SKLAPANJE PAMĆENJA

ČATIĆEVE DIJAGONALE

Igor Čatić

Na jednom kraju smješten je početak karijere profesora emEritusa Igora Čatića, vezane za oblikovanje metala i plastike u korisne i ekološki prihvatljive proizvode. Na drugom kraju, on nas iznenađuje filozofskim razmišljanjima, proučavajući mnoge pojave u društvu, povezujuću znanost, društvene i humanističke pojave.


Prof. dr Ana Marija Grancarić

Povjereno mi je da napišem tekst o prof. emeritusu Igoru Čatiću. Povod, osamdeset i pet godina života i sedamdeset godina što je započeo učiti alatničarski zanat u Tvornici računskih strojeva. No, i prvi napis kojeg je obljetničar objavio u Kemiji u industriji: Potreba stručne terminologije na području plastičnih masa, potječe iz 1962.

Početak pisanja priloga o čovjeku kao što je Profesor je pomisao na vječnog znatiželjnika u znanosti, obdarenog velikom memorijom.

Tada vidim dvije važne točke na krajevima zamišljene dijagonale bogatog rada i životopisa Profesora. Na jednom kraju dijagonale smješten je početak njegove karijere, vezane za oblikovanje metala i plastike u korisne i ekološki prihvatljive proizvode. Na drugom kraju zamišljene dijagonale, Profesor nas iznenađuje filozofskim razmišljanjima, proučavajući mnoge pojave u društvu, povezujuću znanost, društvene i humanističke pojave. S radovima iz navedenih područja sudjeluje na skupovima Hrvatskog filozofskog društva, osobito na Danima Frane Petrića. Svojim vjernim kolegama i prijateljima šalje poruke s poveznicom na novo objavljene tekstove u medijima, te ih potiče na razmišljanje i sitno „zapošljava. Sve ovo poprati izabranim humorom, kojeg mu šalju njegove prijateljice i prijatelji.

U dugom putu do kraja zamišljene dijagonale neumorno je radio u vrijeme procvata polimerstva u svijetu, nezamislivo široke primjene, koje su učinile život ugodnijim, jednostavnijim i ljepšim. No i potakle daljnji razvoj do plastičnih i gumenih kompozita koji su svugđe, oko nas. Primjerice, u svim prometalima, bilo da jure po cesti, na vodi ili u zraku.

Trenutno svi koji se bavimo plastikom i gumom ali i cijela javnost, suočeni smo s mnogim pokretima u svijetu, usmjerenih prvenstveno protiv plastike, Profesor prihvaća opravdane primjedbe i prihvaća što je korisno. Ali ne propušta priliku objektivno procijeniti što je u tome stvarno a što nestvarno i pretjerano. U usporedbi s drugim materijalima koji ugrožavaju ovaj svijet, ništa manje nego plastika. Primjerice tekstilcima, s pravom spominje jako zagađene vode iz pogona oplemenjivanja i bojadisanja tekstila. Građani nemaju priliku često čuti da da je za proizvodnju 1 kg pamuka potrebno 20 tisuća litara vode. No, zato te organizacije gotovo svakodnevno informiraju o štetnosti plastičnih vrećica. Koje su prozvali ubicama faune u vodama i morima. Samo dva podatka, za proizvodnju plastike potrebno je oko 180 l vode. A ako je prosječna potrošnja spornih vrećica 400 komada godišnje, mase od 5 g i uredno se odloži, to je tek 2 kg iskoristivog otpada.

Slijedeći misli iz navedenog članka u KUI o potrebi hrvatskog nazivlja, početak objave sustavnog rada na rječnicima bio je također u KUI, još 1964. U izradi tih rječnika sudjelovao je veći broj suradnika. No, u objavi internetski dostupnog rječnika: EPOHEN – Trorječnik polimerstva: hrvatsko-englesko-njemački, 2014. odlučujući doprinos je njegove supruge Ranke, koju smo svi jako voljeli.

Sveukupnom radu profesora Čatića, pa tako i na rječnicima, znatno je doprinijela njegova supruga. Zajedno su istraživali, stvarali i pisali. A njihov rad je urodio plodom. Mnoga je sada već prihvaćenih naziva koji su se pojavili po prvi puta u nizu rječnika koji su prethodili Trorječniku.

Zanat je učio u Tvornici računskih strojeva i Elektro-kontaktu (1951-1954). Tijekom studija radio je u očevoj radionici Štanca. Po diplomiranju radio je u tvornicama ME-GA i TOZ. Godine 1965. zaposlio se na Fakultetu strojarstva i brodogradnje gdje je završio karijeru 2006. kao redoviti profesor u trajnoj zvanju. Za prof. emeritusa je na prijedlog rektora izabran 2015.

Pišući ovaj tekst moram naglasiti važan utjecaj velikih imena u znanosti, na razvoj mladih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Poglavito u novim područjima, kakvo je bilo područje primjene i prerade plastike i gume, sredinom 20. stoljeća. Često brinu, rijetki znanstvenici, koji su pohvaljeni zbog samozatajnosti, Pritom je njihova osnovna obveza, osobito ako su i nastavnici, diseminacija znanja i iskustva s onima koji se u svojim područjima zrcale poput dijamanta, jer su odgovorni za znanja generacija koje obrazuju. Profesor Čatić je primjer mladog inženjera koji je oduševljen plastikom, slijedio svog profesora Josipa Hribara na Strojarskom odjelu tadašnjega Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tom imenu treba pribrojiti još neka imena koja su odlučujuće utjecala na razvoj karijere Profesora. Njegova supruga bila stipendistica Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i radila u Institutu za atomsku energiju u Sacleyu kraj Pariza (1964). On se joj pridružio i zahvaljujući utisku koji je ostavio tijekom razgovora s čelnicima Centre d’études des matières plastiques prof. Pierreom Duboisa i prof. Michelom Chataina proveo je 9 mjeseci u tom Centru i sudjelovao je u radu sa studentima Ecole Nationale Supérieure des Arts et Metières (ESNAM).


FSB
(Wikipedia CC 4.0)

Najvažnije ime iz profesionalnoga, ali i privatnog života Profesora je profesor Georg Menges, direktor i voditelj katedre, već tada glasovitog Institut für Kunststoffverarbeitung u Aachenu. Poslije posjete IKV 1967. Profesor je na preporuku tog sjajnog znanstvenika, profesora i mentora dobio stipendiju Deutscher Akademischer Austauschdienst (1968). Na temelju ostvarenog rezultata istraživanja dobio je i preporuku za stipendiju Zaklade Alexander von Humboldt. Treba naglasiti da je prof. Čatić prvi strojar iz Hrvatske koji je dobio tu stipendiju (1970). I to kao magistar, jer je to u pravilu postdoktorska stipendija. Obranio je doktorat 1972. godine, na Fakultetu strojarstva Tehničkog sveučilišta u Aachenu. Mnogo toga što je nakon toga Profesor istraživao, temeljilo se na ovom sretnom vremenu edukacije i suradnje s prof. G. Mengesom. Kako je i supruga Ranka tijekom stipendije radila u IKV, razvili su se vrlo prijateljski odnosi koji traju i danas.

Međutim treba istaknuti još jedno ime, koje prof. Čatić ističe kao svog učitelja, prof. Aleksandra Đuraševića. Jedne od legendi današnjeg FSB-a.

Zaključujući ovaj dio, valja istaknuti dvije odlike rada Profesora. Dijete alatničarskog obrtnika Julija Čatića i sam alatničarski zanatnik, bavio se i konstrukcijom kalupa (120) i ubrizgavalica. Uočio je da se prenaglašava uloga materijala i strojeva. On je definirao kalup kao središnji element proizvodne linije za pravljenje tvorevina praoblikovanjem, neovisno o vrsti tvari ili materijala. A njegov doprinos temperiranju kalupa se još i danas citira. On je već dugo usmjeren prema sintezologijskom povezivanju poznatih činjenica u nova znanja i spoznaje. Primjer je rad The basic systematisation of macromolecular compounds. Kojem sam jedna od koautorica. Iz te skupine je najpoznatiji rad: Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials (2014).

Tri knjige koje je napisao sam ili sa suradnicima su i danas jedinstvene. To su: Izmjena topline u kalupima za injekcijsko prešanje plastomera (1985), Analiza injekcijskog prešanja polimera teorijom sustava (1991) i Injekcijsko prešanje polimera i ostalih materijala (2004).

Treba istaknuti da je tijekom 2020. na temelju predavanja „Antropogeni uzroci klimatskih promjena napisao seriju od 13 članaka i pripremio tekstove za 4 radio emisije. Posebno treba istaknuti da je razvio koncept „Vrednovanje tehnike 2.0 – BST.

Vodio je brojne projekte. Koordinirao je od 1981. do 1990 projekt: Razvoj strojarskih i metalurških proizvoda i postupaka proizvodnje tvorevina u konceptu njihove računalom integrirane proizvodnje. Vjerojatno najveći tada u Hrvatskoj, s više od 300 istraživača. Treba istaknuti i projekt Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici, surađujući sa znanstvenicima iz većeg dijela Europe. Web-stranica http://sintezologija.fsb.hr/hr/ je jedan od rezultata tog projekta.

Aktivno je djelovao na području normizacije. U razdoblju od 1967. do 1971. bio je delegat Jugoslavenskog zavoda za standardizaciju u ISO/TC 61. Od 1993. do 2003. bio je predsjednik Tehničkog odbora plastika (TO 61) Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo.

Profesor je razvio vrlo plodnu društvenu i medijsku aktivnost. Godine 1966. pokrenuo je osnivanje Stručne komisije inženjera i tehničara plastičara u sklopu Saveza strojarskih inženjera i tehničara. Komisija je 1973. prerasla u Društvo čiji je zadnji naziv bio Društvo za plastiku i gumu. Obavljao je poslove glavnog tajnika i voditelja Stručnog vijeća. Osim velikog broja skupova i izdavačke djelatnosti, najpoznatiji je proizvod DPG-a časopis „Polimeri (1980-2015) kojeg pokrenuo s prof. Krešimirom Adamićem. Po položaju suđelovao je u radu svih stručnih skupova DPG-a. Potaknuo je 1974. osnivanje Radne grupe za zaštitu zdravlja u proizvodnji, primjeni i preradbi polimernih materijala

Povjereno mu je osnivanje Kluba hrvatskih humboldtovaca, koji je osnovan 1992. i preuzeo dužnost tajnika.

Bio je članom više domaćih i inozemnih znanstveno-stručnih društava. Društva stručnih prevoditelja Hrvatske, Društva strojarskih inženjera i tehničara Zagreb, Hrvatskoga mjeriteljskog društva, KOREME, Hrvatskog društva za materijale i tribologiju te Hrvatskoga statističkog društva. Član je Hrvatskoga filozofskog društva od 2000, gdje je bio član Upravnog odbora od 2007. do 2009. Bio je član je Skupštine HIS-a od 1995. do 2012.

Od 1973. član je VDI – Gesellschaft Kunststofftechnik, u SR Njemačkoj, a bio je i član Polymer Processing Society sa sjedištem u SAD-u (1987.-1994.). U Institute of Materials, Minerals and Mining (Velika Britanija) priznato mu je doživotno zvanje Fellow of IOM3. Član je Society of Plastics Engineers sa sjedištem u SAD od 2010. U Društvu za plastiku i gumu je potaknuo povezivanje sa sličnim stranim društvima i u velikoj je mjeri pridonio stvaranju Association of Plastics Societies, koja je okupljala do prestanka rada 2003. oko 55 000 stručnjaka plastičara u svijetu. Priznat mu je status jednoga od triju osnivača ovog Udruženja.

Profesor je dobitnik više nagrada i priznanja. Odlikovan je ordenom Reda Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti 2007. Dobitnik je sljedećih nagrada: Republička znanstvena nagrada Nikola Tesla (1977.), Godišnja državna nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti (1999.), Nagrada za znanost Grada Zagreba (2001.). Nagrada za životno djelo za doprinos tehničkoj kulturi Faust Vrančić (2005.) i Državna nagrada za životno djelo (2015.). Posebno treba istaknuti nagradu SPE International Education Award koju mu je dodjelilo Society of Plastics Engineers, Int., SAD (1998.). On je do sada jedini primatelj te nagrade izvan SAD i Kanade.

Svatko ima hobi. Profesorov je sastavljanje emisija jazza iz vlastitih nosača zvuka, čime je započeo još 1959. Predstavio je javnosti na ovim prostorima mnoga imena prije profesionalaca. Prikazivao je i jazz koncerte i nosače zvuka. Vodio je i brojne razgovore s istaknutim osobama iz tog područja.

Na kraju, sigurna sam da je profesor Čatić sretan čovjek, rođen u procvatu polimerstva, kao i zbog plodnog, stručnog i znanstvenog te publicističkog rada, kao i diseminaciji znanja mnogim kolegama i prijateljima. Posebno bih naglasila da je vjeran podupiratelj među tehničarima, nas tekstilaca te udruge AMCA TTF.

(Naslovna fotografija: sveopoduzetnistvu.com)

O autoru

Stanko

Ostavite komentar