VIRTUELNI RAJ

HRONIKA NAJAVLJENE SMRTI

767 pregleda

Ništa se ne događa preko noći. Dobro, ne baš ništa, ali ne govorimo sada o tome. Reč je ovde o književnim metaforama, istinitijim nego što mislimo, nemilosrdnijim nego što želimo. A internet iz naslova – ne, neće umreti, živ je i zdrav je, da mu je pozavideti.

Goran Stanković

Prošlo je tri meseca od napuštanja pravnog, medijskog i teorijskog koncepta net-neutralnosti, a već se „svet promenio”, kako je rekla Tolkinova vilovnjakinja Galadrijela, stigao je na red za čitanje poznati Markesov roman iz naslova ovog teksta, a sve češće opsednuti književnim metaforama, nameće nam se i pitanje identiteta tog digitalnog „okeana svesnosti”, solarisoidnog entiteta više svesti, ukoliko ipak nije samo ogromna bara prljave vode.

Ali, ni Markes, ni Lem više nisu živi, i dok je prvi znao sve o događajima koji će tek pokazati svoju neumoljivost, drugi je još na samom početku iskazao sav svoj skepticizam spram interneta. Književne metafore nam zapravo pružaju samo uvid kako izgleda „kvantna fluktuacija praznine”: pokazuju sve, a ne govore ništa.

Naravno, ništa se dramatično još
nije dogodilo, tek će uslediti „fore
i fazoni” na koje smo, doduše, prilično
navikli tokom ovog frtalja veka
„slobodnog” interneta.

Tri meseca pošto je američko regulatorno telo (FCC – američki RATEL) omogućilo da „vlasnici kabla” određuju šta će teći tim kablovima i koliko brzo, prve posledice se mogu videti pukim traženjem nekog egzotičnijeg ili filozofičnijeg ili umetničkijeg pojma na netu. Sve što nije poštansko sanduče, vavilonski katalog sa istaknutim popustima za grupovinu ili televizijski strim tone ispod horizonta mirne vode, baš kao što je „Titanik” potonuo sa vreme najveće bonace.

Sve to polako nestaje, i nećemo ni
Primetiti da nestaje. I ko zna šta
Još nećemo primetiti kada ga više
ne bude, jer paradoksalno, internet je
zavio svet u veliki zaborav.

Naravno, ništa se dramatično još nije dogodilo, tek će uslediti „fore i fazoni” na koje smo, doduše, prilično navikli tokom ovog frtalja veka „slobodnog” interneta. Divni, opskurni sajtovi sa artističkim i naučnim otkačenjacima, krađe i prekrađe filmova, tekstova i sličica, blogovi – što baš i nije tako loše jer se, ruku na srce, pokazalo da ljudi u većini slučajeva nemaju šta pametno da kažu, sitni ego-biznisi, nemotivisani izlivi opšteljudske što ljubavi što mržnje, sajtovi humanitaraca i prodavaca kuća na pesku i magli… I šta sve ne…


Izbor paketa u Portugaliji (Vikipedija)

Sve to polako nestaje, i nećemo ni primetiti da nestaje. I ko zna šta još nećemo primetiti kada ga više ne bude, jer paradoksalno, internet je zavio svet u veliki zaborav. A mislili smo da će sve biti suprotno. Veliki srpski lajf-kouč Duško Kovačević je lepo napisao u „Balkanskom špijunu”: „Sve je suprotno od onoga kako izgleda”.

A kako stvarno izgleda to napuštanje net-neutralnosti? Prvo, plaćaćemo više za manje, od jednog do drugog paketa internet sadržaja, ako vam je životni prioritet net-šoping nema zime, imaćete prvih hiljadu pretraga za uživanje. Ljubiteljima malog ekrana stiže pravda, i osvetnik njihovog srca, taj divni striming da se slučajno ne zagrcnu dok netremičare omiljene serije. A ko voli individualizirani oglasnik, „žute strane” srpskog PTT-a sa samo njegovim imenom na svim stranama, e za te dolaze lepi dani.

I ako ste jedan od miliona i milijardi vlasnika besplatnih servisa za telefoniranje „kroz cevku”, bićete zadovoljniji jer će se sada zivkanje rodbine za malo doznaka diljem sveta naplaćivati, koliko god malo. Za nekoga je i malo od malog mnogo. Jeste li vlasnik Viber-Vajbera? Niste? Šteta za vas. A i taj strašni internet u mračnom bunaru ljudske dostojevštine – ma dajte, neće ga biti više, polupaćemo ga Torovim čekićem, njegovim oružjem upravo. Najlakše se gine od vlastite ruke. Ratnici svetla će pobediti internet tame. A trljaju ruke i u Holivudu i u Bolivudu, jer će piratima grada Čikaga biti još malo teže.

Jednostavnije, pružaju se širom
otvorena vrata da „Gugl” ili „Fejsbuk”
od provajdera naplaćuju pristup onome
što nude, a što će ovi drugi naplaćivati
od svojih „ponuđača”, i tako će se ta
piramida naplaćivanja spustiti do
svakog od nas. Plaćam, dakle postojim.

Ne, neće sve to tako brzo stići u Evropu i diljem drugog Trećeg sveta. Ponegde je već stigao i ranije nego u domovini „okeana svesnosti”, recimo u zemlji fada, gde korisnici biraju net-pakete. A za uzvrat? Šta se zapravo nudi time što će sve više plaćati pravo da se bude na netu, pa bio to pojedinac ili „Gugl”? Kažu, bolja infrastruktura, odnosno deblji onaj podvodni kabl, čiju izolaciju sunđer Bob Kockalone neće više moći tek tako lako da pregrize. Dobro, još ponešto za tih 80 milijari dolaza koliko se kažu godišnje ulaže. Ceo svet je Srbija, svugde odjekuje ta slatka reč – investicije!

Zapravo, i ozbiljno govoreći, svako razuman je morao da očekuje tolkinovsko „doba koje se menja” i dolazak „ljudi kakvi oni jestu”. I ovde nije reč samo o suptilnim strateškim igricama, što je najčešće samo eufemizam za podlo-antiljudske aktivnosti „vlasnika kabla” i „net-točionica”, odnosno vlasnika internet infrastrukture i vlasnika sadržaja. Jednostavnije, pružaju se širom otvorena vrata da „Gugl” ili „Fejsbuk” od provajdera naplaćuju pristup onome što nude, a što će ovi drugi naplaćivati od svojih „ponuđača”, i tako će se ta piramida naplaćivanja spustiti do svakog od nas. Plaćam, dakle postojim.


Net-neutralnost ili samo net (Vikipedija)

Dve osnovne strukturalne mantre pobedničkog liberalnog kapitalizma, a to su onovčenje svega i investicije, pretvarajući svaki društveni odnos u novčani odnos a svaki novčani odnos u virtuelni, uvode ceo svet u odjek novca, odjek nićega. Opet, rat za slobodni internet nije izgubljen jednim porazom, niti dobijen ponekom pobedom hakerske vizije slobodnog interneta za sve.

Heraklitovski rečeno, sve teče, bez kraja i početka, pa i ta večna borba. Samo što sve manje shvatamo ko se bori protiv koga i na čijoj strani. Jedna činjenica kaže da se internet drastično promenio poslednjih 10 godina, broj internet mogula se smanjuje, danas 30 najvećih čini polovinu internet saobraćaja. Istovremeno, veliki net-igrači, a prvi ko drugi nego „Gugl”, a drugi ko drugi nego „Fejsbuk”, ugrađuju svoje infrastrukturne potrebe u infrastrukturu velikih net-dobavljača tople vode u crevima. Sve postaje haotično i neraspletivo, a možda se samo to nama neupućenima tako čini. Nikada pravolinijska logika i „zdrav razum” nisu lakše padali na kreš-testovima nego u poslednje vreme, i to baš na mentalnim modelima interneta.

Ništa se ne događa preko noći. Dobro, ne baš ništa, ali ne govorimo sada o tome. Reč je ovde o književnim metaforama, istinitijim nego što mislimo, nemilosrdnijim nego što želimo. A internet iz naslova – ne, neće umreti, živ je i zdrav je, da mu je pozavideti.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar