MEĐU IZMEĐU

IZABERITE GOJAZNOST

223 pregleda
Shutterstock

Naučnici su otkrili da postoje dve vrste preterane debljine: Jedna je opasnija”.

Novo istraživanje podelilo je preteranu gojaznost u dve različite podvrste, od kojih svaka drugačije utiče na funkcionisanje tela. Ovo otkriće bi moglo rezultirati personalizovanom načinu lečenja ovog stanja.Trenutačno se prevelika debljina dijagnostikuje pomoću merenja indeksa telesne mase (BMI), no istraživači koji su uradili ovu studiju smatraju da je ovaj pristup previše pojednostavljen i da može dovesti do pogrešnih procena zbog ignorisanja individualnih bioloških varijacija, piše Science Alert.

Prema najnovijem naučnom saznanju, jednu podvrstu karakteriše veća masa masnog tkiva, a drugu i više masnoće i manja mišićna masa. Otkrili su, naime, da je drugi tip povezan s većim rizikom od upalnih procesa, a to povećava verovatnoću pojave raka i drugih oboljenja.Šta je to preterana gojaznost?Prvi put vidimo da postoje najmanje dve različite metaboličke podvrste telesne debljine, svaka sa svojim fiziološkim i molekularnim odlikama koje utiču na zdravlje. Ako se ovi nalazi sprovedu u klinički upotrebljiv test, to bi moglo pomoći lekarima u pružanju preciznije nege pacijenata”, rekao je genetičar Džej Endru Pospisilik iz Instituta Ven Endel u Mičigenu.

Naučnici su proučili podatke 153 para blizanaca koje je prikupio istraživački projekat TwinsUK i došli do četiri metabolička podtipa koji utiču na telesnu masu: dva su sklona mršavosti, a dva gojaznosti.Rezultate su zatim proverili na laboratorijskim miševima, koristeći one koji su bili genetski identični, odrasli u istom okruženju i jeli istu količinu hrane. Podaci su pokazali da na telesnu masu ne utiču samo ishrana, okolina i genetsko nasleđe.

Izgleda da deluju i epigenetski markeri, odnosno modifikacije na molekulima DNK koji menjaju način ekspresije gena. Epigenetika je razlog zašto blizanci sa istom DNK nisu uvek identični.Otkrića u laboratoriji bila su gotovo identična analizi podataka blizanaca. Opet smo videli dva različita podtipa gojaznosti. Na jedan, izgleda, utiče epigenetika”, objasnio je Pospisilik.

Naime, naučnici smatraju da drugu vrstu gojaznosti, povezanu sa upalnim procesima, podstiču slučajni procesi. Ovi nalazi bi se, takođe, mogli koristiti u proučavanju neobjašnjive fenotipske varijacije (UPV), pretpostavke da podosta utiču i činioci koji ne spadaju u genetiku ili uticaj okolie. Istraživači decenijama promišljaju pomenutu hipotezu, a ovo istraživanje pokazuje da bi epigenetika mogla biti povezana ss UPV-om.

Ako se dva (ili više) tipa preterane debljine potvrde u budućim kliničkim istraživanjima, to znači da različiti tretmani, poput promene ishrane ili operacije, mogu imati različite učinke zavisno od tipa gojaznosti. Dakle, upravo je nastalo jedno potpuno novo polje proučavanja.Istraživanje naslovljeno  Independent phenotypic plasticity axes define distinct obesity sub-typesobjavljeno je u časopisu Nature Metabolism.

(Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar