SKLAPANJE PAMĆENJA

CRTEŽI DIVOVSKE RUKE

289 pregleda
Shutterstock

Zbog čega su i kako nastale čuvene Naska linije u Peruu, naučnici još nisu odgonetnuli zagonetku.

„Mnogo vekova pre Inka stvoren je istorijski spomenik na južnoj obali Perua koji je bez premca u svetu…U pogledu razmera i tačnosti izvedbe, on nije manje značajan od egipatskih piramida. Ali dok tamo podižemo pogled prema monumentalnim trodimenzionalnim strukturama jednostavnog geometrijskog oblika, ovde moramo s velike visine spustiti pogled prema širokim otvorenim prostranstvima prekrivenim zagonetnim linijama i crtežima koji su načinjeni na ravnici kao da ih je ucrtala divovska ruka… (Marija Rajhe, Tajna pustinje)

Otkad je peruanski arheolog Toribio Mehija Xespe 1927. godine ponovo otkrio te neobične geoglife, kasnije nazvane Naska linijama, ne prestaje zanimanje naučnika i javnosti za jednu od najzanimljivijih drevnih zagonetki na svetu. Zahvaljujući naknadnim zapanjujućim otkrićima, 1994. godine ovaj je lokalitet proglašen Uneskovom svetskom baštinom.Smeštene u pustinjskim ravnicama sliva reke Rio Grande de Naska u Peruu, linije Naska nalaze se na arheološkom nalazištu koje se prostire na više od 75.000 hektara. Naučnici veruju da je većinu linija stvorila kultura Naska (oko 100. g. pre Hrista-700. g.), ali i kulture Čavinja i Parakasa koje su joj prethodile. Glavno polazište za takvo datiranje jeste činjenica da su crteži smešteni u području koje su naseljavale pomenute kulture. Međutim, za izradu ovakvih crteža potrebne su vrlo napredne tehnologije merenja, koje po svemu nadilaze mogućnosti navedenih kultura.

Naska linije nalaze se 450 kilometara jugoistočno od Lime, na pustinjskoj visoravni između pacifičke obale i Anda. Crteži su jasno prepoznatljivi samo kada se gledaju s visine, a beživotna visoravan izgleda poput goleme prazne ploče na kojoj su divovske ruke nacrtale jasne i precizne geometrijske oblike i crteže. Otkriveno je preko 800 ravnih linija, 300 geometrijskih likova i 70 biljnih i životinjskih oblika, tzv. biomorfa. Neke od ravnih linija su dužine do 50 kilometara, dok su biomorfi dužine od 15 do 365 metara (pauk – 46 metara, kolibri – 50 metara, majmun – 110 metara, ptica koja podseća na kondora – 135 metara; gušter se proteže u dužini od 188 metara, a pelikan na 285 metara).

Ogromne dimenzije geoglifa nadmašuju veličinom sve ono što su sagradile Inke, najveće carstvo u pretkolumbovskoj Americi, a stilom odudaraju od svih drugih ostataka pronađenih u Americi. Ono što je nepoznato nama danas, bilo je nepoznato i samim Inkama u vreme španskih osvajanja. Može da se zaključi da se radi o ostacima vrlo visoko razvijene nepoznate civilizacije čija starost seže nebrojeno mnogo vekova unazad i o kojoj možda nikada nećemo saznati nešto više.

Zanimljiva je pretpostavka o načinu ucrtavanja linija i o njihovoj postojanosti u takvim pustinjskim uslovima. U ovom je području pustinjska podloga prekrivena slojem šljunka i izlomljenog kamenja. Arheolozi su zaključili da su drevni narodi stvarali crteže uklanjajući taj površinski sloj tla do dubine od 15 do 30 santimetara, u nekim slučajevima i do 50, otkrivajući time sloj ilovače svetlije boje.Većina poznatih geoglifa nastala je uklanjanjem površinskog sloja samo s ruba figura, stvarajući tek njihov obris, dok su drugi nastali uklanjanjem šljunka iz kompletne unutrašnjosti oblika.

S obzirom na malu količinu kiše i erozije u pustinji, geoglifi su uglavnom sačuvani tokom stoleća. Za njihovu postojanost ključna su dva fenomena. Nakon apsorbovanja dnevne toplote, neposredno iznad linije stvara se jastuk od vrelog vazduha koji ih štiti od vetrova. Takođe, zemljište sadrži kreč koji se u dodiru s jutarnjom izmaglicom pretvara u čvrsti zaštitni sloj.Postoje tri osnovne vrste Naska linija: ravne linije, geometrijski crteži i slikovni prikazi.Na obalskoj ravnici postoji više od 800 ravnih linija, od kojih su neke dugačke čak 50 kilometara! Imajući u vidu da mnoge od njih prelaze i preko brdovitog terena, i danas bi bio veliki izazov napraviti ovako dugačke, ravne linije.Osim toga, postoji preko 300 geometrijskih crteža koji uključuju osnovne oblike poput trougla, pravokutnika i trapeza, a i spirale, strelice, cik-cak i talasaste linije.

Otkriveno je i sedamdesetak crteža životinja i biljaka: crteži pauka, kolibrija, majmuna, kita, lame, patke, guštera, psa, kaktusa, cveta i raznih stabala, od kojih se neki prostiru na dužini od 370 metara. Posebno intrigira činjenica da neki oblici predstavljaju vrste živog sveta koje nisu karakteristične za podneblje Naska kulture. Postoje i prikazi poput ruke, čovekolike figure, nazvane astronaut i drugi neidentifikovani oblici.

Istraživanja Xespea, koji je prvi skrenuo pažnju na njih, nisu bila potpuna bez pogleda iz vazduha, što je bilo moguće razvojem vazduhoplovstva od 1939. godine.Amerikanac Paul Kosok i Nemica Marija Rajhe, koji su među prvima proučavali linije posmatrajući ih i sa zemlje i iz vazduha, pretpostavili su da se neke od njih poklapaju s pravcima izlaska sunca u danima zimskog i letnog solsticija na južnoj hemisferi. Takođe, smatrali su da bi geoglifi mogli da predstavljaju nešto poput zemaljskih sazvežđa. Marija Rajhe je primenjujući svoja znanja iz geometrije, astronomije i umetnosti dala najveći doprinos njihovom istraživanju, prezentaciji u javnosti i adekvatnoj zaštiti.

Međutim, u drugoj polovini 20. veka, drugi istraživači, uključujući američkog astronoma Džeralda Hokinsa, nisu se složili s astronomskim objašnjenjem geoglifa. Oni su smatrali da je teško utvrditi nebesku konstelaciju koja je postojala u vreme nastanka linija, i da stoga ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se potkrepile prethodne hipoteze. Pretpostavka američkog antropologa Johana Rajnharda iz Nešenel džiografika preusmerila je istraživače na zanimljiv trag. U svojoj knjizi Naska linije: nova perspektiva njihovog porekla i značenja on zastupa sledeću tezu: Čini se verovatnim da većina linija nije predstavljala orijentir za zemaljski ili nebeski horizont, već je vodila do mesta na kojima su se izvodili obredi za dobijanje vode i plodnosti useva”.

Mnogi geoglifi predstavljaju simbole koji se mogu dovesti u vezu s vodom – važnim izvorom života u ovim izuzetno sušnim krajevima peruanske obalne ravnice. Pauci su u mnogim andskim kulturama povezani s kišom, lovom i ratovanjem, a opšepoznato je da se pauci pojavljuju prije kiše. Isto tako, kolibri u drevnim kulturama Latinske Amerike predstavlja simbol plodnosti, a zajedno s majmunima pojavljuje se tamo gde vode ima u izobilju – u džunglama Amazonije. Prema ovim teorijama geoglifi su mogli biti ključni za prizivanje kiše. Neka novija istraživanja, takođe, sugerišu da bi geoglifi mogli da predstavljaju markere za nalazišta vode pod zemljom.

Pogledajte slike:


(Izvor Wikimedia Commons)

Zanimanje za fenomen Naska i dalje ne prestaje, što pokazuju i mnoga istraživanja koja su u poslednjim decenijama na svetlo dana iznela više novih crteža, zahvaljujući kamerama visoke rezolucije koje se instaliraju na dronove. Godine 2011. japanski tim sa Univerziteta Jamagata, kojim je rukovodio Masato Sakai, otkrio je novi geoglif koji izgleda kao prizor obezglavljivanja. Dužine oko 4,2 metra i širine 3,1 metar, daleko je manji od ostalih Naska prikaza. Takođe su pronašli prikaz mitskog stvorenja dugačkog 30 metara koje ima mnogo nogu i isplažen jezik.Članovi Društva za američku arheologiju izneli su 2015. godine mogućnost da se svrha linija s vremenom menjala i da su linije u jednom trenutku predstavljale i rute kojima su peruanski hodočasnici išli u komplekse hramova, poput poznate grobnice Kačuahi gde su pronađena mumificirana tela iz Naska perioda.

Krajem 2019. godine pomenuti tim japanskih naučnika je u saradnji s američkom kompanijom IBM uspeo pomoću superračunara da integriše podatke dobijene satelitskim snimcima visoke rezolucije i dekodirata novi geoglif. On predstavlja čovekoliku figuru dužine oko pet metara. Očekuje se da će upravo upotreba najsavremenije tehnologije dati velik doprinos u otkrivanju novih oblika, posebno jer se smatra da mnogi od njih nisu vidljivi ljudskom oku.Pored svih dosadašnjih istraživanja, do danas ne postoji opšte prihvaćena pretpostavka i gotovo je nemoguće znati ko je načinio ove divovske crteže, kada, kako i u koju svrhu.

Iskustvo je i u ovom slučaju potvrdilo da ćemo teško dokučiti tajne drevnih civilizacija ako ih posmatramo i merimo iz savremene perspektive i ogrćemo današnjim vrednostima. Moguće je da će udruživanje arheologije i antropologije dati celovit i zanimljiv smer ovim istraživanjima.Treba imati na umu da nepostojanje pisanih dokaza mnogih drevnih južnoameričkih kultura, kao i poteškoće u razgraničavanju njihovog delovanja i prožimanja, ne čine razumevanje njihovog nasleđa nimalo lakim. Bogata materijalna kulturna ostavština na ovim prostorima još je nerešena zagonetka, a pokušaji njenog razotkrivanja i dalje se nastavljaju.

(Izvor Nacionalna geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar