ČEŠLJANJE JEZIKA

DA LI JE ISUS VASKRSAO?

1.259 pregleda

To je očito nešto što se ne može egzaktno dokazati, niti se može smatrati istorijski utemeljenom istinom. U njega se jednostavno može verovati ili ne verovati.

Koliko je uskrsnuće važno za hrišćanstvo, nije potrebno posebno naglašavati. To redovno čine poglavari hrišćanskih crkava, a još u ranim danima hrišćanstva isto je vrlo decidirano učinio Pavle u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima (15:13-18): Jer ako nema uskrsnuća od mrtvih, onda ni Hrist nije uskrsnuo. A ako Hrist nije uskrsnuo, naše je propovedanje, kao i vaša vera, uzaludno. Ako mrtvi zaista ne vaskrsavaju, onda smo mi apostoli lažni Božji svedoci zato što smo posvedočili da je on uskrsnuo Hrista, koga nije vakrisso. Jer ako mrtvi neće uskrsnuti, onda ni Hrist nije uskrsnuo. A ako Hrist nije uskrsnuo, onda je vaša vera uzaludna jer ste još uvek pod osudom svojih greha. Ako je tako, svi umrli koji su verovali u Hrista izginuće!” poručio je Pavle svojim sledbenicima i svim hrišćanima za sva vremena.

Kakvi su dokazi?

Drugim rečima, ako nema uskrsnuća, nema ni hrišćanstva.Ova činjenica nameće pitanja istorijskog utemeljenja vaskrsnuća. Istoričnost i izvori ideje o uskrsnuću predmet su istraživanja i rasprava teologa već dugi niz godina i stoleća.

Kako bi mogli izgledati argumenti u prilog uskrsnuća ili u prilog njegove povesne autentičnosti? Najbolji dokaz imali bismo kada bismo imali Isusa među nama u telu u kojem je vaskrsnuo, kao što je to prema Novom zavetu” imao neverni Toma komr je bilo teško poverovati, iako je bio u pravo vrijeme na pravom mestu. No toga nemamo jer je prema Novom zavetu” Isus u tom telu uzašao na nebo i neće ga biti do ponovnog dolaska. Budući da jedinog pravog dokaza nemamo, ostaju nam samo svedočanstva onih koji tvrde da su imali prilike neposredno svedočiti o Isusovoj smrti, njegovom pogrebu i konačno njegovom uskrsnuću, odnosno ustajanju u istom telu.

Hrišćanski teolozi uglavnom smatraju da istoričnost Isusovog uskrsnuća potvrđuju tri vrste svedočanstava:

Zapisi koji govore o samom uskrsnuću;
Zapisi koji govore o praznom grobu;
Zapisi koji potvrđuju da su Isusovi
sledbenici u više navrata doživeli
susret s njim nakon što je ustao od mrtvih.

Zapisi o uskrsnuću

Neki teolozi i autori ističu da postoji više od 5.000 novozavetnih rukopisa na grčkom, mnogo više od bilo kojih drugih zapisa iz tog vremena. To bi trebalo predstavljati svojevrsnu potvrdu da su novozavetni spisi, uključujući priče o uskrsnuću, preneseni bez ozbiljnijih izmena.No činjenica je da je većina njih nastala prilično kasno, mnogi čak i nakon 10. veka. Iz drugog stoleća sačuvalo se tek desetak kopija novozavetnih zapisa na papirusima, a dobar deo je prilično fragmentaran.

Uz to, jevanđelja se znatno razlikuju u opisima uskrsnuća. Primerice, tri jevanđelja različito predstavljaju poslednje Isusove reči. Razlikuju se i informacije o broju žena koje su došle do groba. Od jedne po Jovanu do više po Luki. Prema Mateju, anđeo je uzrokovao potres koji je zakotrljao kamen na ulazu u grob, dok ostala jevanđelja to i ne spominju. Jevanđelja se ne slažu ni u broju osoba koje su kod groba videle žene, ni u tome je li grob bio otvoren ili zatvoren. Ne slažu se ni u broju dana koje je uskrsli Isus proveo sa učenicima pre uzašašća, ni u tome jesu li ga učenici prepoznali ili ne. Variraju i informacije o tome jesu li žene rekle Isusovim učenicima šta su doživele ili ne. Prema nekim jevanđeljima, Marija Magdalena je plakala pred praznim grobom, a prema drugima, žene su bile preplavljene srećom. Prema Jovanu, učenici su mogli dodirnuti Isusa, prema ostalima nisu. Razlika je velik broj i nisu zanemarljive.


(Rubens)

Jevanđelisti nisu svedočili

Čak i ako se te razlike zanemare, ne može se ignorisati činjenica da su najstariji istorijski dokumenti koje imamo kopije zapisa autora jevanđelja, a istoričari se uglavnom slažu da niko od jevanđelista najverovatnije nije bio neposredni učenik Isusa, što znači da nije lično svedočio o uskrsnuću. Procenjuje se da je najstarije evanđelje – ono po Marku – nastalo između 68. i 70. godine nakon Hristovog rođenja.

Dakle, prema dosadašnjim saznanjima, najraniji zapis koji govori o uskrsnuću Isusa je već pomenuta Prva poslanica Korinćanima”, koju je Pavle napisao oko 52. godine, dvadesetak godina nakon Isusove smrti. No ona samo potvrđuje da je verovanje u uskrsnuće Isusa bilo rašireno među ranim hrišćanima, ali ne predstavlja povesni dokaz da se ono uistinu dogodilo. Naime, sam Pavle nikada nije sreo Isusa, pa ni on nije mogao svedočiti o uskrsnuću. Pritom je zanimljivo podsetiti da je ideja o uskrsnuću u vreme Hrista bila prilično raširena i da su onu o uskrsnuću u telu negovali fariseji.

Argumenti u prilog vaskrsnuću Isusa, predstavljeni u novozaetnim spisima, mogu se interpretirati na različite načine. Mogu se smatrati istorijskim svedočanstvima o stvarnim događajima, mogu se interpretirati kao verodostojni zapisi stvarnih vizija i duhovnih iskustava Isusovih sledbenika, a mogu se smatrati i umišljajima ranih hrišćana.

Prazan grob

Neki teolozi ističu da je spominjanje praznog groba u novozavetnim spisima važan dokaz da je Isus uskrsnuo. No, kako smo već naveli, ovaj argument, baš kao i opisi uskrsnuća, zahteva da se priče novozavetnih spisa prihvate kao objektivne, povesne istine.Neki teolozi i komentatori Novog zaveta”, poput Rudolfa Peša, nastoje ojačati istorijsku verodostojnost svedočanstava o praznom grobu tako što iznose posredne dokaze koji bi trebalo potvrditi da je ta priča u jevanđelju po Marku nastala nedugo nakon Isusove smrti. Njihov argument u prilog tome je činjenica da se veliki sveštenik onde ne spominje po imenu, nego samo kao kajfa, što bi trebalo značiti da je još uvek bio živ. Da je tekst bio pisan za vreme njegovog naslednika, bilo bi logično da se spominje njegovo ime.

Neki teolozi u pomoć takođe dozivaju neke rane jevrejske zapise koji isto spominju prazan Isusov grob. Naime, postoji jevrejski spis Sefer Toledot Yeshukoji se može smatrati alternativnom biografijom Isusa iz jevrejske perspektive, a koji navodi da je Isusov grob u nedelju nakon raspeća bio prazan. Zapravo, postoje brojne verzije tog spisa, međutim nijedna se ne smatra kanonskom u rabinskoj literaturi. Smatra se da se neko vreme prenosio usmenom predajom, a najstarija zapisana verzija potiče iz 11. stoleća. U srednjem veku bio je prilično raširen u Evropi i na Bliskom istoku. U njemu piše da je Isusov grob u nedelju, nakon raspeća Isusa, bio prazan, međutim ne zato što je Isus uskrsnuo, nego zato što je njegovo telo bilo uklonjeno iz groba da ga njegovi sledbenici ne bi ukrali i kasnije tvrdili da je vaskrsnuo.


(Berten)

Sama činjenica da jevrejski spisi spominju prazan grob za neke je teologe uverljiva potvrda da je on uistinu bio prazan, odnosno da je Isus uskrsnuo. Prema toj interpretaciji, bilo bi logično očekivati da bi Jevreji, koji nisu prihvatali Isusa kao mesiju, bili rado prigrlili dokaze koji bi potvrdili da nije vaskrsnuo.

Američki istoričar, dr Pol L. Majer, to naziva potvrdnim dokazom iz neprijateljskog izvora”.U načelu, ako izvor potvrdi činjenicu koja mu ne ide u prilog, činjenica je verodostojna”, tumači Majer.Naravno, sasvim je plauzibilna i interpretacija prema kojoj su Jevreji prihvatili već usvojen hrišćanski narativ o praznom grobu, da bi ga potom prilagodili svojim uverenjima.

Postoje i druge interpretacije informacije o praznom grobu. Primerice, prema nekima Isus uopšte nije umro na krstu. U jednu takvu verziju veruju muslimani. Prema drugima, on nikada nije ni pokopan jer Rimljani nisu imali običaj skidati tela osuđenika s krsta. Prema trećima, žene koje su vifele prazan grob zabunom su gledale u pogrešan. Itd.

Susreti sa uskrslim Isusom

U prilog tezi o uskrsnuću teolozi takođe navode činjenicu da u novozavetnim spisima postoje zapisi o više susreta Isusovih sledbenika s njime nakon što je umro na krstu. Primerice, Pavle u svojoj poslanici Korinćanima navodi imena ljudi kojima se uskrsli Isus pojavio. Među njima spominju se Petar i Isusov brat Josif, ali i grupa od petstotinak ljudi koji su ga videli zajedno istovrmeno. Budući da se ova velika grupa ne navodi nigde drugde, brojni teolozi smatraju da je Pavle citirao neka ranokršćanska predanja ili da se pozivao na pentekostni događaj izlivanja Duha Svetoga.

No treba imati na umu da vizije uskrslog Isusa mogu biti istinita iskustva, a da njegovo uskrsnuće ipak ne mora biti istorijska istina. Naime, poznato je da ljudi često imaju iskustvo da su im se bliske preminule osobe nedugo nakon smrti objavile u snovima ili čak na javi. Jedno istraživanje, sprovedeno na gotovo 20.000 ljudi, pokazalo je da je oko 13% ispitanika imalo iskustvo viđenja mrtvih. Postoji niz tumačenja za ovu pojavu – od toga da psihička i emocionalna iscrpljenost uzrokovane smrću voljene osobe mogu podstaknuti priviđenja, do toga da su ona potaknuta snažnim verovanjem u preživljavanje nekog aspekta ljudskog postojanja.


(Tiso)

Nije istorijska istina

Kod procene uverljivosti tvrdnje za koju ne postoje nepobitni materijalni dokazi, već samo verski zapisi, kao što je slučaj kod uskrsnuća, treba imati na umu važan filozofski princip Okamove britve, koji kaže da je verovatnija ona teorija koja zahteva manje pretpostavki. A koja teorija zahteva manje pretpostavki – ona o izvanrednom, natprirodnom događaju fizičkog uskrsnuća čoveka čija je smrt nekonzistentno opisana u samo jednom izvoru – Novom zavetu”. Ili ona skeptična, koja kaže da izvanredne tvrdnje zahtevaju izvanredne dokaze kojih u ovom slučaju nema, dok postoje druge, manje zahtevne, prirodne interpretacije istog događaja?

Naravno, hrišćanski apologeti mogli bi prilično opravdano reći da skeptike, koje smatraju pristranima zbog odbijanja natprirodnog, nikakva količina dokaza nikada neće vjeriti u verodostojnost uskrsnuća. No ista optužba mogla bi se jednako opravdano okrenuti protiv hrišćanskih vernika jer će vrlo retki među njima prihvatiti dokaze slične uverljivosti drugih verskih tradicija za nešto što nije u skladu s hrišćanskim učenjima. Drugim rečima, Isusovo uskrsnuće očito je nešto što se ne može egzaktno dokazati, niti se može smatrati istorijski utemeljenom istinom. U njega se jednostavno može verovati ili ne verovati.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar