SRPSKI UMOVI

HIRURG RUSKI AKADEMIK

990 pregleda

Retko imamo priliku da čujemo da je neki stručnjak iz Srbije dobio priznanje najviše naučne ustanove neke druge zemlje. Jedan od njih je direktor Klinike za vaskularnu i endovaskularnu hirurgiju Kliničkog centra Srbije prof. dr Lazar Davidović, koji je izabran za inostranog člana Ruske akademije nauka.

 Nataša Milosavljević

 Prof. dr Lazar Davidović tek je šesti Srbin koji je dobio prestižno zvanje inostranog člana Ruske akademije nauka. On naglašava da je teško zamisliti veću čast u životu. „To je svakako najznačajniji događaj u mojoj dosadašnji profesionalnoj karijeri, ali ne samo za mene – to je izuzetan događaj za našu celokupnu medicinsku i naučnu zajednicu, posebno imajući u vidu činjenicu kakav značaj Rusija ima u svetu. To priznanje pred mene stavlja i dodatne obaveze. Taj izbor je, po proceni onih koji su me predložili, rezultat moje višedecenijske aktivnosti u medicinskoj struci”, rekao je dr Davidović.

Kako je dr Davidović postao član Ruske akademije nauka? Predlog je potekao od akademika Anatolija Pokrovskog, predsednika Ruskog udruženja vaskularnih hirurga i angiologa, koji je svojevremeno bio predsednik Evropskog udruženja za vaskularnu hirurgiju i jedan je od najpoznatijih vaskularnih hirurga u svetu.

„Upoznao sam ga 1989, a od tada smo se viđali na značajnim svetskim skupovima. U međuvremenu sam 2008. postao član Izvršnog komiteta Evropskog udruženja za kardiovaskularnu hirurgiju, a od 2016. do 2018. bio sam i predsednik tog tela. Smatrao sam da je to udruženje koje treba da okuplja vaskularne hirurge iz celog sveta, i vaskularni hirurzi iz Rusije bili su uključeni u sve aktivnosti, što se pokazalo kao veoma dobro imajući u vidu njihovu stručnost, rekao je naš sagovornik.

Davidović dodaje da je organizovao više naučnih skupova u Rusiji i da je bio predsednik naučnog komiteta Evropskog kongresa za kardiovaskularnu hirurgiju 2011, a da je posle pozvan na nekoliko predavanja u Moskvi, Sankt Peterburgu i Novosibirsku. „Veoma značajnu inicijativu oko mog izbora imali su akademici Aleksandar Razumov i Vladimir Starodubov, i oni će me obavestiti kada ću održati inaguraciono predavanje, a preliminarno bi to trebalo da bude u februaru ili u martu u Ruskoj akademiji nauka ”, navodi direktor Klinike za vaskularnu i endovaskularnu hirurgiju KCS.

Da li ruska medicina danas zaostaje za Zapadom? Naš sagovornik se priseća da je prvi put u Moskvi bio 1980. i da je to ujedno bio i njegov prvi odlazak u inostranstvo. Ponosan je na to što je uspeo da bude jedan od 10 studenata koji su u ruskoj prestonici proveli mesec dana i 15 dana u tadašnjem Lenjingradu.

Profesor dr Davidović kaže da je zabluda da ruska medicina danas zaostaje za Zapadom. Kao primer navodi da se u bolnici u Novosibirsku nalaze dva robota „Da Vinči, koji se koriste u robotskoj hirurgiji, koje mi, nažalost, nemamo.

 „Koriste ih abdominalni hirurzi, ginekolozi, urolozi, čak i vaskularni hirurzi. Ne želim da govorim o Sankt Peterburgu i Moskvi, gde je to na još višem nivou. Ne znam zašto postoji predrasuda, jer je jedan od prvih dobitnika Nobelove nagrade za medicinu bio čuveni ruski fiziolog Ivan Pavlov za uslovne reflekse, a prvi koronarni bajpas nije napravljen u Sjedinjenim Državama, već ga je napravio čuveni ruski hirurg Anatolij Kolesov, i to metodom koja je tek 10 godina nakon toga postala standard u svetu”, rekao je naš sagovornik.

Lazar Davidović (vhkcs.org)

Gde je danas srpska vaskularna hirurgija? Klinika za vaskularnu i endovaskularnu hirurgiju KCS, čiji je dr Davidović direktor, dobila je priznanje profesora dr Roberta Kijezea, jednog od vodećih stručnjaka kada je reč o hirurgiji torokoabdominalne aorte, najkompleksnije vaskularne procedure. On je srpsku kliniku uvrstio na evropsku mapu centara koji se rutinski i kompetentno bave ovom vrstom hirurgije.

 Doktor Davidović ističe da im puno znači to što su se našli u društvu vrhunskih centara, zajedno s onima u Londonu, Parizu, Milanu, Mastrihtu i Esenu, što je jedan od dokaza kakva je kardiovaskularna medicina kod nas.

 „Mi nismo svesni šta znači biti jedna od šest akreditovanih ustanova, pri čemu u tom sertifikatu nedvosmisleno stoji da je to dokaz da smo kompetentni da obavljamo najsloženije vaskularne procedure i da se istovremeno bavimo edukacijom. Dobrih bolnica ima, ali dobrih škola nema mnogo. Kod nas se edukovalo 30 mladih vaskularnih hirurga iz Evrope, i to mahom iz visoko razvijenih zapadnoevropskih zemalja”, kaže naš sagovornik.

 Iako mnoge statistike pokazuju da se iz Srbije iseljavaju mahom medicinski radnici, dr Davidović kaže da je u proteklih 20 godina samo troje njegovih kolega otišlo u inostranstvo, i to na Maltu, Novi Zenland i u Australiju, a da je za isto vreme iz Srbije otišlo otprilike pet vaskularnih hirurga, što nije veliki broj. On kaže da u Srbiji postoji „hroničan nedostatak” anesteziologa i srednjeg medicinskog osoblja, ali da država već preduzima mere koje daju rezultate. Za sebe kaže da je svesno propustio karijeru u inostranstvu, i to iz nekoliko razloga.

 „Volim svoju zemlju. Možda je to neuobičajeno da se kaže, ali ja imam vrlo izražena patriotska osećanja i uopšte se ne stidim toga. Naprotiv. Mislim da imam određenu obavezu prema svojoj zemlji. Drugo, u struci sam uspeo da se afirmišem u meri u kojoj nisam ni sanjao da je moguće i ne verujem da bih takvu afirmaciju mogao doživeti negde u inostranstvu kao stranac doseljenik prve generacije. Možda bih imao veće materijalne prinadležnosti, ali mislim da suština nije samo u tome. Treće, imam obavezu prema onima koji su imali obavezu prema meni, a to su moji roditelji i, najzad, ja ne bih imao oko sebe one koji su mi jako bitni – moje prijatelje. Možda drugi to ne gledaju na takav način, ali meni to zaista mnogo znači, i zbog svega toga nisam uopšte puno razmišljao o ponudama koje sam dobijao”, navodi dr Davidović.

(Izvor Sputnjik)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar