RAZGOVORNIK

INŽENJERI BUDUĆNOSTI

1.213 pregleda

„To na prvom mestu podrazumeva sticanje novih tehnoloških znanja i korišćenje savremenih alata vezanih za IT i internet tehnologije i tehnike veštačke inteligencije”, kaže pof. dr Rodolfo Haber (Španija), hedan od vodećih stručnjaka za robotiku svetu.

Ivana Subašić

Svedoci smo ubrzanog tehnološkog razvoja i promena koje taj razvoj unosi u oblast proizvodnje i društva u celini. Jedan od bitnih činilaca nove tehnološke revolucije jeste robotika. Moć ove tehnologije već sada se jasno vidi u proizvodnji, gde brzi i spretni roboti imaju važnu ulogu u tehnološkim procesima. Robotika je jedna od ključnih strateških naučnih oblasti na kojima će se zasnivati konkurentnost najvažnijih industrija, a robotizovane tehnologije biće usmerene na razvoj naprednih robota sposobnih za složenije poslove i zadatke, kao i autonomnost.

O tome, šta su danas najveći izazovi u oblasti robotike i automatizacije, na koji način i u kojim sferama industrije će se koristiti za 5 ili 10 godina, kako će izgledati zajednički rad ljudi i robota, samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali sa prof. dr Rodolfom Haberom, zamenikom direktora Centra za automatizaciju i robotiku (UPM-CSIC) u Španskom nacionalnom savetu za istraživanje, jednim od vodećih stručnjaka za robotiku u svetu.

„U budućnosti robotske tehnologije
Biće usmerene na razvoj naprednih robota sposobnih za složenije poslove i zadatke,
kao što su inteligentna montaža i inteligentni unutrašnji transport.”

Njegovi glavni istraživački pravci su automatizacija i robotika, sa specifičnim istraživanjima u domenu inteligentnih senzora, veštačkih kognitivnih sistema i računarskih arhitektura, kao i primena tehnika kompjuterske inteligencije za modeliranje, upravljanje, nadzor i optimizaciju, sa fokusom na kibernetsko-fizičke sisteme i paradigme industrije 4.0.

Profesore Haber, koji su danas najveći izazovi u oblasti robotike i automatizacije?

U ovom trenutku postoje tri glavna izazova. Prvi se odnosi na metode i metodologije, posebno na koji način integrisati mašine alatke i robote i kako napraviti vezu između čoveka i robota u sledećoj generaciji proizvodnje. Veoma važno je i pitanje edukacije, odnosno kako pripremiti savremene generacije inženjera da rade na poslovima koji su zahtevi industrije 4.0. Treći izazov se odnosi na društvo. Prvenstveno na pitanje kako ljudima objasniti da industrija 4.0 otvara nove mogućnosti i donosi novi kvalitet života i da ne treba da se plaše tih promena.

Kao jedan od izazova naveli ste obrazovanje „inženjera budućnosti”. Kakva znanja i veštine mora da poseduje inženjer industrije 4.0?

Postoje bitne razlike između inženjera od pre 20 godina i savremenih mašinskih inženjera. Danas se traži široko obrazovanje koje će inženjerima omogućiti brže prilagođavanje tehnološkim izazovima i savremenim metodama. To na prvom mestu podrazumeva sticanje novih tehnoloških znanja i korišćenje savremenih alata vezanih za IT i internet tehnologije i tehnike veštačke inteligencije. Istovremeno, obrazovanje mora da podstiče kretivnost, inovativnost kod mladih i multidisciplinarni pristup u mnogim oblastima. Savremeni inženjer treba da stekne široka opšta znanja i da nauči kako da prikuplja – stiče nova znanja kada se za to ukaže potreba.

Na koji način i u kojim sferama ćemo najviše koristi robote za 5-10 godina u industrijskim primenama i u kom smeru će se razvijati industrijska robotika?

Roboti su do sada uglavnom bili primenjeni u različitim industrijama. Najbolji primer je automobilska industrija, gde se gotovo ni jedna operacija ne može zamisliti bez učešća robota, koji su zbog svojih mogućnosti uspešno zamenili čoveka u obavljanju teških i opasnih poslova. U budućnosti robotske tehnologije biće usmerene na razvoj naprednih robota sposobnih za složenije poslove i zadatke, kao što su, na , inteligentna montaža i inteligentni unutrašnji transport. Najzanimljiviji izazov je primena robota u svakodnevnom životu ljudi. Na primer, kao pomoć u obavljanju kućnih poslova,  pomoć starijim licima i ljudima koji su vezani za krevet i kolica.

Sve više se govori i o zajedničkom radu ljudi i robota u proizvodnom procesu? Koliko smo blizu toga?

U Evropskoj komisiji, gde sam već dugi niz godina angažovan kao eskpert, to pitanje je još uvek otvoreno. Postoje novi projekti i predlozi na koji način uspostaviti intereakciju čoveka i robota, ali kada je reč o tehnološkim aspektima i pitanjima sigurnosti i bezbednosti, ti problemi su još uvek otvoreni. Trenutno smo u fazi tranzicije između realnog sistema i sistema kakvog želimo. Jedan od načina da se taj jaz premosti mogla bi da bude virtuelna realnost kroz koju bi se operateri i radnici malo bolje upoznali sa načinima funkcionisanja tih sistema.

U kojoj meri je važan razvoj veštačke inteligencije i koje metode i tehnike smatrate ključnim u domenu inteligentnih tehnoloških sistema?

Koncept veštačke inteligencije je veoma široka oblast i postoji mnogo tehnika i metoda veštačke inteligencije koje mogu da se koriste i na neki način povežu sve oblasti o kojima smo govorili. Neke od tehnika koje su primenjene u industrijskim uslovima i aplikacijama su fazi sistemi ili fazi logika, veštačke neuronske mreže i neuro kompjuting, odnosno biološki inspirisane tehnike zasnovane na analogiji sa radom ljudskog mozga.

„Kako upotrebiti nove integrisane IT i internet tehnologije za transformaciju postojećih industrijskih kapaciteta ka digitalizovanim sistemima?”

Hibridna integrisana varijanta, odnosno kombinacija više tehnika veštačke inteligencije je način da se izanalizira sve što je do sada primenjeno u tom domenu i predstavlja alternativnu metodu za rešavanje heterogenosti, sveobuhvatnosti i procene rizika u ponašanju inteligentnih tehnoloških sistema.  O tim izazovima i mogućnostima sam govorio na jednom od predavanja na Mašinskom fakultetu u Beogradu.

Koja su ishodišta 4. tehnološke revolucije?

Kada je reč o etvrtoj tehnološkoj revoluciji, koju veliki broj zemalja artikuliše kao koncept i 4.0, ključna tema je digitalizacija industrije. Odnosno, kako upotrebiti nove integrisane IT i internet tehnologije za transformaciju postojećih industrijskih kapaciteta ka digitalizovanim sistemima. Na to pitanje ne postoji jedinstven, konkretan odogovor već on zavisi i od zemlje do zemlje u EU, a i od toga da li se on primenjuje u velikom kompanijama ili u malim i srednjim preduzećima.

Šta savetujete Srbiji?

Ključ jeste da država i nadležne institucije pronađu način da stimulišu formiranje novih inovativnih proizvodnji. Prvo i osnovno je stvaranje tzv. eko-sistema, odnosno povoljnog okruženja koje bi omogućilo stvaranje novih kompanija koje inovativno koriste nove tehnologije. Najbolji primer je Koreja koja je uspela da se iz jedne male ekonomije transformiše u društvo zasnovano na znanju i krupnim koracima krene napred. Važno je da država podrži taj proces i stvori uslove za čvršće veze između nauke i privrede. To je dugotrajan proces i zato je neophodno pripremiti nove generacije inženjera za ono što sledi.

Prijatelj Srbije

Prof. Haber je dugogodišnji prijatelj Mašinskog fakulteta i naše zemlje i došao je na poziv prof. dr Zorana Miljkovića sa Katedre za proizvodno mašinstvo, sa kojim u oblasti automatizacije i robotike blisko sarađuje već deset godina. Obojica su kao eksperti za tu oblast angažovani pri  Evropskoj komisiji,  a od pre tri godine su  među maloborojnim izabranim članovima Vice Chairperson tima za inženjerstvo, u okviru  H2020 projekata, i to za evaluaciju od predlaganja, rangiranja, do monitoringa tokom realizacije procentualno veoma malo odobrenih projekata.

Saradnja sa MF

Pitali smo prof. Habera kako ocenjuje dosadašnju saradnju, iskustvo i komatibilnost sa Laboratorijom za industrijsku robotiku i veštačku inteligenciju MF kojom rukovodi prof. Zoran Miljković.

„Saradnja sa Mašinskim fakultetom je veoma uspešna”, naglasio je naš sagvornik. „Sa prof. Miljkovićem, sa kojim sarađujem godinama unazad, delim dobro iskustvo u rešavanju različitih tehničkih problema, a postoje i zajednički interesi i interesovanja za rešavanje naučnih i tehničkih zadataka i u budućnosti. Predavanja koja sam održao na MF prvenstveno su poruka studentima da treba da budu svesni svojih vrednosti i kvaliteta i da svojim primerom i znanjem mogu mnogo da doprinesu razvoju Srbije.”

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Razvojni, evolutivni proboj čoveka u novu Istinitu Stvarnost podrazumeva oslobađanje čoveka od potrebe učešća u obezbeđivanju egzistencijalnih potreba svog opstanka. Ali pre uvođenja veštačke inteligencije u tu oblast, čovek ne sme više biti RESURS neke fikcije zvane „kapital“. Automatizacija, robotizacija, veštačka inteligencija treba da oslobodi čoveka za visoko intelektualno stvaranje. Ali prethodno treba da popuni sve saznajne praznine, koje su „nasledno vlasništvo“ najsiromašnijih. Siromašni mogu bez bogatih ( moderne nauke) ali bogati ne mogu bez „arheologije“ starih znanja i uključivanje intelektualnih kapaciteta milijardi siromašnih za potpuno iskorišćavanje raspoloživosti veštačke inteligencije.

Ostavite komentar