SRPSKI UMOVI

IZDANAK CVIJIĆEVE ŠKOLE

1.724 pregleda
Borivoje Milojević

Akademik Borivoje Ž. Milojević je utemeljio regionalnu geografiju u Srbiji i godinama predvodio Geografski zavod Univerziteta u Beogradu i Srpsko geografsko društvo. Kako navode pojedini geografi, on se „uspešno bavio skoro svim geografskim disciplinama. Imajući na umu opseg naučnog rada, ne čudi što je on zauzeo značajno mesto u svetskoj geografiji.

Dejan Šabić

Prof. dr Dejan Šabić

U globalnom svetu poslednjih decenija vlada veliko interesovanje geografa, urbanista, demografa, ekonomista, politikologa, prostornih planera, kulturologa i sociologa za pitanja razvoja regiona, što je posledica difuzije inovacija visokih tehnologija, ubrzanog porasta svetske populacije, sve veće potrošnje dobara, ali i produbljivanja neravnoteže u podeli svetskog bogatstva i raspoloživih prirodnih i ljudskih resursa.

Ljudi su još u starom veku nastojali da utvrde gde su granice teritorije na kojoj žive s ciljem da sistematizuju svoja znanja o kvantitativnim i kvalitativnim karakteristikama strukturnih elemenata geografskog prostora i da iskoriste raspoložive prirodne uslove i resurse za bolji život i veću proizvodnju materijalnih dobara. Zbog toga je regionalni pristup star istraživački postupak, koji je u srpsku geografiju uveo akademik Borivoje Ž. Milojević, a regionalna geografija jedna od najstarijih geografskih disciplina.

Među univerzitetskim profesorima proizašlih iz Cvijićeve geografske škole, nizom osobenosti ističe se Borivoje Ž. Milojević. Ovaj re­gionalni geograf, predvodnik Geografskog zavoda Univerziteta u Beogradu i Srpskog geografskog društva, rođen je u Carini, nedaleko od Loznice, 22. de­cembra 1885. godine. Školovao se i radio u Krupnju, Loznici, Šapcu, Valjevu, Čačku i Beogradu, a usavršavao u Beču, Haleu, Goti, Drezdenu, Berlinu, Lozani, Bernu i Frajburgu. Na studije geografije se upisao 1904. godine.

Doktorsku disertaciju je odbranio 1920. godine. Univerzitetska zvanja ostvario je u Beog­radu. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka izabran je 29. maja 1947. godine, a za redovnog 20. decembra 1961. godine. Najpoznatija dela su mu: „Južna Make­donija”, „Naši predeli”, „Rađevina i Jadar”, „Glavne doline u Jugoslaviji”, „Visoke planine u našoj kraljevini, „Opšta regionalna geografija” i „Dinarsko primorje i ostrva u našoj kraljevini”. Umro je u Beogradu 22. oktobra 1967. godine. Sahranjen je na groblju u Krupnju, gradu, čija osnovna škola nosi njegovo ime.

Sveobuhvatno znanje

Borivoje Ž. Milojević je bio naučnik koji je svojim stvaralačkim opusom i celokupnim naučnim, intelektualnim i akademskim delom obeležio jednu epohu razvoja regionalne geografije u Srbiji i predanim radom u svakom pogledu modernizovao srpsku geografiju. Time se svrstao u red srpskih geografa koji su uticali da se odnos, znanje, razumevanje i tumačenje prirode i ljudi sa naših prostora unapredi u svetu.

Konstantno je bio posvećen zadatku
da srpsku regionalnu geografiju
upozna sa ključnim pravcima
razvoja svetske geografije.

Bogat naučni rad Borivoja Ž. Milojevića svedoči o geografu širokih tematskih i problemskih interesovanja i naučniku sveobuhvatnih teorijskih i metodoloških znanja. Može se s velikom verovatnoćom tvrditi da je on pripadao kategoriji naučnika čija je misao bila da unapredi geografiju, pre svega regionalnu geografiju, primenom niza principa, pravila i procedura, što je posebno istaknuto kroz radove: „O duhu i sadržini geografije” (1921), „O zadacima geografije u našoj zemlji” (1933), „Naša današnja geografija” (1937), „O oblicima našeg rada” (1958) i „O klasifikaciji geografske nauke” (1960).

Konstantno je bio posvećen zadatku da srpsku regionalnu geografiju upozna sa ključnim pravcima razvoja svetske geografije („O nastavi regionalne geografije na univerzitetima ”, 1956), zbog čega se može konstatovati da je reč o inovativnom naučniku, dosledno predanom stalnom traganju za naučnom istinom.

U radu „Za poboljšanje našeg rada” (1962) on objašnjava  da se „sasvim nedovoljna pažnja obraća brzim i velikim promenama koje se stalno dešavaju… Naučna delatnost našeg društva bila bi samo pojačana kada bismo imali radove o predmetima i pojavama, na koje do sada nismo obraćali pažnju, kada bi se ponovo javili radovi koji su se nas skoro izgubili, i kada bismo daleko više vodili računa o onim geografskim promenama koje se u našoj zemlji vrše na naše oči”.

Na temelju tradicionalne koncepcije regionalne geografije razvila se savremena koncepcija koja je bazirana na regionalnoj difersifikaciji socijalnih struktura i procesa, pri čemu prirodna osnova nema deterministički karakter. Savremena regionalna geografija naglašava društvene interakcije u specifičnostima vremena i prostora. Glavni ciljevi savremenog regionalnog pristupa i dalje ostaju, kao i kod Milojevića, organizacija prostora i geografski aspekt društvenih procesa, analiza evolutivnog karaktera regiona, isticanje njegove specifičnosti i identiteta kao odraza složenih odnosa na relaciji priroda – društvo. Za razliku od tradicionalne, savremena regionalna geografija proučava nastanak regiona i probleme vezane za region kao teorijsku i materijalnu kategoriju, regionalizaciju, regionalni identitet i regionalni razvoj.

Zbog složenijih zadataka istraživanja, savremena regionalna geografija se i dalje često preklapa sa drugim naukama i naučnim oblastima, što je smatrao pozitivnim pristupom i istakao u radovima „O duhu i sadržini geografije” (1921), „O zadacima geografije u našoj zemlji” (1933) i „O oblicima našeg rada” (1958).

Urođeni naučni smisao

Kako navode pojedini geografi, jedna od glavnih odlika naučnog opusa Borivoja Ž. Milojevića jeste činjenica da se, pored regionalne geografije i metodologije naučnih istraživanja, „uspešno bavio skoro svim geografskim disciplinama. Jedan od razloga za to bila je njegova inteligencija i urođeni smisao za naučni rad, kao i izvanredna zapažanja i sposobnost duboke analize i sinteze. Te Milojevićeve osobine su se do te mere razvile te su dovedene do najvišeg izražaja.”

Izuzetno je dobro poznavao gotovo
sve geografske discipline i to sa
jedinim ciljem da bolje razume odnose
i veze između geografskih objekata,
pojava i procesa na terenu.

I sam Milojević je napisao u radu „O razvoju geografske nastave na našem univerzitetu” (1962) „da promene izvršene na jednom geografskom predmetu neke oblasti, moraju izazvati promene i na drugim geografskim predmetima iste oblasti: ove promene potiču otuda što su svi geografski predmeti svake oblasti u jakim uzajamnim vezama. Zbog toga Pjer Žorž nalazi da geograf, koji želi da bude od koristi u tom pravcu ne treba da ograniči svoju delatnost na jedan naročiti otsek geografskog proučavanja, već treba da bude u potpunosti geograf, jer se pri tome radi o geografskom kompleksu. Najzad opšti geografski rad od značaja jeste i po tome što najpotpunije i najbolje izražava poseban naučni karakter geografije: nijedna druga nauka ne smatra svojim zadatkom proučavanje jedne oblasti po osobinama koje su joj dali prirodni činioci i koje su, manje ili više, dopunili društveni. U tom pogledu geografija doprinosi opštoj naučnoj riznici…

Istina je da je za geografske radove pomenutih vrsta potrebna u izvesnoj meri drukčija duhovna orijentacija: radovi koji se bave proučavanjem pojedinih geografskih predmeta izvode se po graničnim pojasevima između geografije i jedne od drugih nauka, prirodnih ili društvenih, ali moraju svoje predmete posmatrati kao delove celine; radovi koji se bave kompleksnim proučavanjem prostora, imaju u vidu poglavito veze između pojedinih geografskih predmeta, ali moraju ući i u posebnu prirodu tih predmeta kako bi mogi uočiti i oceniti njihov značaj i uticaj. Ali i jedni i drugi radovi, dopunjujući se, služe unapređenju naše nauke i naše struke.”

Ovako jasno izrečeni Milojevićevi stavovi jasno ukazuju na to da je bio univerzalni geograf, koji je izuzetno dobro poznavao gotovo sve geografske discipline i to sa jedinim ciljem da bolje razume odnose i veze između geografskih objekata, pojava i procesa na terenu.

Put njegovog naučnog razvoja vodi još iz studentskih klupa kada je, slušajući predavanja Jovana Cvijića, stekao prva naučna znanja iz geografije. Kasnije, saznanja su proširivana studijom De Martonove geografije, iz koje je stekao sistemska znanja i sposobnost da se uspešno bavi većinom geografskih disciplina.

Naučni put od univerzalnog geografa, do regionalnog geografa „bio je trasiran mnogostrukošću. Naime, duboko poznavanje gotovo svih kategorija geografskih fenomena osvetlilo mu je nov, krupan i složen problem korelacija između geografskih objekata pojava i procesa, odnosno one snage koja raznorodne fenomene povezuje u skladnu celinu i koja ih kao kohezija održava u stanju prividne ravnoteže”. Milojevićev celovit i kompleksan način sticanja naučnih saznanja je permanentno prisutan u njegovim istraživanjima.

Postao naučna institucija

Imajući na umu opseg naučnog rada, ne čudi što je on zauzeo značajno mesto u svetskoj geografiji. Zahvaljujući svojim pregnućima i posvećenosti, znanju i visokoj naučnoj svesti, pomerao je granice u srpskoj geografiji i generalno naučnoj misli. Sve to još više pojačava svest o sveobuhvatnom naučnom značaju njegovog rada.

Naučno istraživanje Borivoja Ž.
Milojevića predstavljalo je
„put u nepoznato” s ciljem da se
redmet regionalnogeografskog
istraživanja iz oblasti nepoznatog
prebaci u oblast poznatog.

Metodologija regionalnih istraživanja, koju je utemeljio Borivoje Ž. Milojević u Srbiji, pratilo je tadašnja naučna znanja o svetu i postignuća geografije na svetskim univerzitetima, što je potvrđeno kroz radove: „Sadašnje stanje geografije u Švajcarskoj” (1949), „Sadašnje stanje geografije u Poljskoj” (1949) „O francuskim shvatanjima geografske nauke” (1952), „O francuskoj geografiji u prvoj polovini 20. veka” (1953), „Geografska nastava i nauka u SSSR” (1956), „O nastavi geografije na francuskim univerzitetima ” (1957) i „Savremena stremljenja u američkoj geografiji” (1960).

U svesti pokolenja naučnika, studenata, intelektualaca i ljudi koji se zanimaju za geografiju, ostao je upamćen kao simbol naučnosti. Raznovrsnošću i dubinom naučnog opusa, modernošću i značajem geografskog dela, inovativnošću akademskog rada i potpunom pedagoškom posvećenošću, još za života zasluženo je stekao status prave naučne institucije.

Da bi se shvatio značaj njegovog naučnog opusa, neophodno je imati dovoljno jasnu sliku o stanju nauke i tadašnjem naučnom pogledu na prirodu. Naučno istraživanje Borivoja Ž. Milojevića predstavljalo je „put u nepoznato” s ciljem da se predmet regionalnogeografskog istraživanja iz oblasti nepoznatog prebaci u oblast poznatog. Taj „put u nepoznato” jeste ono zbog čega je geografsko istraživanje uzbudljivo i ono zbog čega je bavljenje naukom jedna od najizazovnijih čovekovih delatnosti.

Kroz direktan kontakt s prirodom, preko terenskih istraživanja, on je upoznavao prirodu i utvrdio da u njoj postoji red i povezanost geografskih objekata, pojava i procesa, što je potvrdio kroz univerzitetski udžbenik „Opšta regionalna geografija” (1956) i naučne radove „O podeli Zemljine površine na geografske oblasti” (1956), „O predeonim pojasima, oblastima i katovima” (1959) i „O uticaju čoveka na prirodnu sredinu u našoj zemlji” (1948).

Skroman i poštovan

Dinamičan razvoj ljudskih društava u postmilojevićevom vremenu, koji pored prirodne sredine, predstavljaju postulate regionalne geografije, ukazuju nam na to da se jedni te isti geografski regioni proučavaju iznova i da u stalno evoluirajućem sistemu saznanja nalaze sve bolju poziciju, u konačnoj težnji da korelativne veze prirode i društva razumemo na jedinstven i sveobuhvatan način, što je i predvideo u radu „Za poboljšanje našeg rada” (1962).

Borivoje Ž. Milojević navodi da će „naš rad biti uspešniji ukoliko smo u svom stručnom obrazovanju stekli veći broj tačnih postavki, koje su u više prilika proverene i konačno utvrđene kao tačne. Druge postavke kojima raspolažemo, ustvari su još u ispitivanju, upravo su pretpostavke, i, uzimajući njih u obzir, moramo voditi računa o takvom njihovom karakteru. Pri proučavanju predmeta u prirodi moramo gledati da uočimo njihove bitne osobine i njihove stvarne odnose. Samo tako utvrđene činjenice i tako izvedeni zaključci imaće svoju pravu vrednost. Slutnja i sumnje, kao proizvodi naše mašte, mogu imati značaja jedino kao polazne tačke u traženju novih objašnjenja. Radeći kao nastavnici, stalno se moramo truditi da nastavu naše struke poboljšamo, kako bi ona u opštem obrazovanju stekla značaj koji ustvari treba da ima. To ćemo postići kada svojom živom rečju i iskorišćavanjem savremenih sredstava budemo stvorili stvarnu predstavu. Pri tome predmete o kojima govorimo, treba prikazivati sa njihovim sadržajem odabirajući građu dostupnu shvatanjima naših vaspitanika.”

Borivoje Ž. Milojević je snagom znanja i naučne logike unapredio geografsku misao, vešto izbegavajući zamke elementarizma. Na visokom naučnom nivou on povezuje idealizam i materijalizam, prirodnu i društvenu sredinu sa vremenskom dimenzijom. Zbog dubine misli, originalnosti ideja i bogatstva fakta može se konstatovati da je njegovim radovima obogaćena riznica srpske i svetske geografije. Na svakoj stranici koju je napisao oseća se vrhunski naučnik i vrstan poznavalac ljudi, od koga su generacije koje su ga nasledile puno naučile i zavolele regionalnu geografiju.

Malo je naučnika i pedagoga, poput Borivoja Ž. Milojevića, koji su dosegli naučnoistraživačke i stručno-pedagoške vrhove, a istovremeno ostali skromni i poštovani. Za svoje postupke nije tražio zahvalnost ni uzvrat, naprotiv, od njega se često čulo poučno upozorenje – dobročinstvo i zahvalnost se ne susreću. Skladna ličnost i pozitivan socijalni odnos – to su koreni iz kojih se hranila opsežna i stalna aktivnost našeg profesora.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar