TREĆI KAMEN

GVOZDENA ZIMA U SRBIJI

969 pregleda
Ledeni okov (Vikipedija)

Zahlađenje su, dakle, uzrokavale tri koronarne rupe, SN67, SN68 i SN69, koje su nosile gvožđe, odnosno dominantno negativno slobodno magnetno opterećenje. Osim gvožđa, koje će dobro doći biljkama a naročito pšenici, sunčev vetar doneo je veliku količinu vodonika i kiseonika.

 

Mr Nedeljko Todorović

Mr Milan T. Stevančević

Informcija o mogućem većem zahlađenju u Srbiji iz Beogradske škole meteorologije svim zainteresovanim 19. februara 2018. godine u 5,29 časova: „Jutros je došlo do jačeg prodora slobodne energije kroz severna planetarna magnetna vrata sa tendencijom daljeg povećanja snage. Brzina čestica je 605 kilometara u sekundi sa temperaturom od 300 hiljada Celzijusovih stepeni. Prodor slobodne energije izazvaće veći pad temperature na našim prostorima za sedam dana.”

U prvoj polovini solarnog ciklusa na Suncu postoji veliki broj vulkana. U drugoj polovini njihov broj se smanjuje, da bi u periodu između dva ciklusa potpuno  nestali. Međutim, u drugoj polovini solarnog ciklusa povećava se broj koronalnih rupa. Najveća aktivnost je u pretposlednjoj godini ciklusa kada se javljaju ogromne aktivne površine s najvećim destruktivnim dejstvom. To je godina s najjačim tropskim ciklonima, kao što su Irma, Katrina, Vilma itd. Na osnovu sinoptičke karte Sunca moguće je predvideti vreme nastanka snažnih tropskih ciklona i zahlađenja koje donose slobodne energije s naše zvezde.

Bez prirodne sile ništa se ne
može pokrenuti u atmosferi
Zemlje. To znači da zahlađenje na
našim prostorima ne dolazi horizontalnom
advekcijom hladnih polarnih vazdušnih masa.

U heliocentričnoj elektromagnetnoj meteorologiji polarna vrtložnost nastaje dejstvom elektromagnetne sile koja se javlja usled zajedničkog dejstva električne struje koja dolazi sa Sunca i geomagnetskog polja.

Sunce i Zemlja (NASA)

Poremećaj postojeće protonske ili elektronske polarne vrtložnosti može da se javi samo dejstvom druge isto takve elektromagnetne sile. Za vreme vrtložnosti zbog magnetnih omotača ništa ne može da izađe iz polarnog vrtloga, čak ni pod dejstvom nove elektromagnetne sile. Bez prirodne sile ništa se ne može pokrenuti u atmosferi Zemlje. To znači da zahlađenje na našim prostorima ne dolazi horizontalnom advekcijom hladnih polarnih vazdušnih masa.

Zahlađenja u nižim slojevima atmosfere dolaze vertikalnom advekcijom hladnih vazdušnih masa s velikih visina i to silom količine kretanja čestica koje su izbačene s neke aktivne površine, odnosno vulkana ili koronalne rupe na Suncu. Čestice zahvataju hladne vazdušne mase u stratosferi i visokim slojevima troposfere i spuštaju ih prema tlu.

Prodori slobodne energije događaju se u polarnom krugu kroz magnetnu odbranu Zemlje, posle čega se u atmosferi formira strujno polje koje nosi ove sunčeve čestice. Strujna polja se kreću duž linija rezultujućeg geomagnetskog polja nastalog zajedničkim dejstvom interplanetarnog i geomagnetskog polja. Hladan vazduh prati kretanje strujnog polja, pa se na taj način stvara privid da hladan polarni vazduh dolazi na naše prostore.

Kretanje ka nižim slojevima atmosfere nije strogo vertikalno, već se odigrava pod nekim uglom, tako da se na sinoptičkim kartama na određenoj visini (na primer, na 500 ili 300 hPa) zapaža horizontalna komponenta vektora brzine i time se stiče utisak da je hladan vazduh iz polarnog kruga (artički vazduh).

Na osnovu zakona koji važe za prirodnu elektromagnetnu silu može se tvrditi da hladan polarni vazduh ne može da prodre van polarnog kruga i da nikada nije prodro na naše prostore, jer magnetni omotač polarnog vrtloga to ne dozvoljava. Polarni vrtlog u donjim slojevima atmosfere kreće se od zapada prema istoku i ima magnetni omotač koji sprečava svako rasipanje čestica, a stvara se dejstvom pozitivno naelektrisanih čestica (protoni) izbačenih sa Sunca.

U gornjim slojevima polarni vrtlog se kreće od istoka prema zapadu i ima magnetni omotač od negativno naelektrisanih čestica (elektroni) koje su, takođe, sa Sunca.

U prelaznom periodu na istoj visini mogu da se jave istovremeno oba polarna vrtologa.

Magnetni omotači ne dozvoljavaju električno pražnjenje između polarnih vrtloga, pa kretanje vazdušnih masa između centara polja visokog i niskog pritiska ne postoji. Ni kretanje vazdušnih masa izvan polarnih vrtloga.

Ispred koronarne rupe nalazio se
vulkan 2699 koji je izbacivao
čestice gvožđa u od 13. februara
2018. godine. Najveći prodor kroz magnetnu
odbranu Zemlje dogodio se 19. februara.

Ako polarne vazdušne mase ne mogu da napuste polarne vrtloge, postavlja se pitanje kako dolazi do zahlađenja na našim prostorima? Odgovor je jednostavan: vertikalnom advekcijom. Zahlađenje prati kretanje strujnog polja koje ne nosi hladan polarni vazduh već izbačene čestice koje zahvataju hladne vazdušne mase i silom količine kretanja spuštaju ih prema tlu. Razlog zašto se ovaj prodor razlikuje od prethodnih prodora treba tražiti u dejstvu nematerijalnih prirodnoh sila, slobodnih energija stvorenih razbijanjem strukture atoma na Suncu i u hemijskom sastavu čestica.

Elektromagnetni snimak Sunca 15. februara 2018. na frekvenciji čija je talasna dužina 193 angstrema pokazuje da se snažna koronarna rupa SN67 (coronal hole) nalazi duboko u geoefektivnoj poziciji.

Koronarnea rupa SN67 na Suncu 15. februara (NASA)

Ispred koronarne rupe nalazio se vulkan 2699 koji je izbacivao čestice gvožđa u od 13. februara 2018. Najveći prodor kroz magnetnu odbranu Zemlje dogodio se 19. februara.

Trenutak prodora 19. februara 2018. (NASA)

Magnetna polarizacija čestica bila je negativna, odnosno čestice su nosile dominantno negativno magnetno opterećenje (južni magnetni pol). Snažan Sunčev vetar stigao je do ACE satelita 15. februara 2018. Precizno vreme dolaska slobodne energije u Evropu dobija se sa magnetograma  koji objavljuje Tromsø Geophysical Observatory.

Prvi prodor energije uzrokovao je
glavni prodor hladnog vazduha koji
je u Srbiji registrovan kao
izraženi hladni front sa
severoistoka Evrope 24. februara,
ali slabo izražen u pogledu padavina.


Magnetogram (Trtomse)

Magnetni dijagram pokazuje da se prvi prodor kroz magnetnu odbranu Zemlje dogodio 15. februara 2018. godine u 17,17 po UTC – u. Jako zahlađenje bilo je posledica tri prodora iz koronarnih rupa SN67, SN68 i  SN69 koji se vide na grafiku brzine Sunčevog vetra kao maksimumi u datumima 15, 17. i 19, februara i na grafiku Indeksa geomagnetne aktivnosti za Geofizičku opservatoriju Tromse kao maksimumi u datumima 16, 18. i 19. februar.

Prvi prodor energije uzrokovao je glavni prodor hladnog vazduha koji je u Srbiji registrovan kao izraženi hladni front sa severoistoka Evrope 24. februara, ali slabo izražen u pogledu padavina. Sledeća dva prodora energije pojačala su priliv dodatnog hladnog vazduha, čija je posledica bila jačanje ciklona u centralnom Sredozemlju (u prizemlju), koji su uslovili glavninu snežnih padavina u Srbiji.

Sledeća energija sa Sunca iz koronarnih rupa SN70 i  SN71, registrovana 23-24. februara, uslovila je jačanje ciklonske aktivnosti na Atlantiku u blizini zapadne Evrope i uzrokovala promenu sinoptičke situacije iznad Evrope, prekid priliva hladnog vazduha iz istočne Evrope ka Balkanu i jačanje strujanja iz Sredozemlja i dotok toplog vazduha koji je registrovan u Srbiji u vidu prolaska toplog fronta 2. marta (prvi korak promene ka toplom vremenu).

Energija od 26-27. februara izazvala je seriju frontova preko Sredozemlja i Balkana koja je (u drugom koraku) temperaturu u Srbiji podigla na vrednosti znatno iznad prosečnih. Ulazak energije koja je uzrokovala zahlađenje trajao je šest dana, a isto toliko i hladni period (od toga u Beogradu pet ledenih dana).

Hemijski sastav čestica iz koronarne rupe SN67 sadržao je veliku količinu gvožđa, što je neuobičajeno za ovo doba solarnog ciklusa. Gvožđe je počelo da pristiže 15. februara. Hemijski sastav sunčevog vetra se razlikovao od hemijskih sastava prethodnih prodora. Od 6. januara do 15. februara hemijski u sastavu čestica bili su samo laki hemijski elementi. Čestice gvožđa, međutim, nose najveće slobodno električno i magnetno opterećenje i predstavljaju veliki faktor rizika za nastanak brzih vremenskih promena, zemljotresa, poplava, orkanskih vetrova, šumskih požara, vulkana itd.

Zahlađenje su, dakle, uzrokavale tri koronarne rupe, SN67, SN68 i SN69, koje su nosile gvožđe, odnosno dominantno negativno slobodno magnetno opterećenje. Osim gvožđa, koje će dobro doći biljkama a naročito pšenici, sunčev vetar doneo je veliku količinu vodonika i kiseonika.

Postoji mišljenje da je dominantno negativno magnetno opterećenje čestica (južni magnetni pol) iz koronarnih rupa SN67, SN68 i SN69 bilo osnovni uzrok snažnog prodora strujnog polja prema jugu. Ako se zna da se južni pol Zemljinog magnetnog polja nalazi na severnom geografskom polu, onda su prodori dominantno negativno polarisanih interplanetarnih magnetnih polja (južni pol) i negativno polarisanog geomagnetskog polja na severnoj hemisferi (južni pol) stvarali odbojnu magnetnu silu koja je snažno odbacila strujno polje od Arktika prema jugu Evrope.

Hladan period od 24. februara do 1. marta 2018. godine može se nazvati gvozdena zima 2018. i neposredna je posledica energije naelektrisanih čestica Sunčevog vetra.

Prognoza za april i maj

Najhladniji period u aprilu trebalo bi da bude od 21. do 24,  a najhladniji dan 24. april 2018. Od 16. do 21. trebalo bi da bude najtopliji period u maju ove godine, a najtopliji dan 18. maj. Odstupanje može biti plus ili minus jedan dan, zavisno od vremena  priliva slobodne energije.

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar