NEBESKI UPRETNIK

DVE CIVILIZACIJE

2.032 pregleda

Prevladavajuća istorija predstavlja razvoj ljudskog društva u najcrnjoj genocidnosti, gde stalno nestaju celi narodi i stalno se pojavljuju novi narodi. Srpski narod i srpski jezik su deo te čudovišne genocidne projekcije. Projekcije u kojoj čak i na početku XXIveka iz srpskog naroda nastaju mnogi novi narodi što preti da Srbi kao narod potpuno nestanu.

Božidar T. Mitrović

Poetski izraz „Srbija je Istok na Zapadu i Zapad na Istoku” mnogi prihvataju kao osnovu koncipiranja politike Srbije, iako je netačan. I danas u Evropi postoje dve civilizacije:

 Civilizacija roda (SloVena/rAsSena/ruskih), koja je najstarija u Evropi , a danas je nazivamo Rossiя/Rusije (čije se izvorište nalazi u Lepenskom viru i Vinči), na prostorima koje se očuvalo 192 (na)roda, blagodareći tome što u Rusiji i srpskim zemljama na Balkanu ne važi princip „Jedna teritorija – jedna nacija”, pošto „nisu svi stanovnici Rusije – Rusi”, i „nisu svi stanovnici Srbije – Srbijanci/Srbi” , što je civilizacijska vrednost od ogromnog značaja za ceo svet. Jer je to put izbegavanja teritorijalnih konflikata i etničkih progona,

 Teritorijalna civilizacija (Rima, Rimske imperije, koja je začeta 509. godine pre n.e. kada međa postaje jedna od najviših vrednosti te nove civilizacije i bitna karakteristika grada Rima i kasnije Rimske imperije, pa se status pojedinca od tada određuje preko teritorije, zbog čega se i danas država shvata kao monopol fizičke prinude na određenoj teritoriji), tako da je Senat rimski posle nekoliko vekova proglasio «Svi stanovnici na teritoriji Rimske imperije su – Rimljani», koji važi i danas u svim zemljama na Zapadu: „Svi stanovnici na teritoriji Italije su – Italijani”, „Svi stanovnici na teritoriji Francuske su – Francuzi”, „Svi stanovnici na teritoriji SAD su – Amerikanci”.

Zbog toga u svim zapadnim jezicima reč država potiče od latinske reči status (položaj, pripadnost): engl. state, nem. der Staat, fr. Etat, dan. stat, šp. Estado, ital. stato, hol. staat, port. Estado.

Prevladavajuća istorija predstavlja razvoj ljudskog društva u najcrnjoj genocidnosti, gde stalno nestaju celi narodi i stalno se pojavljuju novi narodi. Srpski narod i srpski jezik su deo te čudovišne genocidne projekcije. Projekcije u kojoj čak i na početku XXI veka iz srpskog naroda nastaju mnogi novi narodi što preti da Srbi kao narod potpuno nestanu. Usled toga što je u teritorijalno koncipiranoj organizaciji društva pravo propisivao zakonodavni organ, u nauci se pravo pogrešno vezuje isključivo za postojanje države.

Rim se teritorijalno širio, ali je van teritorije Rimske imperije ostao dominantan princip da rod predstavlja osnov određivanja pripadnosti celini, a porodica, porodična zadruga, rod, bratstvo, pleme i savez plemena sa izbornim većima kao oblicima odlučivanja na bratstveničkim skupštinama, ostali su izvori prava roda (gens – rod, odakle je: ius GENtium/pravo roda). I upravo zbog toga Srbija i srpski narod nisu „Istok na Zapadu i Zapad na Istoku”. Oni su deo civilizacije Ras, ili RasSenske civilizacije, koju danas nazivamo RasSija/Rusija. I upravo zbog toga postoji stalna potreba Zapada da izmišlja nove nazive naroda na Balkanu i da potiskuje Srbe u svom Drang nach Osten (Prodor na Istok).

Reč Rossiя/Rusija ima u svojoj osnovi naziv RAz ili po novom Ras, što je kovanicadve reči i istovremeno njihova skraćenica, koja je označavala: rod Pervonačala/Prvobitnog, a Pervonačalo za drevne SloVene bilo je: Kolo.

Škola „neprekidnosti (slovenskog) prava i kulture”, koju sam pokrenuo na univerzitetu MNEPU u Moskvi, jedan je od načina da se suprotstavimo genocidnim teorijama o stalnom nestajanju naroda i civilizacija. Da se suprotstavimo drobljenju srpskog naroda. Da spoznamo i dokažemo trajanje i stabilnost, bez obzira na  prirodne i društvene kataklizme kojima je izloženo čovečanstvo i naš srpski narod, ime kome uvek beše Ras (rod Pervonačala), što nije mitski srpski grad nego oblik personalnog određivanja pripadnosti čoveka društvenoj zajednici preko roda.

Ras nema nikakve veze sa teritorijom, već naprotiv, označava pripadnost rodu koji je pod pojmom «Az” ili «As”, kako su oni označavali „Pranačalo/Prapočetak”, podrazumevao Kolo, kao ukupnost GODišnjeg cikličnog kretanja Majke-Zemlje oko svoga čeda Sunca/Jarila. Tako RAs označava „rod Prapočetka”, odnosno „rod Kola”, koje stvara venac života na Zemlji.

Dve civilizacije, koje su postojale i danas postoje, treba što pre da počnu da se razumevaju. Da bismo uočili karakteristiku sopstvene, slovenske civilizacije moramo da razlikujemo „narod» od „nacije”. Narod označava celinu u kojoj je neko nekog rodio, a nacije su vezane za teritoriju.

Reč Rossiя/Rusija ima u svojoj osnovi naziv „RAz” ili po novom „Ras”, što je kovanica dve reči i istovremeno njihova skraćenica, koja je označavala: rod Pervonačala/Prvobitnog, a Pervonačalo za drevne SloVene bilo je: Kolo. Pošto u korenu reči Rusija leži pojam Ras (jer i danas ruski narod naziva svoju državu RasSija iako se od epohe Romanovih ovaj naziv piše u ruskom jeziku: Rossija) sinonim reči „Rossiя/Rosija/Rusija” je Rodina (na srpskom: Otadžbina ili Otačastvo). Ali kada se prevede na bilo koji zapadni jezik reč „Rodina”» dobija prefiks „land/teritorija”, pošto Zapad shvata pripadnost čoveka celini, ili „naciji/celini”, kroz teritoriju: motherland, fatherland, homeland (engl. fatherland native land, home, homeland, nem. Heimat, Vaterland, fr. pays [pei – teritorija], dan. fædreland, hjemland; hol. vaderland, geboorteland, ital. patria, port. país natal, torrão [zemlja, terra – teritorija]). To je zato što „nacije” na Zapadu nisu stvorene na principu roda, već kao posledica širenja teritorijalnog koncepta Rimske imperije.

Zbog takvih višedecenijskih verskih ratova mnoge nacije su se pojavile u Evropi posle Augsburškog mira, 1555. godine, odnosno posle Vestfalskog mira, 1648. godine, u okviru kojih je utvrđen princip Cuiusregio, eiusreligio (Čija regija, njegova religija), što je značilo: ako je knez neke regije bio katolik, onda je celokupna regija postajala katolička.

Nacije u Evropi su nastale veštački, ne na principima roda, već na principu teritorije i to kao posledica krvavih religioznih ratova, koji su se pojavili usled:

  1. S jedne strane širenja na sever i istok „svete” Rimske imperije u klerikalnom obliku – Vatikana ili, kako se on nazivao u srednjem veku Svete» Rimske imperije.
  2. S druge strane: usled suprotstavljanja centralizmu takve religiozne forme Rimske imperije.

Zbog takvih višedecenijskih verskih ratova mnoge nacije su se pojavile u Evropi posle Augsburškog mira, 1555. godine, odnosno posle Vestfalskog mira, 1648. godine, u okviru kojih je utvrđen princip Cuius regio, eius religio (Čija regija, njegova religija), što je značilo: ako je knez neke regije bio katolik, onda je celokupna regija postajala katolička, a ako je vladar bio protestant, onda je sva regija postajala protestantska, te je time na toj jednoj teritoriji stvarana jedna nova nacija.

Kao posledica kolonijalizma tih „teritorijalnih nacija” i novoformiranih od strane Vatikana jezika, genetski sastav tih nacija je promenjen. Treba imati u vidu da je genetski sastav nekih od tih nacija promenjen i usled rasističke osvete za kolaboraciju u Drugom svetskom ratu s nacistima. U tako stvorenim nacijama i u novim uslovima princip Cuius regio, eius religio u skorije vreme se može pretvoriti u princip Cuius religio, eius region (Čija religija bude dominantna, njegova će biti i regija).

Kada su Srbima, pritešnjenim sa Zapada Rimskom imperijom, a posle toga i Romejskim carstvom (tzv. Vizantijom) sa Istoka, uspeli da nametnu teritorijalni model određenja državnosti, u vreme SteVana Nemanje, u XII-XIII veku izvan granica RasCie/Rusije (koju su Romeji, ali i današnji vizantolozi, odnosno agenti Romeje, sveli na tzv. Rašku oblast, odnosno romejskim jezikom rečeno, SerViju), ostalo je više pripadnika „rAs” (roda Prvobitnoga, ili savremenim rečnikom rečeno Srba) nego u tom prostoru tzv. Raške. Zbog toga je treći sin SteVana Nemanje, Rastko rešio da se samožrtvuje i odrekne se svetovnog života primivši monaški čin – u ruskom manastiru Sv. Pantelejmona na Svetoj Gori (Atos) dobivši ime Sava, pa je uspeo da:

  1. Duhovnom silom pravoslavlja objedini sve teritorijalno usitnjene srpske zemlje (latinskom logikom i terminologijom: srpske teritorije) na Helmskom poluostrvu (BALkan),
  2. „Krmčijom/Kormčjom knjigom (Zakonopravilo) Svetog Save Srpskog” objedini rAz/rAs (rod Pervonačala/kola/horoVoda) ili savremenim jezikom rečeno: objedini mnoge zemlje Ruske civilizacije kao što su Ras/Raška, Hum, zaHumlje (Srbiju), Dalmaciju, Bosnu, Bugarsku, Rumuniju, Rusiju.

Vatikan kao produžena forma delovanja Rimske imperije jedan je od najvećih falsifikatora (sloVenske) istorije. Ali Rim je često daleko pošteniji nego pojedini naši učenjaci. Na karti Đakoma Kantelija da Vinjole (Giacomo Cantelli da Vignola), natstaloj u Rimu 1689. godine, korektno piše naziv: Il regno della Servia detta altrimenti Rascia, kao oznaka CELOKUPNE Srbije jer je od iskona osnov naziva za Srbe bio Ras, kako su se svi Srbi (posebno u današnjoj Vojvodini) zvali sve do 1848. godine, kada su u Beču pogrešno ubedili patrijarha Rajačića da je Ras – Rac pogrdan ugarski nadimak za Srbe, iako je „RAs” oznaka sakralnog/božanskog Pervonačala.

Karta Đakoma Kantelija da Vinjole (Giacomo Cantelli da Vignola), Rim 1689. godine na kojoj korektno piše naziv: Il regno della Servia detta altrimenti Rascia,  u prevodu Kraljevina Srbija zvana RasSija

Rusi i Srbi su i dan-danas u istoj situaciji u kojoj je bio SteVan Nemanja, pošto su milioni Rusa, odnosno Srba ostali van teritorije današnje RasSije/Rusije odnosno današnje Raške/Srbije, koju vizantolozi i danas u radovima sužavaju na Rašku oblast.

Tako Slavenko Terzić, doktor istorijskih nauka i dopisni član SANU u svom delu „STARA SRBIJA – drama jedne civilizacije”: Na str. 18 je objavio kartu Đakoma Kantelija da Vinjole (Giacomo Cantelli da Vignola), ali je na str. 18 u srpskom potpisu ispod karte taj ispravni tekst neosnovano prevodi kao Raška: „Đakomo Kanteli da Vinjola, Kraljevina Srbija zvana Raška”, čime Srbiju svodi na Rašku oblast ili tursku administrativnu oblast Sandžak,

Svedoci smo da su danas granice boljševika Vladimira Iliča Lenjina i Josipa Bro Tita za isti takav  romejski ili, ako vam je lepš,e vizantijski način podele Srba i Rusa, kako je to radio i Gaj Julije Cezar da bi ih potisnuo, uništio i asimilovao. I dan-danas u udžbenicima za škole i univerzitete u istom cilju objavljuju rimsku propagandu, koja je suprotna zdravom razumu i sama sebi, prema kojoj:

a) Srbe i ostale Južne Slovene uče da su se njihovi preci preselili na Balkan sa severa u V-VII veku,

b) Ruse uče da su se u tom istom periodu u VI-VII veku Rusi preselili sa Podunavlja/Balkana/juga na prostore savremenog grada/reke Moskve.

 Na prostoru Ruske civilizacije su bezuspešno pokušali da neverovatno žestokim (crvenim) terorom zamene ruski narod i svih ostalih 192 naroda jedim narodom (po modelu rimskog, koji je po raspadu Rimske imperije nestao jer nikad nije ni postojao kao celina), i da ga nazovu „sovjetski narod/sovjetski građani”.

Skoro tri hiljade godina Drang nach Osten se rasipa i vodi propasti Rima, pa će i ovaj NATO pritisak da se kao kolo obrne njihovom propašću. Zbog toga treba da se razumemo i u tom razumevanju o dve civilizacije da živimo!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar