EKOSOFIJA

ČAČANSKA LEPOTICA SE NE SUŠI

5.448 pregleda

Srbija se nalazi na trećem mestu po izvozu maline, dok se po izvozu šljive u svežem stanju i suve šljive nalazi na četvrtom, odnosno petom mestu u svetu. Plodovi i proizvodi od voća poreklom iz Srbije poznati su i prepoznatljivi kako kod nas, tako i u svetu zbog specifičnih osobina sorti koje uspevaju u povoljnim agroekološkim uslovima i primene dobre tehnologije gajenja i prerade. Uzimajući u obzir ispitivane parametre, sorte šljive „mildora”, „čačanska rodna” i Stanley mogu da se preporuče za sušenje, a „čačanska lepotica” ne.

Prof. dr Branislav Simonović

Poznato je da biljke, a posebno voće, odlikuje visok sadržaj sekundarnih metabolita, kao što su fenilpropanoidi, tj. fenolne komponente, i cela klasa jedinjenja (flavonoidi, kondenzovani i hidrolizovani tanini, stilbenoidi, fenolne kiseline, lignini). Plodovi jagodastog i koštičavog voća odlikuju se visokim sadržajem fenolnih komponenti. Brojne studije pokazale su da fenolne komponente, osim funkcija važnih za adaptaciju biljaka na uslove spoljašnje sredine i reakcije na druge organizme, tzv. bioaktivne komponente, imaju pozitivan uticaj na ljudsko zdravlje. Zato se njihov povećani unos smatra se korisnim za smanjenje rizika za nastanak i razvoj kardiovaskularnih bolesti i obolevanja od raka.

Pojam funkcionalne hrane uveden je jer
se pokazalo da neki sastojci blagotvorno
utiču na ublažavanje ili na sprečavanje
izvesnih bolesti nastalih usled
metaboličkih poremećaja.

Zbog toga su istraživanja na projektu (Tr 31093, MPNTR) bila usmerena na identifikaciju i kvantifikaciju bioaktivnih i aromatičnih sastojaka jagodastog i koštičavog voća, proizvedenog u najvažnijim proizvodnim područjima, i proizvoda od voća, i na utvrđivanje načina za povećanje i očuvanje njihovog sadržaja kao osnovnih parametara posebnosti kvaliteta. Budući da sadržaj bioaktivnih komponenti zavisi od genotipa (sorte), agroekoloških uslova, postupaka gajenje i interakcije navedenih činilaca, ali i od primenjenih tehnologija prerade voća, istraživanja su obuhvatila uporedno ispitivanje većeg broja sorti jagodičastih i koštičavih vrsta voćaka gajenih u različitim agroekološkim uslovima.

Pojam funkcionalne hrane uveden je jer se pokazalo da neki sastojci blagotvorno utiču na ublažavanje ili na sprečavanje izvesnih bolesti nastalih usled metaboličkih poremećaja. U brojnim radovima pokazano je da do metaboličkih poremećaja (bolesti) dolazi zvog prisustva slobodnih radikala koji dovode do neželjenih propratnih reakcija, dakle do određenih poremećaja. Doziranim unosom antioksidanata u organizam najveći broj slobodnih radikala se neutrališe, čime se smanjuje rizik od nastanka mnogih oboljenja (aterogene promene, zapaljenski procesi, kardiovaskularna oboljenja i dr.). Antitumorsko i antikancerogeno delovanje antioksidanata, koje je pokazano u brojnim radovima (preko 200 samo 1992.), podstaklo je veliki broj istraživanja delovanja antioksidanata i načina njihovog dobijanja, njihove karakterizacije i mogućnosti šire primene.

Bolji od „bakinog džema”
Jagodičasto voće je vrlo osetljivo, podložno mehaničkim oštećenjima i u svežem stanju može da se skladišti vrlo kratko vreme. Otuda i potreba da se preradi i da se što duže očuvaju svi biološki vredni sastojci. U toku rada na projektu osvojeni su novi tehnološki postupci za dobijanje biološki vrednih komponenti funkcionalne hrane, uz očuvanje biološke vrednosti. Kod mnogih savremenih tehnologija za preradu hrane, posebno brze hrane, ne vodi se mnogo računa o postupcima koji se primenjuju, pa dolazi do degradacije (razlaganja) biološki vrednih sastojaka.

Neke komponente funkcionalne hrane osetljive su na visoke temperature, na dejstvo hemikalija ili na svetlost. Zbog toga tehnološki postupci koje smo koristili ne obuhvataju nijedan od procesa koji može da dovede do degradacije biološki vrednih sastojaka. Naši tehnološki postupci koje smo osvojili obuhvataju samo fizičke (izmrzavanje, koncentrovanje uparavanjem na nižim temperaturama i smanjenom pritisku, membransko odvajanje) i hemijske (ekstrakcija vodom ili biljnim uljima za ishranu) metode kojima se u potpunosti sačuva biološka vrednost izolovane(ih) komponente(i).

Efekti unošenja biološki vrednih
komponenti kroz ishranu ispitivani
su kroz uticaj sastojaka jagodičastog voća
(maline, jagode, kupine) na koagulaciju krvi.

Za dobijanje komponenti funkcionalne hrane ili boja za prehrambenu industriju korišćeni su nusproizvodi iz prehrambene industrije (pulpa voća koja zaostaje pri proizvodnji voćnih sokova, seme i ljuspe jagodičastog voća). Tako se korišćenjem otpadnih materijala iz prehrambene industrije pojeftinjuje proizvodnja, a u isto vreme rešavaju problemi u zaštiti životne sredine (odlaganje i prerada otpadnog materijala bogatog organskim materijama).


Džem od jagode

Efekti unošenja biološki vrednih komponenti kroz ishranu ispitivani su kroz uticaj sastojaka jagodičastog voća (maline, jagode, kupine) na koagulaciju krvi. Uporedno su testirani ekstrakti iz svežeg voća i proizvodi iz voća dobijeni novim postupcima iz ovog projekta kako bi se utvrdilo da primenom navedenih tehnologija nije došlo do degradacije biološki vrednih komponenti i da ovakvi proizvodi mogu da budu zamena za sveže voće.

Istraživanja su obuhvatila ekonomski najvažnije, ali i novije sorte jagodičastog i koštičavog voća i glavna proizvodna područja s posebnim agroekološkim uslovima. Na taj način moglo je da se definiše koje to specifične karakteristike doprinose dodatnoj vrednosti i kvalitetu voća, kako za svežu upotrebu, tako i za dalju preradu. Poboljšana i nova tehnološka rešenja gajenja treba da doprinesu povećanju prinosa i kvaliteta u skladu sa zahtevima savremenih tržišta.

Istraživanja su doprinela i unapređenju kvaliteta tradicionalnih proizvoda (suve šljive i rakije šljivovice, džemova i želea jagodičastog voća). U proizvodnji suve šljive najvažnije je bilo dobijanje proizvoda s posebnim senzornim, dijetetskim i terapeutskim svojstvima. To je postignuto izborom sirovine odgovarajućeg kvaliteta i unapređenjem prerade sušenjem. U delu projekta koji se odnosi na proizvodnju rakije šljivovice najveći značaj dat je nalaženju najpogodnijeg načina redestilacije sirovih mekih rakija različitog kvaliteta. Ove rakije su od različitih sorata i definisani su uslovi za dobijanje kvalitetnog finalnog destilata namenjenog za proizvodnju vrhunske šljivovice, koja treba da sazreva u drvenim buradima.

Primena rezultata ovih istraživanja omogućila bi unapređenje proizvodnje voća i proizvoda od voća definisanog kvaliteta, uz podizanje svesti potrošača o potrebi povećanja dnevnog unosa jagodičastog voća i sušene šljive, povećanje konkurentnosti i prepoznatljivosti na inostranom tržištu i poboljšane zaštite geografskog porekla i promocije „srpskog voća” i proizvoda od voća s dodatnom vrednošću.

Želei od jagodičastog voća obogaćeni su antioksidantima (posebno elaginskom
kiselinom i elagotaninima kod malina),
pri čemu su zadržali miris i ukus svežeg
voća i sve bioaktivne komponente u
povećanim koncentracijama u odnosu na
sveže voće. Takvih proizvoda nema ni na
domaćem, a ni na stranim tržištima.

Osvojene su nove tehnologije za preradu jagodičastog voća koje omogućuju očuvanje sadržaja bioaktivnih komponenti i potenciranje specifičnih senzornih karakteristika. Dobijeni su novi proizvodi s dodatnom vrednošću i s povećanom antioksidativnom aktivnošću. Želei od jagodičastog voća obogaćeni su antioksidantima (posebno elaginskom kiselinom i elagotaninima kod malina), pri čemu su zadržali miris i ukus svežeg voća i sve bioaktivne komponente u povećanim koncentracijama u odnosu na sveže voće. Takvih proizvoda nema ni na domaćem, a ni na stranim tržištima. Ovo je postignuto radom u uslovima pri kojima ne dolazi do degradacije biološki aktivnih sastojaka, a bez dodatih aditiva. Tradicionalni način pripremanja džemova i slatka od jagodičastog voća obuhvata dugotrajno kuvanje na relativno visokim temperaturama, pri čemu dolazi do termalne degradacije (razlaganja) mnogih biološki aktivnih komponenti.

Imajući na umu da se mnoge bioaktivne komponente jagodičastog (a i ostalog) voća termalno razlažu pri kuvanju na višim temperaturama, odredili smo temperaturske granice termalne stabilnosti bioaktivnih komponenti. Na osnovu rezultata termalne analize definisani su tehnološki parametri za termalni tretman jagodastog voća pri kojima bioaktivne komponente ostaju nepromenjene. Iako je uobičajeno da se kaže kako je „bakin džem” najbolji, novim tehnološkim postupkom dokazali smo da može i bolje od „bakinog džema”, zato što naše bake nisu znale da se bioaktivne komponente iz svežeg voća razlažu na višim temperaturama. Budući da jagodičasto voće ne može da traje dugo u svežem stanju, ovakva tehnologija omogućuje dobijanje proizvoda koji imaju odlike, ukus, miris i boju svežeg voća, a mogu da se koriste u dužem vremenskom periodu (do godinu dana).

Rezultati ovog projekta omogućili su da se definišu uslovi za gajenje sorti jagodičastog voća obogaćenog antioksidantima, koji će da daju nove proizvode na tržištu hrane i da se stvore uslovi za industrijsku proizvodnju funkcionalne hrane. Osim toga, iz ovako dobijenog voća omogućeno je dobijanje novih proizvoda za naše tržište koji mogu da budu komponente funkcionalne hrane. Nove tehnologije osvojene u okviru istraživanja omogućuju povećano iskorišćavanje sirovina u prehrambenoj industriji, a doprinose smanjenju količina čvrstog otpada bogatog organskim materijama nastalog iz prerade voća. U isto vreme značajno je smanjen utrošak energije.


Zasad kupine u plasteniku

Primena savremenih agrotehničkih mera (primena protivgradnih mreža i navodnjavanja „kap po kap” u zasadima maline i visokožbunaste borovnice, polutunelski sistem gajenja kupine, zamena mineralnih hraniva biofertilizatorima u zasadu jagode, zastiranje zemljišta strugotinom u zasadu ribizle), uvođenje guste sadnje šljive i razrada metoda i protokola za detekciju prisustva virusa doprineli su organizovanju voćarske proizvodnje koji omogućuju postizanje visokih prinosa kvalitetnih proizvoda s dodatnom vrednošću. Ovo je od izuzetnog značaja za plasman kako na domaće, tako i na inostrano tržište i za promociju srpskog voća i proizvoda od plodova voća s dodatnom vrednošću.

Crna ribizla (Ribes nigrum L.), jagodičasta vrsta voćaka visoke hranljive vrednosti, u Srbiji se najčešće gaji na okućnicama u vidu pojedinačnih žbunova. Trenutna proizvodnja je deficitarna i ne zadovoljava domaće potrebe, uprkos tome što u našoj zemlji postoje povoljni agroekološki uslovi za gajenje. Vršena su uporedna proučavanja uticaja različitih načina održavanja zemljišta (jalovi ugar, zastiranje strugotinom ili folijom) u zasadu šest sorti crne ribizle (Ben Lomond, Ben Sarek, Titania, čačanska crna, Tisel, Tiben) na biološke i proizvodne osobine. To je, istovremeno, predstavljalo i osnovu doktorske disertacije pod nazivom „Uticaj načina održavanja zemljišta na biološke i proizvodne osobine sorti crne ribizle (Ribes nigrum L.) ”.

Rezultati istraživanja su pokazali da, uz odgovarajuću primenu agrotehničkih i pomotehničkih mera, jalovi ugar i strugotina kao „malč” predstavljaju najpogodniji način za komercijalno gajenje ispitivanih sorti crne ribizle u agroekološkim uslovima Čačka. Sagledavajući ispoljene uticaje na najveći broj ispitivanih parametara, primena polietilenske folije se pokazala kao manje efikasan način održavanja zemljišta u zasadu crne ribizle.

Deo projekta odnosio se na intenziviranje tehnologije gajenja kupine. Jedan od jednostavnijih i izuzetno rentabilnih načina jeste postavljanje dvorednih nadstrešnica (polutunela) u zasadu što omogućuje dobijanje plodova visokog kvaliteta i mogućnost kontinuirane berbe, bez obzira na spoljašnje uslove. Naime, izloženost zrelih plodova neposredno pred berbu direktno sunčevoj svetlosti dovodi do gubljenja pigmenta i njihove neupotrebljivosti. S druge strane, kišni periodi tokom berbe negativno utiču na kvalitet, jer plodovi postaju meki i podložni truljenju. Veliki problem u prozvodnji kupine predstavlja, takođe, trulež plodova tokom fenofaze zrenja koju prouzrokuje fitopatogena gljiva Botrytis cinerea Pers. – svake godine umanji prinos za 30%.

Istraživanje gajenja kupine u polutunelima radi poboljšanja kvaliteta plodova i obezbeđivanja kontinuirane berbe i lakšeg i sigurnijeg plasmana u svežem stanju na domaće i inostrano tržište prikazano je i u doktorskoj disertacije „Uticaj polutunelskog sistema gajenja na biološko-proizvodne osobine i promene u kvalitetu ploda sorte kupine ,čačanska bestrna’ (Rubus subg. Rubus Watson.)”. Dokazano je da gajenje kupine sorte „čačanska bestrna” u poluzaštićenom prostoru eliminiše štetno delovanje abiotičkih faktora, pre svega padavina, i time znatno doprinosi poboljšanju kvaliteta ploda, kako u povećanju sadržaja bioaktivnih jedinjenja, tako i u smanjenju infekcionog pritiska patogena (Botritis cinerea Pers.). Potvrđeno je prisustvo većih koncentracija flavonola kvercetina i dominantno prisustvo antocijana cijanidin-3-glukozida u plodu kupine gajene u polutunelma. Pozitivan efekat ovakvog gajenja odrazio se i na sadržaj galne i elaginske kiseline.

Prosečna godišnja proizvodnja jagoda u Srbiji u poslednjih pet godina iznosila je preko 30.000 t, a površine pod zasadima bile su veće od 7.000 ha. Navedeni podaci ukazuju na veoma niske prinose, posebno u odnosu na zemlje sa intenzivnom proizvodnjom, što upućuje na neophodnost uvođenja novih sorti različitog vremena sazrevanja i inoviranja agrotehničkih mera. Brojna istraživanja ukazala su na prisustvo visokog sadržaja bioaktivnih supstancija u plodovima i povezanosti svakodnevnog konzumiranja ovog voća i ljudskog zdravlja. Međutim, proizvodnja jagode u Srbiji i dalje je ekstenzivnog karaktera, pre svega zbog primene zastarelih tehnologija gajenja.

Istraživanja sprovedena u okviru projekta koji opisujemo ukazuju na niz mogućnosti za intenziviranje proizvodnje što se, između ostalog, može postići biofertilizacijom, tj. primenom mikrobnih inokulanata čiju aktivnu komponentu čine slobodni mikroorganizmi koji imaju sposobnost fiksacije atmosferskog azota, transformacije jedinjenja fosfora, kalijuma i sumpora u oblike pristupačne biljkama, proizvodnje materija stimulatora rasta, antibiotika i ispoljavanja antagonističkih svojstva prema fitopatogenim mikroorganizmima. Nalazi su posebno obrađena i u doktorskoj disertaciji „Uticaj mikrobioloških i mineralnih đubriva na biološko-proizvodne osobine sorti jagode (Fragaria ananassa Duch) ”.

Sveobuhvatnom analizom biološko-proizvodnih osobina sorti jagode (Clery, Joly i Dely) posle primene mineralnog i mikrobioloških hraniva, ustanovljeno je da je najbolje ishode u visini prinosa i kvaliteta ploda ispoljila sorta Joly. Zato se preporučuje da se ona više uzgaja. Utvrđeno je da je upotreba mikrobiološkog hraniva ispoljila pozitivan uticaj na sadržaj najvećeg broja ispitivanih fenolnih jedinjenja u plodu i na opštu biogenost zemljišta. To upućuje na zaključak da se primena mikrobioloških hraniva, kao dopuna ili čak zamena mineralnim hranivima, može smatrati adekvatnom merom za dobijanje zdravstveno bezbednih plodova i povećanje biološke aktivnosti zemljišta.

Dokazano je da postoji jaka veza između
Sirovine za sušenje, tehnologije sušenja
i nutritivne i biološke vrednosti
sušenog voća.

Budući da je sušenje jedan od najvažnijih procesa u prehrambenoj industriji i jedan od najviše proučavanih u prehrambenom inženjerstvu, koji treba da omogući smanjenje proizvodne cene i povećanje kvaliteta proizvoda, vršena su ispitivanja kinetike sušenja i pogodnosti sorti šljive različitih tehnoloških svojstava za preradu sušenjem. Dokazano je da postoji jaka veza između sirovine za sušenje, tehnologije sušenja i nutritivne i biološke vrednosti sušenog voća. Na osnovu toga su definisani parametri sušenja šljive koji utiču na održavanje ili povećanje produktivnosti i ekonomičnosti proizvodnje i na dobijanje gotovog proizvoda vrhunskih senzornih karakteristika, s visokim sadržajem bioaktivnih komponenti. Nalazi su prikazani u doktorskoj disertaciji „Kinetika sušenja i kvalitet sušenih plodova najznačajnijih sorata šljive u Srbiji”.

Šećer zavisi od sorte
Ispitivanja kinetike procesa konvektivnog sušenja plodova šljive u tankom sloju obavljena su u vertikalnoj prostrujnoj eksperimentalnoj sušari. Obuhvaćene su četiri sorte šljive: „čačanska lepotica”, „mildora”, „čačanska rodna” i Stanley. Modelovanje procesa sušenja obuhvatilo je primenu različitih temperatura sušenja kao procesne promenljive i dipovanje u ključaloj vodi kao pretretman. Ispitani su uticaji različitih promenljivih na brzinu sušenja i na kvalitet sušenih plodova. Ispitivanja kinetike sušenja pokazala su da plodovi različitih sorti imaju različite brzine sušenja na istim temperaturama. Čak i plodovi šljive iste sorte koji se suše na različitim temperaturama imaju različite brzine sušenja. Uticaj temperature sušenja pokazao se povećanjem brzine sušenja s povećanjem temperature sušenja. A to je dovelo do skraćenja vremena sušenja kod plodova svih ispitivanih sorti. Zbog toga je vreme sušenja svih ispitivanih sorti na temperaturi 90 oC kraće za 50% u odnosu na vreme sušenja na temperaturi 70 oC. Uticaj dipovanja na sušenje na temperaturi 70 oC doveo je do skraćenja vremena sušenja za 10% kod svih ispitivanih sorti, izuzev kod „mildore” kod koje je iznosilo 5,5%.


Plodovi čačanske lepotice

Analiza hemijskog sastava sušenih plodova šljive pokazala je da su sadržaji ukupnih kiselina, šećera i invertnih šećera, odnos invertnih i ukupnih šećera i indeks slasti u sušenim plodovima šljive karakteristika sorte i da ne zavise od temperature, niti od tehnološke pripreme ploda (kontrola i dipovanje). Uzimajući u obzir ispitivane parametre, sorte šljive „mildora”, „čačanska rodna” i Stanley mogu da se preporuče za sušenje, a „čačanska lepotica” ne.

Od izuzetnog značaja je definisanje najpogodnijih načina redestilacije sirovih mekih rakija od različitih sorti šljive, koji su ključni za kvalitet krajnjeg destilata, a naročito u proizvodnji dvosortnih i trosortnih mešavina šljivovica sa specifičnim senzornim karakteristikama. Posebno zbog mogućnosti upotrebe retko korišćenih vrsta i sorti voća za proizvodnju jakih alkoholnih pića i za karakterizaciju dobijenih destilata u pogledu sastava i senzornih osobina i odabir najpogodnijih sa stanovišta postizanja vrhunskog kvaliteta finalne rakije. Dobijeni rezultati deo su odbranjene doktorske disertacije „Uticaj stepena zrelosti plodova sorata šljive na hemijski sastav i senzorne karakteristike prepečenice”. Vršena su ispitivanja uticaja zrelosti plodova najzastupljenijih sorti šljive kombinovanih svojstava u Srbiji („požegača”, Stanley, „čačanska rodna” i „čačanska lepotica”) na ekonomičnost prerade, hemijski sastav i senzorne karakteristike prepečenice.

Plodovi su ubrani u 4, odnosno u 5 stepeni zrelosti. Počelo se od stepena 1, u kojem se beru za transport na udaljena tržišta radi korišćenja u svežem stanju, pa zaključno sa uobičajenim u tradicionalnoj proizvodnji šljivovice (plodovi su dostigli punu zrelost, čak ulaze i u stadijum prezrelosti). Ispitivan je i uticaj dozrevanja plodova obranih u stadijimu zrelosti 1, u trajanju od 7 dana na temperaturi 20 °S, na karakteristike plodova i dobijenih rakija. Pri zrenju na stablu došlo je do promena parametara kvaliteta koji su od značaja za njihovu upotrebnu vrednost, a utiču i na karakteristike rakije. Korišćenjem plodova ubranih u ranijim stepenima zrelosti dobijeni su prinosi rakije manji i do 45%, što proizvodnju, naročito u stepenima zrelosti 1 i 2, čini neekonomičnom. Bez obzira na stepen zrelosti korišćenih plodova i način prerade (dezintegrisane šljive s košticama ili ispasirane bez koštica), sve rakije su odgovarale zahtevima zakonske regulative Srbije i EU. Senzornom analizom 74 šljivovice proizvedene u okviru ovih istraživanja utvrđeno je da je 5 najbolje ocenjenih od plodova sorti „čačanska rodna” i „požegača”, ubranih u ranijim stadijumima zrelosti (stepeni zrelosti 1 i 2), što nije uobičajeno u tradicionalnoj proizvodnji.

Proizvodi iz novog tehnološkog postupka zadržavaju boju, miris i ukus svežeg voća,
a ujedno sadrže sve biološki vredne
sastojke svežeg voća u povećanim koncentracijama za oko 40%.

Deo rezultata dat je i u drugom tehničkom rešenju „Novi tehnološki postupak za proizvodnju želea iz jagodičastog voća”, koji se razlikuje od tradicionalnih postupaka za spravljanje želea, džemova, marmelada. Svi procesi u toku celog tehnološkog postupka su strogo kontrolisani, čime se izbegavaju drastični temperaturski tretmani pri kojima dolazi do degradacije ili uklanjanja biološki vrednih sastojaka. A takvim izborom postupaka ostvarene su znatne energetske uštede. Proizvodi iz novog tehnološkog postupka zadržavaju boju, miris i ukus svežeg voća, a ujedno sadrže sve biološki vredne sastojke svežeg voća u povećanim koncentracijama za oko 40%. Podešavanjem procesnih parametara protopektin se prevodi u pektin i ima ga dovoljno da bi se postiglo želiranje bez dodavanja pektina.


Želei od raznog voća

Deo rezultata na ovom projektu nalazi se i u doktorskoj disertaciji „Hemijska i termalna analiza semena jagodastog voća”. Ispitivane su hemijske i termalne osobine i oksidativna stabilnost ulja i brašna iz semena kupine i maline: uticaj sastava ulja (sadržaj masnih kiselina) i antioksidanata na termalne osobine i na oksidativnu stabilnost. Određeni su kinetički parametri (energija aktivacije i konstanta brzine procesa oksidacije ulja) u izotermskim i neizotermskim uslovima, a isto tako kiselinski, peroksidni, saponifikacioni i jodni broj ulja iz semena kupine i maline. Urađena je kvalitativna i kvantitativna analiza i određen sadržaj masnih kiselina. Termalnom analizom utvrđeni su temperaturski intervali u kojima se javljaju fazni prelazi, tj. do promena, a i termalne degradacije (razlaganja) sastavnih komponenti (lipidi, proteini, polisaharidi).

Budući da je reč o projektu tehnološkog razvoja, izložene rezultate smatramo najznačajnijim. To se, pre svega, odnosi na izbor sorti, određivanje uslova gajenja jagodičastog voća bogatog antioksidantima, zatim načina prerade koštičavog voća sušenjem svežih plodova šljive i, naposletku, na dobijanje kvalitetne šljivovice iz domaći sorti šljiva. Osvojen je novi tehnološki postupak pravljenja želea iz jagodičastog voća u kojem su zadržani svi biološki vredni sastojci svežeg voća. Takav proizvod ne postoji ni na domaćem, ni na stranim tržištima.

Najzad, rezultati istraživanja na ovom projektu publikovani su u vodećim međunarodnim i domaćim časopisima, saopštavani na međunarodnim i domaćim naučnim konferencijama. A to je ono što Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja jedino traži i boduje kod naučnih radnika, čak i kod projekata tehnološkog razvoja. U periodu 2010-2016 godine saradnici na ovom projektu publikovali su ukupno 664 rada i naučnih saopštenja, od čega je po kategorijima Ministarstva 1 iz kategorije M11, 4 iz M13, 1 iz M14, 95 iz M21 (vrhunski međunarodni časopis), 44 iz M22 (vodeći međunarodni časopis), 88 iz M23, 13 iz M24, 105 iz M33, 88 iz M34, 2 iz M41, 4 iz M42, 83 iz M51, 7 iz M52, 2 iz M53, 2 iz M61, 20 iz M63, 78 iz M64, 8 iz M71, 4 iz M81, 1 iz M82, 7 iz M83, 4 iz M84, 2 iz M85 i 1 iz M91.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar