VRTOVI ARKADIJE

ČETVORONOŽNA „FORMULA 1”

5.342 pregleda
gepard 1

Najnovije proučavanje obelodanilo je da se on odlikuje izvanrednim nervnim odzivom na spoljne nadražaje i zadivljujućim ubrzanjem – za samo tri sekunde od 0 do 96 kilometara na sat! Ispostavlja se da sila ubrzanja dostiže 120 vati po kilogramu.

I ranije se znalo da je gepard (Acinonyx jubatus) najbrža kopnena životnja, ugrožena vrsta iz porodice mačaka (Felidae) i jedini današnji predstavnik itoimenog roda (prva reč u dvoimeničnom nazivu). Najnovije proučavanje obelodanilo je da se on odlikuje izvanrednim nervnim odzivom na spoljne nadražaje i zadivljujućim ubrzanjem.

Pretpostavljalo se da rečeni grabljivac ležeći u žbunju pritajeno vreba svoju žrtvu, i čim mlada antilopa malo odluta od stada, od naglo iskoči iz šipražja i brzinom bez premca u prirodi stigne i ščepa svoj obrok. Da li je, baš, tako?

Lovac tupih kandži

Na kraćim razdaljinama do 460 metara, gepard postiže brzinu veću od 105 kilometara na sat, a za samo tri sekunde od 0 do 96 kilometara na sat. Naseljava pretežni deo afričkog kontinenta, brojniji čopori sreću se južno od Sahare.

Odlikuje se vitkim telo s dugim nogama i tupim kandžama koje se ne uvlače (to su još mačka ribar, ravnoglava mačka i irimotska mačka). Ova osobina pruža im dodatnu prednost pri gonjenju plena.
Ukupna dužina iznosi od 115 do 135 santimetara, a rep do 84. Odrasla jedinka teži od 40 do 65 kilograma. Dlaka je gruba i kratka, a krzno je tamno s malim, okruglim crnim tačkama (prečnika dva-tri santimetara), što mu pogoduje da se vešto prikriva.

Mužjaci su nešto krupniji od ženki s malo većom glavom, ali s obzirom na postoje znatna odstupanja u veličini teško ih je pa pvi pogled razlikovati.

Brzina u gonjenju olakšana mu je velikim nozdrvama za najpoželjniji unos kiseonika i uvećanim srcem i plućima koji su veoma usklađeni. U toku uobičajenog trčanja udahne od 60 do 150 puta u minutu. Rep mu služi kao svojevrsno kormilo da održi ravnotežu i naglo skreće.

Smatraju ga najprimitivnijom od svih mačaka, ali je čovek od davnina pripitomljavao geparde učeći ih da mu pomažu u lovu. Otuda mu potiče ime koje se koristi kao sinonim „lovni leopard”. Pominje se u drevnim zapisima iz Mesopotamije i Starog Egipta, 3.000 godina pre Hrista.

Prvi put su prikupljeni podaci kako se ovaj krvožedni lovac kreće koji protivreče uvreženom shvatanju. Vrhunska brzina nije jedino oružje kojim kreće u lov, uspeh u hvatanju zavisi i od začuđujućeg refleksa i zaprepašćujeg ubrzavanja koja premašiju trkački „ferari”.

Brži u zatočeništvu

Ustanoviti kako neko živo stvorenje trči nije nimalo lak zadatak. U zoološkom vrtu gepardi, namamljeni da jure pravo, dostižu 29 metara u sekundi – približno 105 na sat, što je više no dvostruko brže od najbržeg čoveka. I to je objavljeno još 1997. u „Zoološkom časopisu”.
Ali još niko nije izmerio koliku je brzinu u stanju da postigne u divljini.

Ispostavilo se da je sila
ubrzanja maltene dvostruko
veća od najhitrijih hrtova
i više nego četvorostruko
od Jusaina Bolta!

Alan Vilson iz Kraljevskog veterinarskog koledža u Londonu je pomenutoj zverki okačio okovratnik napajan sunčevom energijom i povezan sa satelitskom mrežom za određivanje položaja na Zemlji (GPS) i napravu koja meri svojevrsno kašnjenje pre prvog skoka u trk.

Prethodno je postupak isproban na psima koji su pušteni da zalutaju na plaži, a kasnije su merenja upoređena sa otiscima šapa u pesku. Pokazalo se da je visokotehnološka ogrlica veoma tačna i pouzdana, odstupanja su bila manja od 0,2 metra.

Sada su istraživači mogli da otputuju u severoistočnu Bocvanu, na jugu Afrike, u deltu reke Okakvangu (pustinja Kalahari). Odabrali su pet geparda, naciljali strelicama sa uspavljujućom hemikalijom i prikačili im ogrlice. U sledećih 17 meseci sakupljali su podatke, što nije bilo teško, a onda su prionuli da ih protumače, a to nije tako lako.

Od 317 potera, zabeleženo je pet najbržih svakog grabljivca ponaosob – 25,9, 25,4, 22,0, 21,1 i 20,1 metar u sekundi – svi nešto sporiji od vremena izmerenog u zatočeništvu. U svakom lovu većina brzina nije prelazila umerene vrednosti, pa u je u proseku iznosila – 14,9 metara u sekundi.

Iako nisu domašili hitrinu svojih zarobljenih srodnika, ispoljili su odlike koje proučavaoci ranije nisu imali prilike da mere. Ispostavilo se da je sila ubrzanja dostigla 120 vati po kilogramu, maltene dvostruko brže od najhitrijih hrtova i više nego četvorostruko od najbrže čoveka na svetu Jusaina Bolta, kada je 2009. na sto metara istrćao najbolje vreme ikada.

Naglo usporavanje

Ali tu nije kraj iznenađenjima: gepardi su kadri da naglo uspore, prigušujući snagu koja više od tri puta prevazilazi najobučenije kolje za polo (konjanik štapom udara loptu ka protivničkom golu) – domaćih životinja uvežbanih da budu veoma okretne na igralištu.

Gepard se, inače, razlikuje
u manje od pet odsto gena od
ostalih divljih mačaka.

Asiatic cheetah

Kada su objedinili osmatranja iz prirodnog staništa i programa „Gugl Zemlja”, dokučili su da gepardi često uspešno love u gustom rastinju praveći oštre zaokrete i iznenadna zaustavljanja. Tako je opovrgnuto uvreženo uverenje da su samo brzi trkači na kratkim rastojanjima: gipkost i okretnost su podjednako važni za konačan ishod.

Gepard se, inače, razlikuje u manje od pet odsto gena od ostalih divljih mačaka, što je najmanje među tridesetak sisara čiju su zbirku gena (genom) naučnici do sada iščitali. U njegovu „genetsku jenoličnost” počelo je da se sumnja pre nekoliko decenija.

Nedavno su istraživači Centra za genomsku bioinformatiku „Teodosije Dobžanski” iz Sankt Peterburga (Rusija) rastvetlili evolucioni lanac koji ga je učinio nenadmašnim trkačem. Tri miliona godina staru priču obeležila su dva događaja koja su mu znatno uanjila genetsku raznolikost. Fosilni zapis pokazuje da se prvi odigrao pre oko 100.000 godina kada leopard naseljavao Severnu Ameriku sa svojim rođakom pumom.

U to vreme gepard je počeo preko Beringovog moreuza ds prelazi u Aziju, a na kraju u Afriku, što je proizvelo niz „uskih grla”. Broj im je toliko opao da su bili prinuđeni da se pare s drugim životinjama da bi preživeli. Pred kraj pleistocena veliko izumiranje ih je desetkovalo. Ponovo su pribegli ukrštanju. I jedno i drugo desilo se pre 11.084 i 12.589 godina.

Uprkos tome, tokom vekova u Africi se broj leoparda popeo na nekoliko stotina hiljada, da bi se u naše vreme smanjio na oko 10.000.

Stanislav Mihajlović

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar