MENTALNA LOZINKA

GDE JE „CRNA PIRAMIDA”?

3.604 pregleda

Kapetan Frederik Norden video ju je pre nekih dve stotine godina i mi mu to ne verujemo, a Herodot piše o dešavanjima od pre dva milenijuma, na veliku radost čitalaca što su imali izveštača sa terena, i svi mu sve veruju!?Mislim da svi ljubitelji kultnog filma „Zvezdana kapija”znaju da je ona jednostavno odletela – tamo odakle nam je i došla.

miodrag-ivanisevic

Miodrag Ivanišević

Kada je Deniken (Erih fon) svojevremeno pisao o brojnim maglovitim kairskim jutrima, koja su mogla predstavljati problem graditeljima piramida, naišao je na podsmeh školovanih egiptologa, ali kada sam, rano probuđen uličnom bukom, pogledao kroz prozor skoro pa urednog hotela, uverio sam se da to nije nikakva izmišljotina. Ne znam da li smo Herodot i ja imali isti pogled, ali ni ja nisam mogao da ugledam Sfingu, o kojoj nam on nije ostavio ni reči.

Pričati o Starom Egiptu, a ne pomenuti „oca istorije”, za sve egiptologe je ravno svetogrđu, jer većinu onoga što znamo, o tom drevnom kraljevstvu, možemo zahvaliti samo njegovim „objektivnim”zapisima, u kojima je uvek bio krajnje određen – „To sam video vlastitim očima, a ovo drugo sam čuo!”

Brojne su misterije, koje se vezuju za velike egipatske piramide, ali većina ih se odnosi na najveću – poznatu kao Keopsova ili Kufuova piramida. Jedino prestalo svetsko čudo Starog sveta, od njih sedam, uporno odoleva zubu vremena i stavlja nas na muke dok pokušavamo doći do tačnih odgovora na pitanja: ko ju je sagradio, kada, zašto, od čega i kako? Ko je bio projektant, a ko izvođač radova? Vi to znate? Čitao sam i ja raznorazne „pouzdane izvore”, ali još ne znam šta je od toga tačno! I dalje tragam…

Herodot nam je u svojoj „Istoriji”potanko objasnio ko je sagradio Veliku piramidu, i one dve pored nje, kada je to urađeno i zašto. I svi su mu poverovali! Zapisivao je ono što su mu upitani odgovarali, ali moramo imati na umu da je od momenta navedene gradnje, pa do njegovog dolaska u Egipat, prošlo više od dve hiljade godina! Koliko mogu biti tačni svi ti podaci?

Govorimo o dve hiljade godina, i očekujemo verodostojne informacije? Kada upitamo školovane egiptologe za objašnjenje o nameni ogromne građevine, svi će u jedan glas odgovoriti da je to grobnica faraona Keopsa, duboko ubeđeni da nam daju valjan odgovor. U velikoj dvorani, koju mnogi nazivaju i „kraljevom dvoranom”, nalazi se prazan kameni sarkofag – „krunski dokaz”da je u Keopsovoj piramidi i sahranjen onaj koji ju je i izgradio.

Da li su starog Herodota svesno uputili na pogrešnu stazu?

Naišao sam na krajnje neverovatnu priču da smo, za samo par stotina godina, uspeli nekako izgubiti i jednu celu veliku piramidu(!). Frederik Norden, danski pomorski kapetan, i istraživač piše da je postojala i četvrta velika piramida u Gizi. Početkom 18. veka Norden je napravio brojne beleške i crteže apsolutno svega što je tada video u Egiptu, a vodio je i detaljan dnevnik.

„Postoje četiri piramide, i one zaslužuju najveću pažnju radoznalih umova, jer iako smo videli sedam, ili osam drugih piramida u okruženju, one nisu ništa u poređenju s ove četiri!”, naveo je Frederik Norden u svom dnevniku.

U knjizi „Putovanje u Egipat i Nubiju”, taj kapetan ne samo da opisuje misterioznu četvrtu piramidu, već je posebno ucrtava u svoju mapu. „Poslednja piramida poseduje jednu zanimljivu karakteristiku – na njenom vrhu je jedan jedini ogromni kamen, koji je izgleda služio kao postolje…; Četvrta piramida je napravljena uzbrdo naspram srednje, od kamena crnjeg nego što je običan granit, i bar isto toliko tvrdog. Na njenom vrhu je žućkasti kamen. Opisaću na drugom mestu taj vrh, koji se završava na kocki. Štaviše, ta je crna piramida smeštena potpuno van linije poretka drugih, više ka zapadu, ali u nastavku tri prethodne.”

Vau, pa šta možemo reći o zapisu čoveka, za kojeg niko nikada nije imao ni jednu jedinu ružnu reč, niti je izrazio sumnju u njegove umne sposobnosti? Kapetan Norden je video „crnu piramidu”, pre nekih dve stotine godina i mi mu to ne verujemo, a Herodot piše o dešavanjima od pre dva milenijuma, na veliku radost čitalaca što su imali izveštača sa terena, i svi mu sve veruju!?

Kvalitetne ilustracije, s početka 18. veka, pokazuju nam da je postojala i četvrta piramida (slika levo), ali izgleda da to nije dovoljno. Egiptolozi, iz njima razumljivih razloga, odbacuju bilo kakvu pomisao o postojanju crne piramide u Gizi, tvrdeći da su tekstovi greškom opisivali neku od Mikerinovih pratećih piramida kao četvrtu, „crnu piramidu”. Šta se desilo s tom piramidom?

Mislim da svi ljubitelji kultnog filma „Zvezdana kapija”znaju da je ona jednostavno odletela – tamo odakle nam je i došla.

Šala je šala, ali u svakoj šali ima malo i zbilje, zar ne? U građi koju sam sakupio o Starom Egiptu nalaze se i brojni podaci, potpuno kontradiktorni nekim drugim, iza kojih, opet, stoje takođe ozbiljni i školovani pojednici. Brojnim misterijama, koje se vezuju za velike piramide, Sfingu, neke faraone, modele letelica, sijalice i baterije, ne naziru se rešenja, ali niko ne želi stati pred ciljem. Mada, na kraju se ipak moramo upitati šta je od svih tih ponuđenih podataka tačno – šta je istina? Koliko istina postoji?

Kažu da je negde krajem osamnaestog veka Johan Volfang fon Gete rekao: „Mi zapravo znamo, ako malo znamo. Sa znanjem raste i sumnja.”Može se reći i „Što više znam to više sumnjam!”, ali u kraćem obliku tu mudru misao možemo naći i kao „Znanje rađa sumnju!“ Pametan je bio taj Gete. Nema sumnje.

Dobro se sećam prvog časa likovnog vaspitanja u sarajevskoj Drugoj gimnaziji. U učionicu je ušao relativno mlad profesor, s crnom negovanom bradom, i posle kratkog predstavljanja, i zavođenja časa, započeo priču o Starom Egiptu i najznačajnijim građevinama, odnosno spomenicima toga doba – tek tu i tamo prekidajući je da bi malo „trenirao strogoću”.

„… a osnivačČetvrte dinastije, veliki Snofru, u Meidumu je izgradio ,Stepenastu piramidu’, kojom nije bio sasvim zadovoljan. Snofru je drugu piramidu sagradio u Dašuru, a poznata je kao ,Zakrivljena piramida’. Tu je ostalo dosta originalne oplate…

Na „Crvenoj piramidi”, Snofru je ispravio sve dotadašnje greške i ostavio nam treću po veličini piramidu u Egiptu, odmah iza Keopsove i Kefrenove. Njegov sin, Keops ili Kufu, možete ga zvati po vlastitom izboru, sagradio je prvu veliku piramidu na platou Giza, tu odmah pored današnjeg Kaira.

Znači – Snofru, Keops, Kefren, pa Mikerin…

Vidim da vam priča o Egiptu nije bila posebno zanimljiva, ali to su osnovi kulture kakvu danas poznajemo, i to se mora znati. Grčka kultura, koju ćemo detaljnije obraditi, razvijala se na svoj način, ali mnoge stvari su preuzeli upravo od Egipćana. Pitagora je, recimo, svoju poznatu teoremu o zbiru kvadrata nad katetama preuzeo direktno od njih. Pa najpoznatija grčka mustra, motiv onog ćoškastog puža, zove se upravo tako – Egipat.”

„Moj predmet morate shvatiti ozbiljno, kao fiziku, ili hemiju, jer on nije, je li, tamo neko fizičko… Mislim, svaka čast fiskulturi i novoj profesorici.”Nasmejao se krajevima usana, čupnuo bradu, pa nastavio:

„Očekujem da me shvatite ozbiljno, i naučite sve što sam danas predavao, da možemo ići dalje. Da li sam bio jasan?”

„Daaa!”, odgovorili smo svi u jedan glas, srećni što smo se, uz zvuke školskog zvona, najzad rešili bradate dosade.

„Šta reče ovaj Snofru, ispitivaće u petak?”upitao je neko – ne znam više ko je to mogao biti. Ne sećam se ni ja baš svega, ali profesorov nadimak se primio, i ostao mu za sva vremena.

Sledeći čas likovnog ostaće upamćen po velikom broju jedinica, koje je Snofru podelio idući od klupe do klupe. Ma, bilo je to masakriranje za Ginisa. Zapisao sam taj datum za svaki slučaj – peti oktobar 1973. godine. Toga dana sam hemijskom olovkom nacrtao, po mišljenju mojih drugara, solidan profesorov portret, koji je, ne znam ni sam kako, uspeo da ostane čitav do današnjeg dana. „Prolaze ratovi, padaju vlade…”

„Visina Keopsove piramide?”, upitao je Sanju iz prve klupe.“

„Ovaj…”

„Ovaj, ili onaj? Ti, isto pitanje!”, obratio se devojci do nje. Ne širi mi ruke! Ne znaš, je li? I tebi jedan! Ti! Keops? Piramida? Visina?”

„Mislim, druže profesore, oko 150 metara.”

„Dovoljno je blizu. Prihvatam. Dobro je. Ti, kolika je osnovica Keopsove piramide!”, pokazao je prstom na uplašenog Debu.

„Mislim…”

„Ti, ne okreći se tamo! Strašno, pa vi pojma nemate – moraću sad sve ovo da zapišem. Pa, da krenemo, kako se ti zoveš?”upitao je našu, do tada najbolju učenicu, onu kojoj je prvoj dodelio negativnu ocenu, i tako joj doživotno ubio želju za učenjem. Pročitavši joj s usana tiho izgovoreno prezime, izvadio je naliv pero iz futrole.

Počeo je listati dnevnik. „Hačić, Hadžić, Hodžić… Tu si! Vidim da si do danas imala sve same petice, ali kod mene nema protekcije – gradivo se mora znati. Ali, svi ćete, koliko sutra, imati priliku da ispravite vaše jedinice.”

Mislim da ne moram nikome podrobno objašnjavati našu želju da već za par dana ispravimo loše ocene – dok nam se nije nakupilo previše gradiva. Te večeri sam, jednom za sva vremena, naučio osnovne podatke o Keopsovoj piramidi, navedene u udžbeniku. Otac nije verovao svojim očima kada me ugledao s raširenom školskom knjigom, kako krvavih očiju bubam tamo negde iza ponoći.

„Veliku piramidu, na platou Giza, kod Kaira, podigao je faraon Keops, vladar Četvrte dinastije, oko 2540. godine pre nove ere. Visoka je 146,5 metara, a njena kvadratna osnova ima dimenzije 230 × 230 metara…”Dakle, to je ono što sam naučio, i što mi je ostalo uklesano u „sivoj steni”. Na sledećem času Snofru je predavao novo gradivo, i samo se zagonetno smeškao na naša pitanja o ispravljanju jedinica.

Mnogi sumnjaju u te zapise, jer dovoljno je da pogledamo u „Veliki pečat”Sjedinjenih Američkih Država, odnosno u novčanicu od
jednog dolara, i odmah na njoj prepoznamo nezavršenu Keopsovu piramidu. Sličnost je prevelika, da bi bila slučajna?

Danas postoje brojna sitna odstupanja kod navođenja tačnih dimenzija osnovice Velike piramide, ali uvek se sve vrti tu negde oko 230 metara. Njena visina je ono o čemu se uvek može polemisati, s tim da se ne nazire način kako da dođemo do rezultata koji bi mogao zadovoljiti sve „stručnjake”. Naime, postoje priče, ali i neki stari zapisi, da je piramida bila obložena uglačanim pločama krečnjaka, i da je pod vrelim suncem bleštala kao vatra, a da joj se na vrhu nalazio veliki piramidion izliven od zlata, ili od elektruma. Mnogi sumnjaju u te zapise, jer dovoljno je da pogledamo u „Veliki pečat”Sjedinjenih Američkih Država, odnosno u novčanicu od jednog dolara, i odmah na njoj prepoznamo nezavršenu Keopsovu piramidu. Sličnost je prevelika, da bi bila slučajna?

Da li je moguće da Velika piramida nikada
nije ni završena? Pa šta je onda merio taj
Tales? Kako je uopšte nastala informacija
da je ta piramida (bila) visoka 146,5 metara?

Slobodni zidari su osnovani u Starom Egiptu, a pošto su mnogi „očevi nacije”pripadali tom redu, sva ikonografija nove države je, po naređenju, preuzeta od onih koji su znali kako se vlada. Od 39 „očeva nacije”, odnosno potpisnika „Deklaracije nezavisnosti”, čak 13 su bili masoni(!). Jedna trećina, jedan kroz tri, tri kroz jedan – ima tu raznih kombinacija, ali vidimo da je i broj redova, na nacrtanoj piramidi, upravo 13, baš kao i broj država osnivača, s tim da se na vrhu, umesto piramidiona, koji možda nikada nije ni postavljen, nalazi svevideće oko. „Samo vas posmatram!”Mada, postoji mišljenje da je izostanak „završnog kamena”verovatno isticanje masonske maksime: „Posao nikada nije završen do kraja – uvek ima nešto da se ,dozida’!”

Da li je moguće da Velika piramida nikada nije ni završena? Pa šta je onda merio taj Tales? Kako je uopšte nastala informacija da je ta piramida (bila) visoka 146,5 metara?

Znali su Stari Grci da u svojim pričama iz „klasične starine”nekada preteraju, pa zato legendarno „Talesovo“merenje”valja uzeti s malom rezervom. Naišao sam na mnogo preslobodnih tumačenja kako je mogao stići do rezultata, i koliko je on sam bio visok. Mi ćemo, na naš način, doći do visine Velike piramide.

Koja je tu matematika bila na delu, odnosno
kako je neko, u ogromnoj građevini gde se „svaki
čas”otkrivaju nove prostorije, odnosno čudne
„anomalije”, pa čak i razni novi kanali,
prebrojao sve kamene blokove, teške od dve
do četiri tone, i velike granitne blokove,
teške skoro pedeset tona. Kako?

Posle toga ćemo rešavati „misteriju”vezanu za broj kamenih blokova ugrađenih u Veliku piramidu. Uvek su se pominjala dva i po miliona kamenih blokova, i živo me zanimalo kako se uopšte došlo do tog broja. Koja je tu matematika bila na delu, odnosno kako je neko, u ogromnoj građevini gde se „svaki čas”otkrivaju nove prostorije, odnosno čudne „anomalije”, pa čak i razni novi kanali, prebrojao sve kamene blokove, teške od dve do četiri tone, i velike granitne blokove, teške skoro pedeset tona. Kako?

Verovatno se pitate zašto sam postavio fotografiju kuvajtskih tornjeva, i kakve veze oni imaju s tri velike piramide, ali odgovor je više nego logičan ako znamo da samo dva visoka tornja imaju funkciju – služe kao vodotornjevi, a treći je samo ukras. Arapske hronike beleže da je kralj Saurid, odnosno „Hermes, kojeg su Arapi zvali Idris”, sagradio dve velike piramide, trista godina pre potopa, da bi u njih sklonio celokupno postojeće znanje. Dve velike piramide! Dakle?

Da bi se mogla ispričati koliko-toliko prihvatljiva storija o misterioznom, ili još bolje rečeno mističnom Egiptu, moramo krenuti od samog početka – od Velikih piramida. Niko osim školovanih egiptologa ne zna „pouzdano”da objasni koliko su stare tri piramide na platou Giza, pored Kaira, ali drevna sentencija nam govori da je to bila misterija i za najstarije Egipćane. „Ljudi se plaše vremena, a vreme se plaši piramida!”, govorili su svesni svog neznanja o njihovom poreklu.

Vezujemo ih za Četvrtu dinastiju, ubeđeni da su ih sagradili faraoni Keops, Kefren i Mikerin pre nekih četiri i po hiljade godina, jer nam je to tako objasnio veliki Herodot – otac istorije. Herodot ni jednom jedinom rečju nije pomenuo Sfingu, koja je po svemu sudeći starija od piramida, pošto je u svojim zapisima, onako usput, pominje i sam Keops.

Pokušaću da na najjednostavniji način iznesem neka moja nesvakidašnja razmišljanja o Starom Egiptu, s neskrivenom nadom da ću naići na razumevanje, i da u pričama postoji i vama prihvatljiva logika.

Kalif (arap. khalifa– naslednik) je naziv za vrhovnog vođu islamske zajednice, Muhamedovog „naslednika”, a kalifat je njegova teritorija na kojoj uživa apsolutnu, neograničenu vlast. Prva četiri kalifa birana su u Meki, potom kalifat postaje nasledan saOmejidima iz Damaska. Dinastije su se ređale da bi naposletku vlast preuzeli Otomani iz Istanbula (1517-1924). Demokratski izabrani turski presednik Kemal-paša Mustafa Ataturk ukinuo je kalifat 1924. godine.

Od imenovanja Abu Bakra, „prvog kalifa islama”, 632. godine, pa do smrti Alija, četvrtog kalifa, 661. godine, islam se toliko proširio da je polovina sveta, za koji se tada znalo, bila pod muslimanskom vlašću. Kalifat pod dinastijom Abasida, 750. godine, najavio je zlatno doba islamske civilizacije, u kojem su se, zahvaljujući uspešnoj ekonomiji, nesmetano razvijale i nauka i umetnost. Naučnici su, na sve moguće načine pokušavali kompletirati znanja prethodnih civilizacija. Prevodili na arapski stare grčke, kineske, persijske, egipatske, vavilonske, indijske i,naravno, tekstove na latinskom. Haruna al Rašida, petog kalifa Abasidske dinastije,nasledio je njegov mlađi sin Amin 809. godine, a stariji sin Abdalah postao je guverner istočnih provincija. Nesloga među braćom dovela je do krvavog građanskog rata, koji je okončan 813. Aminovom smrću i padom Bagdada.

Abdalah ili Abu al-Abbas Abd Allah al-Mamun (786-833) postao je sedmi abasidski kalif. U Bagdadu je osnovao „Kuću mudrosti”(Bait al Hikmah), veliku biblioteku i prevodilački centar. Još kao dete naslušao se priča o ogromnom bogatstvu koje se krije u Velikoj piramidi – legenda se prenosila s kolena na koleno. Svi su nekako znali da je reč o prepunoj riznici, ali na piramidi nije bilo vidljivog ulaza. Iz „pouzdanih izvora”saznao je da se u njoj, pored ogromnog bogatstva, nalaze i knjige s celokupnim znanjem starog sveta, koje bi mu dobro došle za novu biblioteku. Pošto je Egipat bio sastavni deo njegovog kalifata, odlučio je da skokne do Gize po svoje skriveno blago, pa je tako 820. godine, nakon opsežnih priprema, krenuo na čelu nepreglednog karavana prema Piramidi.

Tek pred ogromnom građevinom shvatio je kakvog se teškog zadatka prihvatio, i zašto je još niko nikada nije „otvorio”. Njegovi najsnažniji ljudi danima su bezuspešno jurišali na kamene blokove, a onda se najstariji inženjer prisetio drevne ratne tehnike za razbijanje zidova utvrđenja. Ispred odabranog kamenog bloka naslagali su balvane, preko njih nabacali ugalj, pa naložili veliku vatru. Mehovima su besomučno upumpavali vazduh, i doveli blok do usijanja. Potom su po njemu naglo ispraznili burad s hladnim vinskim sirćetom. Prve pukotine bile su jasan signal Mamunovim momci da se odmah prihvate teških maljeva.

Otvor je proširen i ušli su u mračnu piramidu. Ubrzo su nabasali na hodnik, koji je vodio do originalnog ulaza, samo nekoliko redova kamenih blokova iznad tek probijenog, što je neverovatan podatak i graniči se sa fantastikom, ako znamo da je površina nadzemnog dela piramide veća od 85.000 kvadratnih metara. Ako ste bili u Gizi setićete se da ste u Keopsovu piramidu ušli na donji ulaz, upravo na onaj koji je probio veliki kalif.

Nikada nećemo saznati šta je sve u njoj pronađeno, ali ostalo je za sva vremena zapisano da je kalif Abdalah al-Mamun, praćen svojim vernim ljudima, prvi ušao u Veliku piramidu, promašivši originalni ulaz „za dlaku”. Pamti se i da je premudri kalif, a ne tamo neki bezimeni inženjer, olako rešio problem star više od tri hiljade godina. Trebalo se „samo”setiti načina.

Našao sam podatke da je, posle posete
Sivi, i Aleksandar Makedonski ulazio u
Veliku piramidu, ali on ništa nije probijao.
Od visokog sveštenstva prihvaćeni gospodar
Egipta uveden je na tajna vrata, koja su tada,
za „Amonovog sina”, bila širom otvorena.

Tako je rešena jedna od najvećih misterija toga vremena, jer do tada neupućeni nisu verovali da postoji način da se uđe u Veliku piramidu, hermetički zatvorenu još u stara vremena. Posle Mamuna u nju suulazili razni avanturisti, naučnici željni znanja, dokoni bogataši s porodicama, ali je, među radoznalim Evropljanima, najveći interes pobudilo navodno Napoleonovo noćenje u kraljevom sarkofagu, i njegovo odbijanje da ispriča svoje impresije.

Našao sam podatke da je, posle posete Sivi, i Aleksandar Makedonski ulazio u Veliku piramidu, ali on ništa nije probijao. Od visokog sveštenstva prihvaćeni gospodar Egipta uveden je na tajna vrata, koja su tada, za „Amonovog sina”, bila širom otvorena.

Sam mermerni sanduk, koji je nekako „unesen”u kraljevu odaju, a pored kojeg stoji Napoleon, s čitavom bulumentom, podsetio me na obilazak Manastira Varlam, na Meteorima u Grčkoj, sagrađenog na steni visokoj 373 metra. Posle napornog penjanja uz 195 stepenika, i obilaska najvećih svetinja, domaćini su samo nama(?) pokazali i prostoriju u kojoj se nalazi ogromno drveno bure, namenjeno prikupljanju kišnice, zapremine 13.000 litara. Uslikao sam se pored tog bureta, koje mi je mirisalo na vino…

Mislim da je svima jasno da je bure, na vrh Varlama, moralo biti doneseno u delovima, i tu samo spojeno. Ne znam da li bi se danas, s najsavremenijom tehnikom, moglo podići i poneti toliko bure, i precizno spustiti na vrh kamene stene? Oko bureta bi tada valjalo sagraditi novi objekat, u skladu s manastirskim kompleksom. Da li nam saznanje o unošenju ogromnog bureta bar delimično pomaže da shvatimo kako je u Veliku odaju unesen mermerni sarkofag? Da li je piramida građena oko sarkofaga?

Talesa i njegovu teoremu o pravouglom trouglu, koji nastaje spajanjem bilo koje tačke na kružnici s krajnjim tačkama prečnika, lako možemo povezati s jednim od najcenjenijih zanimanja u Starom Egiptu. „Rastezači konopaca”pozivani su uvek kada je trebalo započeti neki veliki projekat, i na „jedini ispravan način”konstruisati prave uglove buduće građevine. Ovako je izgledao konopac koji su rastezali.

Mogla je to biti besplatna „cirkuska”predstava za celo mesto, ali skloniji sam mišljenju da tom činu nije mogao da prisustvuje niko nepozvan – ipak je to bilo tajno znanje „misterioznih”ljudi, koji su svoje usluge dobro naplaćivali. Sva mudrost se sastojala u tome da se prvi i trinaesti čvor zategnutog konopca preklope, tako da se dobije pravougli trougao dimenzija 3, 4 i 5 identičnih razmaka.

Kažu da je Talesov učenik Pitagora bio iniciran u razne egipatske misterije, tako da put od razvlačenja konopca kako bi se dobio pravougli trougao do teoreme o „kvadratu nad hipotenuzom”, po svemu sudeći, nije bio ni dug,ni težak. Pošto znam da se sećate priče kako je mudri Tales izmerio visinu Velike piramide, neću vas zamarati nikakvim računanjem proporcija dužina senki a i a’, ali ću vam skrenuti pažnju na pravougli trougao, čija je donja kateta jednaka polovini osnovice Velike piramide. O njemu će tek biti reči.

Visina Velike piramide je ostala u magli jer, osim legendi, ne postoji nijedan validan dokaz da je na sebi zaista imala i „završni kamen”. Čitao sam i ja priče o tom piramidionu, napravljenom od zlata ili elektruma – legure srebra i zlata, ali postoji opravdana sumnja da nikada nije ni postavljen. Lako je moguće i da se priča o sjaju završene piramide odnosila na onu Snofruovu, u Dašuru – neke podatke istoričari često znaju da „nehotično”zamene.

Piramida s piramidionom, ili bez njega, nema istu visinu(!), pa bi valjalo da saznamo šta je to merio Tales? Koliko su validni njegovi podaci? Da li je izmerio senku piramide s postavljenim završnim kamenom ili bez njega? Na to moje razmišljanje o razlikama u definisanju visine Velike piramide prilikom Talesovog merenja, jedan uvaženi profesor mi je dobronamerno odgovorio: „To nije nikakakav problem, sve se to danas može lako izmeriti”.

„Šta?”

„Pa visina Keopsove piramide.”

Ali, valjda vam je jasno da to nije bila poenta moje priče…Pogledajte, samo živim čudom sačuvane, zakošene kamene blokove, pri osnovici Velike piramide. Ugao iznosi 52 stepena!

Visinu Velike piramide lako možemo saznati i pomoću jednostavne geometrijske konstrukcije. Crtež urađen u razmeri 1:1000 dovoljno je uprošćen, da bi se lako shvatila zamisao. Širina piramide se nije mnogo menjala, ona i danas iznosi oko 230 metara. Nad polovinom njene osnovice povući ćemo dve prave linije – levu pod pravim uglom, i desnu pod uglom od 52 stepena. Tačka T, u kojoj se linije seku, približno odgovara visini (h) piramide s piramidionom (beli trougao), a ona je, i po ovoj našoj skici, nekada iznosila oko 146 metara. U „Smaragdnim tablicama”, Tot Atlantiđanin, jedan od potencijalnih graditelja piramide, kaže: „Na vrhu piramide postavio sam kristal, koji zrači kroz prostor i vreme…”

Misterija vezana za,nama do sada nedokučiv način građenja Velike piramide, još dugo će zaokupljati maštu radoznalih potencijalnih egiptologa, pa ne treba da nas čudi veliki broj originalnih pretpostavki, a ni onih drugih. Svega sam se već načitao i nagledao, ali ne mogu da se ne nasmejem kada naiđem na naslove poput ovih: „Rešena je misterija nad misterijama! Sada znamo kako su građene egipatske piramide!”

Kao potvrda iznesene tvrdnje postavljena je slika na kojoj veliki broj radnika vuče ogromnu statuu, a na pramcu drvenih sanki stoji „mali od palube”, i prosipa neko neidentifikovano mazivo po podlozi – da sve lakše klizi. Ali, dato nam je sledeće objašnjenje: „Freska u grobnici Đehutihotepa jasno prikazuje osobu koja stoji ispred sanki i sipa vodu po pesku”. Po vrelini sipa vodu na pustinjski pesak? Svašta! Tako su vukli blokove?

Ama, lako je vući teret po ravnom, i stići do piramide, ali kako se vuče teški teret uzbrdo? U „Kraljevskim komentarima Inka”, Garsilaz de la Vega opisuje katastrofu koja je desila kada je dvadeset hiljada Idijanaca pokušalo da pomoću konopaca na brežuljak izvuče kamenu gromadu. Stena je odjednom postala preteška, zastala na trenutak, pa krenula unazad na izbezumljene ljude, zgnječivši tako njih tri hiljade. Da li postoji, da li je nekada postojalo neko pravilo za vuču teškog tereta, kojeg su se ljudi morali pridržavati da bi se izbegle neželjene posledice?

Francuz Žan Kerisel, cenjeni inženjer geologije, tvrdi da nagib kose platforme, po kojoj bi se vukao teret, ne bi smeo biti veći od 8 procenata. Arheolog, profesor dr Žorž Gojon, izračunao je da bi se uz nagib od 10 santimetara na jedan dužni metar (prikazani razmer je 1:10), što iznosi nepunih šest stepeni, trebala izgraditi kosina duga kilometar i po. Ako bi se, zbog velike težine kamenih blokova, uzeo duplo manji ugao, to bi automatski udvostručilo dužinu kose utabane rampe.

Gruba računica kaže da je za gradnju Velike piramide,
ako je uopšte nastala na taj 
način, bilo neophodno
izgraditi koso brdo 
dugo tri i po kilometra, koje
bi na kraju prekrivalo i dobar deo piramide, a još bi
ga dodatno trebalo poravnati kamenim
pločama da teret ne bi tonuo u pesak.

Gojon čak tvrdi da je granična vrednost „tri prsta”, odnosno 56 milimetara na metar, uz obavezno podmazivanje. Optimalan ugao za vuču tereta ljudskom snagom bio bi tu negde oko tri stepena. Gruba računica kaže da je za gradnju Velike piramide, ako je uopšte nastala na taj način, bilo neophodno izgraditi koso brdo dugo tri i po kilometra, koje bi na kraju prekrivalo i dobar deo piramide, a još bi ga dodatno trebalo poravnati kamenim pločama da teret ne bi tonuo u pesak.

Ne postoji ni najpribližnija pretpostavka o tome koliko bi to brdo moralo biti široko, ali znamo da oko velikih piramida nema nikakvih tragova, koji bi nesumnjivo ukazivali na takav način gradnje. Ako pretpostavimo da su velike piramide upravo tako i podignute, to bi značilo da su, kao nekom čarolijom, po okončanju grandioznih građevinskih radova, uklonjeni svi, pa i najmanji ostaci tri ogromna brda i tako „izbrisana iz sećanja!”

Da li su ta brda mogli oduvati pustinjski vetrovi ili su vredni egipatski majstori, po završenom poslu, počistili sav nered za sobom?

Priča o opsadi jevrejskog utvrđenja Masada, sagrađenog na visokom kamenom platou i danas se izučava u svim vojnim školama, i ne samo tu. Kada je daleke 73. godine upravnik Judeje Lucije Flavije Silva, na čelu rimske Desete legije, zatražio bezuslovnu predaju, Jevreji su ga glatko odbili, uzdajući se u bezbednost svog dotad neosvojivog utvrđenja. Litice na istočnoj strani platoa visoke su oko 450, a na zapadnoj skoro 100 metara, pa je Silva, nakon konsultacija sa svojim iskusnim inženjerima, odlučio da Masadi priđe sa zapada. Prvo je napravio bedem oko utvrđenja, pa potom započeo izgradnju kose ravni, po kojoj će ratne sprave prići još bliže zidinama da bi mogle uspešnije dejstvovati.

Desetine hiljada tona stenja i zemlje doneseno je i dobro nabijeno, a kada je rampa konačno završena pokrenute su teške mašine. Videvši da su Rimljani pred vratima, stanovnici Masade doneli su jedinstvenu odluku. Ostala je legenda da su vojnici po ulasku u grad mrtvaca tamo zatekli puna skladišta hrane i vode. Sve drugo je bilo temeljito uništeno, polomljeno pa spaljeno.

Opsada je mogla potrajati još mesecima, ali Silva nije imao toliko vremena i presekao je čvor – rimsko brdo je prišlo Masadi. Na slici se vidi ta strmina visoka stotinak metara, napravljena pre dve hiljade godina. Ne može joj vetar ništa…

Nedavno pronađena rampa, u nekakvom napuštenom kamenolomu usred egipatske pustinje, dala je priliku čitavom timu stručnjaka da se pohvale kako su upravo oni otkrili način građenja velikih piramida. Po njima, pomoću tih rampi radnici su mogli ne samo da vuku, već i da guraju teške kamene blokove(!).

U grobnici Rehmira, guvernera Luksora, i vezira Egipta tokom vladavine Tutmesa III i Amenhotepa II (oko 1479-1401 godine pre n. e.), možemo videti prelepe crteže sa scenama iz svakodnevnog života, bez dodatnog ukrašavanja, rezervisaneza grobnice vladara i članove njihovih porodica. Prikazane su aktivnosti, koje egiptolozi bez dvoumljenja tumače kao najobičnije pravljenje glinenih cigala, ali po meni postoji tu još opcija.

Za kvalitetan beton oduvek su bili
potrebni: voda, kalcijum u raznim oblicima
i mineralno vezivo. Egipćani su imali vode
i peska u neograničenim količinama, ali
su se za vezivo morali snaći. Očito su negde
vadili osnovnu sirovinu, pekli je i mešali
da ne zagori, potom mleli i prosejavali –
a sve to i vidimo na crtežu.

Poznato je da Egipćani cigle, pravljene od gline i pomešane sa senom, nikada nisu pekli, već su ih sušili na suncu, a u sredini ilustracije vidimo da su u toj „ciglani”vladale nesnosne vrućine – tolike da su se neki radnici kretali po vrelom tlu stajući na pokretne drvene platforme(!). Nigde se ne vidi peć za pečenje cigala, ali tu su nekakva velika sita pomoću kojih se nešto prosejava. Glina? Ozbiljno?

Rupa dole levo može se tumačiti na više načina, kao mesto gde su sakupljali kvalitetnu glinu ili je to neko rudarsko okno.

Za kvalitetan beton oduvek su bili potrebni: voda, kalcijum u raznim oblicima i mineralno vezivo. Egipćani su imali vode i peska u neograničenim količinama, ali su se za vezivo morali snaći. Očito su negde vadili osnovnu sirovinu, pekli je i mešali da ne zagori, potom mleli i prosejavali – a sve to i vidimo na crtežu.

Francuski hemičar, i ekspert za geopolimere, doktor Žozef Davidovits, pre pedesetak godina dokazivao je da su „kameni blokovi”, kojima su građene velike piramide, veštačkog porekla. On je našao i dokaze da su Egipćani znali da naprave smešu koju su, penjući se sprat po sprat, salivali u drvene kalupe. Kada se stvrdne, taj beton se po svojim karakteristikama ne razlikuje od prirodnog kamena! Znate li šta su na tu teoriju rekli egiptolozi?

Kada je Robert Buval, u svojoj knjizi „Tajna Oriona”, naveo da mu poredak tri zvezde u Orionovom pojasu, liči na raspored velikih piramida, svi su to prihvatili. Posle toga ništa više nije bilo isto!

Kada je specijalno dizajnirani robot stigao
do kamene prepreke u uskom „ventilacionom
otvoru”, posebnim svrdlom je probušio rupu
i minijaturna kamera, provučena kroz nju,
pokazala nam je da se malo dalje nalazi nova pregrada.
To nam samo govori da još ne znamo koliko je ukupno
šupljina u Velikoj piramidi, otkrivenih i
neotkrivenih, ali uporno se 
barata podatkom
da je sazidana od približno 
dva i po miliona
kamenih blokova.

Bez obzira na svu raznolikost teorija o načinu gradnje velikih piramida sve one uporno barataju podatkom da je Keopsova piramida izgrađena od blokova, i bez izuzetka se pominju dva i po miliona, blok manje ili više. Da li ste se ikada zapitali kako su premudre glave uopšte mogle stići do tog broja?

Kako su, na koji način, kojom to posebnom formulom, „izbili”nemali prazan prostor, odnosno sve otkrivene hodnike i prolaze, veliku kraljevu odaju sa sarkofagom i onu malu kraljičinu…? Pazite, još se otkrivaju neki novi kanali i neke nove „anomalije”. Kada je specijalno dizajnirani robot stigao do kamene prepreke u uskom „ventilacionom otvoru”, posebnim svrdlom je probušio rupu i minijaturna kamera, provučena kroz nju, pokazala nam je da se malo dalje nalazi nova pregrada. To nam samo govori da još ne znamo koliko je ukupno šupljina u Velikoj piramidi, otkrivenih i neotkrivenih, ali uporno se barata podatkom da je sazidana od približno dva i po miliona kamenih blokova.

U ta dva i po miliona ubrojano je i devet granitnih blokova od po pedesetak tona(?), koji formiraju Veliku galeriju, dugu 47 metara, a visoku nepunih devet. Tu šupljinu valja na kraju oduzeti, da ne bismomešali babe i žabe! Imate li bilo kakvu ideju kako se došlo do višemilionskog broja? Ako niko ne može sa sigurnošću da tvrdi da su otkrivene sve prostorije, onda u proceni nešto ne štima, pa predlažem da pokušamo sami iznaći objašnjenje.

Zapremina četvorostrane piramide, kao što je i ova Keopsova, izračunava se po formuli V=a2/3h, tako da se do rezultata dolazi na sledeći način:

V=230×230:3×146; odnosno V=2.574.466,666

Malo više od dva i po miliona! Čega? Dobili smo nekakav približan rezultat, ali to nije broj kamenih blokova, već zapremina Velike piramide izražena u kubnim metrima. Ne znam ko se prvi dosetio i prosečnom bloku odredio vrednost 1, što bi trebalo da predstavlja zapreminu kocke dimenzija 1×1×1 metar, da bi onda na sva zvona razglasio da je misterija konačno rešena.

Dakle, priča o dva i po miliona kamenih blokova ugrađenih u Veliku piramidu, potpuno je proizvoljna i više je ne bi trebalo pominjati – bar ne u nekom ozbiljnom razgovoru. Nisam postavio nikakvu novu teoriju, ali mislim da sam uradio dovoljno.

 

Tekst je preuzet iz knjige „Misterije i kako ih se rešiti”, koja je u završnoj pripremi. Knjigu Miodraga Ivaniševića „Rebusi i kako ih se rešiti”možete naručiti pouzećem telefon: 066/240 499 e-mail: miodrag.ivanisevic@gmail.com

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar