EKOSOFIJA

GRABLJIVICE SU SVUDA

1.504 pregleda

Ptice grabljivice su osvojile svaki deo sveta. One ne samo što lete već i love onako kako nijedna životinja ne može. U čemu je njihova tajna? Tri važne osobine ih razlikuju od drugih ptica: snaga, pokretljivost i izuzetna brzina.

Otkrićemo fiziološka i anatomska prilagođavanja koja grabljivicama omogućavaju da vladaju nebom. Počećemo od njihove snage. Grabljivice se od drugih ptica razlikuju po izboru plena. Tu su veliki kičmenjaci koji mogu biti i teži od same ptice.

Beloglavi orao

Snaga im je potrebna i da bi ulovile plen i da bi ga nosile. Da bi ga ulovile, grabljivice moraju svu svoju snagu da usmere u jedan deo tela ‒ u svoje kandže. Sačinjene su od keratina, kao ljudski nokti, ali građa ih čini mnogo snažnijim. Najveće mogu biti duge skoro sedam santimetara, koliko i medveđe kandže.

Držanje plena zahteva veliku snagu.
Zakrivljene kandže su poput udica. Jastučići
na nogama osetljivi na pritisak govore
pticama kada da prste s kandžama saviju.

Kod svake vrste prilagođene su plenu. Kandže beloglavog orla savršene su za hvatanje ribe. Svake godine na pacifičku obalu Severne Amerike milioni lososa se vraćaju radi mrešćenja. Beloglavi orao može da ulovi ribu od čak šest kilograma.

Kandže kao udice

Međutim, držanje plena zahteva veliku snagu. Zakrivljene kandže su poput udica. Jastučići na nogama osetljivi na pritisak govore pticama kada da prste s kandžama saviju. Spikule, iglice na donjem delu stopala, pomažu im da lakše drže klizavi plen. Kad ga čvrsto zgrabe, kandže se zatvore. Za to koriste tetive nogu. One su u zaštitnim naborima. I kandže i nabori na površini imaju male brazde. Kad se mišići zgrče, dva niza zuba se prepletu poput zupčanika zatvarajući kandže. Orao može da održi ogroman pritisak na kandžama, čak i kad su nožni mišići opušteni.

Kandže su veoma važne za ptice grabljivice kad love na kopnu. Kad galapagoski soko ulovi morsku iguanu, ona će mu teško umaći. Grabljivice ponekad noge koriste da bi ugušile plen.

Neki orlovi imaju više od sedam
stotina pera koja su zajedno teška
manje od kilogram, a skelet im je još lakši.
Krila su im građena za najveći potisak.

Količinu energije koja je ptici potrebna za let određuje opterećenje krila. Velika, moćna krila i lako telo omogućavaju ptici da nosi veći teret. Najsnažnije ptice grabljivice su orlovi. Neki orlovi imaju više od sedam stotina pera koja su zajedno teška manje od kilogram, a skelet im je još lakši. Krila su im građena za najveći potisak. Kod surog orla su široka i duga. Raspon im je veći od dva metra.

Zahvaljujući dugim i širokim krilima i lakom telu, orlovi mogu da nose težak teret tokom leta. Oni love najveći plen od svih ptica grabljivica. U evropskim planinama, suri orlovi pretražuju litice radi obroka kao što je mladi alpski kozorog ili divokoza. Mlada divokoza može da bude mnogo teža od samog orla.

Rep kao kormilo 

Ali neke ptice grabljivice ne oslanjaju se samo na snagu. Manevrisanje kroz drveće u potrazi za brzim i veštim plenom zahteva okretnost i brzinu. Jastreb ima i jedno i drugo. Za njegovu sposobnost da izbegne prepreke pri velikoj brzini zaslužna je građa krila. Jastreb ima relativno mali raspon krila, svega oko jedan metar, što je savršeno za male prostore i brze reakcije. Takva krila se brže pokreću. Ono što su izgubila u dužini, krila su nadoknadila svojom širinom stvarajući veliki potisak pri svakom lepetu.

Grabljivice imaju najbolji vid od svih
ptica. Teško je i zamisliti kako one
vide svet, ali da su naše oči jednako
velike kao njihove, srazmerno našoj
lobanji, bile bi velike kao pomorandže.

Dug rep je kao kormilo kojim jastreb brzo menja pravac letenja. Noge isturi napred a krila sasvim savije. U vazduhu ga drži rep. Popunjavajući prostor, rep se širi poput trećeg krila dajući potisak i u najskučenijem prostoru. Pravo je čudo što jastreb ovo čini ne ispuštajući iz vida svoj plen.

Grabljivice imaju najbolji vid od svih ptica. Teško je i zamisliti kako one vide svet, ali da su naše oči jednako velike kao njihove, srazmerno našoj lobanji, bile bi velike kao pomorandže. Ali nije važna samo veličina, već i oštrina. Rezolucija oka ptice grabljivice je veća od naše jer one imaju više receptora.

Mnoge grabljivice imaju ih više od pola miliona po kvadratnom milimetru u mrežnjači. To je dvaput više od ljudskog oka. Mi imamo jednu mrežnjaču po oku, a ptice grabljivice dve. To je deo oka gde se slika najbolje vidi. Mrežnjača, koja je kod ptica okrenuta napred, koristi se za gledanje na blizinu. Polja se preklapaju kako bi ptica dobila binokularni vid, kakav je naš. Drugi par mrežnjača, postavljen na 45 stepeni, koristi se za gledanje na daljinu.

Treći kapak na oku

Ova tri polja gledanja omogućavaju grabljivici da se usredsredi na tri stvari odjednom. Smatra se da ova prilagođavanja omogućavaju jastrebu da pogled fiksira na plen i na prepreke na putu.

Jastreb

Zbog brzog letenja kroz oštre grane, jastrebove oči su u velikoj opasnosti. Za zaštitu mu služi treći kapak ‒ trepćuća membrana. Imaju ga sve ptice. Zato su im oči vlažne i zaštićene od spoljnih uticaja. Kod većine ptica membrana je neprozirna, a kod jastreba je skoro providna. Čak i kad je zatvorena, ptica kroz nju može da vidi prepreke na putu. Ipak, potrebna je još jedna prilagođenost kako bi oči fiksirao na plen. Zadržavanje očiju nepokretnim tokom manevrisanja od najveće je važnosti za ove hitre lovce.

Pošto mogu da zadrže stalnu fokusiranost na plen, ptice savršeno funkcionišu pri brzinama o kojima mi možemo samo da sanjamo. Zamislite da proturite glavu kroz prozor automobila, okrenete lice prema vetru i pokušate normalno da dišete pri brzini od trista kilometara na sat. Budimo iskreni, to je nemoguće, ali ptice grabljivice to mogu. Brzina je veoma važna za hvatanje neopreznog plena.

Ipak, brz let zahteva ogromne količine energije i stoga više kiseonika. To im omogućava neobičan sistem organa za disanje. On čini više od jedne petine tela ptice i sedam puta je efikasniji od našeg.

Za razliku od svojih rođaka orla i jastreba, sokolovi imaju duga, tanka i šiljata krila. Ova aerodinamična građa znači manji otpor i veću brzinu letenja. Nova nemačka istraživanja otkrivaju da u vreme kad soko ponire i kad bi otpor mogao biti problem, pera menjaju položaj na mestu pojave otpora. Ona reaguju na protok vazduha preko površine krila. Ako otpor počne da se javlja, pera na krilima će se automatski podići prilagođavajući tok vazduha kako bi se dobila maksimalna brzina i uhvatio plen. Tako je soko u prednosti u odnosu na plen i svoje rođake grabljivice.

(Tanja Čanić Mlađenović, RTS)

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar