MEĐU IZMEĐU

GALAKTIČKA SMRT

373 pregleda
galaksicid

Širom poznatog kosmosa galaksijama-pratiljama (satelitske) oduzima se krvotok – ostaju bez gasova za stvaranje novih zvezda. Astronomi su u potrazi za mogućim krivcem.

To bi se moglo nazvati ubistvom galaksije ili galaksicid. Širom poznatog kosmosa galaksijama-pratiljama (satelitske)polako se oduzima krvotok – ostaju bez gasova. I to je odgovorno za zaustavljanje stvaranja novih zvezda, čime se ove galaksije osuđuju na prilično brzu smrt (u kosmičkim razmerama). Astronomi su u potrazi za mogućim krivcem.

Prema novoj studiji istraživača iz Međunarodnog centra za radio astronomiju istraživanja (ICRAR) u Australiji, odgovor može imati veze sa vrelim gasim galaktičkih jata. Proces je poznat kao „pljačka pod pritiskom probijanja”, a javlja se prilikom prolaska galaksija kroz vruću plazmu koja nadjača njihovu gravitacionu silu. I tada one gube gas, na isti način na koji vazdušni omotač (atmosfera) planeta polako otkidaju solarni vetrovi.

Astronomi su koristili podatke „Digitalnog pregleda neba” Zadužbine Alfreda Sloana i opservatorije Aresibo. U prvom slučaju su zavirili u 10.600 satelitskih galaksija u poznatom kosmosu, snimljenih na više talasnih dužina, u drugom su imali uvid u količinu neutralnog atomskog vodonika koji su sadržale.

Merenjem iznosa oduzetih gasova, zaključili su da je da obim mogao biti u sprezi sa oreolom nepoznate tamne materije. Naime, astronomi već izvesno vreme veruju da su galaksije u uronjene oblacima nevidljive mase, za koju se pretpostavlja da čini 27 odsto od poznatog kosmosa.

Tobi Braun sa Svinberm univerziteta za tehnologiju u Melburnu (Australija) smatra da galaksije u toku svoga trajanja naseljavaju oreole različitih veličina, od mase Mlečnog puta do hiljadama puta veće. U većim pregrejana međugalaktička plazma znatno brže skida gas, što podseća na brzu pljačku. Kao da ga nekakva džinovska „kosmička metla” jednostavno počisti!

Pomenuto čišćenje ih lišava sposobnosti da obrazuju nove zvezde, više nisu u stanju da uđu u razdoblje „crvenih divova”. Tako se ispune hladnijim zvezdama, lagano postajući blede, hladne i mračne. Znato se teže opažaju u opsegu vidljive svetlosti, iako se i dalje uočavaju na infracrvenoj talasnoj dužini.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar