ARGUSOV POGLED

FINANSIJSKI CUNAMI

217 pregleda

Da li smo na pragu „savršene oluje koja će biti mnogo veća od one iz 2007. godine i koja će izmeniti kompletan globalni poredak?

Vilijam Engdal

Nakon odluke Sjedinjenih Država o uvođenju dodatnih carina na kinesku robu u vrednosti od više od 300 milijardi dolara i nakon što je američko Ministarstvo finansija Kinu zvanično označilo „valutnim manipulatorom”, globalna finansijska tržišta su reagovala oštrom rasprodajom. Pitanje je da li je ovo početak pravog valutnog rata koji će izazvati novi finansijski cunami, jednako loš, ako ne i gori, od krize „Leman bradersa” kojom je započela svetska ekonomska kriza 2008. godine.

Tajming se opet poklapa sa eskalacijom geopolitičkih obračuna između Vašingtona i Venecuele, Indije i Pakistana oko Kašmira, Turske i Sirije, Turske i Kipra, a i sa eskalacijom tenzija između Hongkonga i Pekinga. Da li smo na pragu takozvane „savršene oluje” koja će izmeniti globalni poredak uspostavljen nakon 1945. godine?

Nakon prekida trgovinskih pregovora između Vašingtona i Pekinga krajem jula, američki predsednik Donald Tramp objavio je svoju odluku o uvođenju dodatnih carinskih sankcija na preostalu kinesku robu u vrednosti od 300 milijardi dolara. U tom trenutku Narodna banka Kine (PBOC) pustila je da kurs juana padne ispod psihološke granice od sedam juana za jedan dolar. Ona je držala vrednost valute iznad sedam juana duže od jedne decenije kako bi se stabilizovali trgovinski tokovi u SAD.

To je izazvalo da američke akcije dožive jednodnevni pad od preko 3 odsto, gubitke u vrednosnim papirima od preko hiljadu milijardi dolara i nagli porast cene zlata, budući da su investitori počeli da se pripremaju za ono što bi moglo prerasti u opasan valutni rat sa drugom najvećom svetskom ekonomijom. Pored toga, vlada u Pekingu je naložila državnim kupcima da prekinu sa kupovinom američkih poljoprivrednih proizvoda, nasuprot ranijim obećanjima da će uvoziti veće količine. Takođe, sve je veći broj dokaza koji ukazuju da Peking otežava poslovanje određenim stranim firmama u Kini.

Psihološki rat

Iako je Narodna banka Kine u naredna dva dana krenula da zaustavlja pad ženminbija (zvaničan naziv kineske valute), ublažavajući strahove da će izbiti sveobuhvatni valutni rat, u momentu pisanja ovog teksta deluje da će kineska valuta oštro izgubiti vrednost, što bi izvršilo veliki pritisak na druge azijske izvozno orijentisane ekonomije kao što su Japan, Južna Koreja i Indija.

Od 1945. godine američka globalna hegemonija počiva na dva stuba – američkoj vojsci kao dominantnoj sili u svetu i dolaru kao svetskoj rezervnoj valuti

Istovremeno, Hongkong, kao specijalni finansijski prozor Kine prema zapadnim tržištima, nalazi se na ivici vanrednog stanja i vojne intervencije Narodnooslobodilačke vojske Kine kako bi se okončali višenedeljni protesti protiv novih zakona koji bi oslabili dogovorene odrebe o autonomiji Hongkonga. Uvođenje vanrednog stanja u jednom od glavnih azijskih finansijskih centara ne bi bilo dobro za napore Kine da se kineska valuta prihvati kao glavna rezervna trgovinska valuta, što predstavlja kamen temeljac dugoročne strategije Pekinga. To takođe neće pomoći Kini na zadatku da privuče stotine milijardi dolara stranih investicija u svoje obveznice i berze.

Ono što još nije jasno jeste da li će ovaj niz događaja najaviti kraj globalizacije svetske ekonomije na kojoj je Kina izgradila svoju impresivnu ekonomsku ekspanziju u poslednje tri decenije. Jedno od ključnih pitanja je kako će najnovija ekslacija ekonomskih tenzija između Vašingtona i Pekinga uticati na dugoročnu strategiju pretvaranja kineske valute u glavnu svetsku rezervnu valutu, što je ključni korak za buduću sposobnost Pekinga da se u potpunosti integriše u globalna tržišta kapitala i nastavi sa svojom ambicioznom „Inicijativom pojas i put”.

Evo šta ukazuje da omogućavanje ženminbiju da probije kritičnu granicu od sedam juana za jedan dolar pre predstavlja psihološki nego sveobuhvatni finansijski rat.

Nakon godina pokušavanja, Kina je početkom 2016. godine konačno uspela u tome da ženminbi postane jedna od samo pet svetskih valuta (pored američkog dolara, britanske funte, japanskog jena i evra) koje sačinjavaju korpu rezrevnih valuta MMF-ovih specijalnih prava vučenja (SDR). Cilj je bio da ženminbi polako počne da potiskuje dolar u globalnoj trgovini. Da se to dogodilo, bio bi to veliki korak za Kinu kao globalnu finansijsku silu i dovelo bi do značajnog smanjenja uloge američkog dolara i američkog uticaja. Od 1945. godine američka globalna hegemonija počiva na dva stuba – američkoj vojsci kao dominantnoj sili u svetu i dolaru kao svetskoj rezervnoj valuti.

Zgrada Federalnih rezervi u Vašingtonu

Od sporazuma iz Breton Vudsa 1944. godine, američki dolar je postao dominantna valuta u svetskoj trgovini i u rezervama centralnih banaka u svetu. Mnogi su predvideli da će se uvođenjem evra pre gotovo dve decenije okončati dominacija dolara, a time i ogromna prednost SAD koja im je omogućuje da njihov budžetskim deficit finansiraju drugi, uključujući i Kinu čiji trgovinski suficit u dolarima neminovno odlazi na kupovinu duga američkog Ministarstva finansija. Ali budući da je grčka kriza nakon 2010. otkrila velike nedostatke u finansijskoj arhitekturi evrozone i slabosti banaka iz EU, verovatnoća da će evro postati alternativa dolaru je u fazi stagnacije.

Poslednji podaci MMF-a pokazuju da je dolar i dalje zastupljen u nekih 61 odsto rezervi svih centralnih banaka u svetu i da i dalje dominira u globalnoj trgovini sa 40 odsto od ukupnog platnog prometa, dok je evro zastupljen sa 30 odsto, uključujući i ogromnu unutrašnju trgovinu unutar EU. Do 2018. godine kineski ženminbi je imao manje od dva odsto udela u globalnim plaćanjima i činio oko jedan odsto rezervi u centralnim bankama širom sveta. Ovo će sada biti od vitalnog značaja za Kinu, jer će od ove ili sledeće godine 25-godišnji trgovinski suficit bez presedana prerasti u deficit.

Neki ekonomisti upozoravaju da bi Narodna banka Kine mogla da upotrebi svoje finansijsko oružje protiv američkog pritiska tako što bi se otarasila američkih obveznica procenjenih na 1,3 hiljade milijardi dolara, što je proces koji bi verovatno vodio ka kolapsu američke ekonomije

Suficit tekućeg računa odredio je ekonomski uspon Kine i njen status glavnog izvora globalnog kreditiranja, jer je Narodna banka Kine (PBOC) svoje rekordne izvozne viškove ulagala u strane aktive, uglavnom u državne obveznice, od čega veliki deo otpada na državne obveznice SAD-a. Neki ekonomisti upozoravaju da bi Narodna banka Kine mogla da upotrebi svoje finansijsko oružje protiv američkog pritiska tako što bi se otarasila američkih obveznica procenjenih na 1,3 hiljade milijardi dolara, što je proces koji bi verovatno vodio ka kolapsu američke ekonomije.

Međutim, takvi dramatični potezi su malo verovatni, jer bi Kina izvukla najdeblji kraj. Takav potez ne samo da bi oborio vrednost američkih obveznica u kineskom vlasništvu, već bi i doveo u pitanje mogućnost Kine da privlači stotine milijardi evra stranih investicija u svoje tržište obveznica.

 Kina u eri deficita
Kina će ove godine verovatno ostvariti trgovinski deficit, prvi put nakon 25 godina. Tekući račun, zbir trgovinskih bilansa i tokova kapitala, bio je izuzetno pozitivan za Kinu još od sredine devedesetih godina kada je postala „svetska radionica jeftine radne snage”.

Ove godine se prvi put nakon gotovo 25 godina očekuje da će Kina ostvariti trgovinski deficit. To nije mala stvar. Novi izveštaj „Morgan Stenlija”, banke sa Volstrita, procenjuje da će Kina morati da privuče milijarde dolara stranih investicija kako bi uravnotežila rast deficita. U izveštaju se navodi: „Zbog tekućeg prelaska na ekonomiju zasnovanu na potrošnji i smanjenja štednje usled starenja stanovništva, trgovinski deficit Kine bi do 2030. godine mogao dostići 1,6 odsto BDP-a – ili 420 milijardi dolara”.

Ako je ovo tačno, to bi bila ogromna promena za Kinu. U pogledu suficita u izvozu robe, Kina se već spustila sa suficita od 10 odsto BDP-a u 2007. (pre velike finansijske krize) na 2,9 odsto u 2018. godini. Ove godine bi mogla ostvariti mali deficit.

Danas su strane investicije u kineske državne obveznice male i iznose oko 35 milijardi dolara. „Morgan Stenli” procenjuje veličinu kineskog tržišta obveznica – koji predstavlja srce dužničkog sistema – na preko 12 hiljada milijardi dolara, svrstavajući ga na treće mesto, iza japanskog sa 13 hiljada milijardi dolara i američkog sa 40, ali ispred britanskog ili francuskog tržišta.

Pošto će se kineska ekonomija u narednih nekoliko godina suočiti sa velikom promenom i deficitom tekućeg računa, ona mora biti u stanju da privuče prilive stranih investicija u svoj državni dug. To je potencijalno veliki problem. Ovo je takođe glavni razlog iza napora Kine da razvije najsavremeniju industriju sadržanu u strategiji „Napravljeno u Kini 2025”, koja je stvarna meta trgovinskog pritiska Vašingtona.

„Huavej” predstavlja operativni sistem „harmoni”

U ovom trenutku sve liči na visokorizično finansijsko nadmetanje ko će pre trepnuti između Pekinga i Vašingtona. Čini se da je Si Đinping odlučio da spusti loptu i izdrži do američkih predsedničkih izbora sledeće godine, u nadi da će Tramp izgubiti od nekog prokineskog demokratskog kandidata. U svakom slučaju jasno je da se ovde ne radi o nekakvoj trgovinskoj neravnoteži u odnosu Kine sa Sjedinjenim Državama, već o nečemu mnogo većem.

(Izvor Novi Standard)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar