VREMENSKA MAŠINA

IZGUBLJENI RAJ NA TIBETU

2.626 pregleda

Tamo se sporije stari, a pojedinci imaju sposobnost predviđanja budućnosti. I danas, u 21. veku, ljudi se i dalje nadaju da se baš na Himalajima nalazi zemaljski raj. Prema budističkim i hinduističkim spisima, taj veličanstveni planinski venac je „pupak sveta” i „sedište bogova”.

Jedna od omiljenih utopija je Šangri-La, smeštena u nepristupačnom delu Tibeta, sa lamaističkim manastirom prilepljenim uz stenu. Tamo se sporije stari, a pojedinci imaju sposobnost predviđanja budućnosti. I danas, u 21. veku, ljudi se i dalje nadaju da se baš na Himalajima nalazi zemaljski raj. Prema budističkim i hinduističkim spisima, taj veličanstveni planinski venac je „pupak sveta” i „sedište bogova”.

U dalekoistočnoj mitologiji postoji
legenda o zemaljskom raju skrivenom iza
brda. Šambala je sanskritska reč za
mesto mira, umerenosti i harmonije.
To nije samo tačka u prostoru, već i
duhovna filozofija, izvor mudrosti.

Šangri-La je sinonim za fiktivno mesto, savršenu, harmoničnu zajednicu. Grupa „Led cepelin”, Demis Rusos i mnogi drugi pominju to mesto u svojim pesmama, prisutno je u brojnim kompjuterskim igricama, filmovima („Kapetan Nebo i svet budućnosti”), za nova otkrića koristili su ga astronomi, filantropi prošlog veka nazivali su svoja imanja-prihvatilišta „Šangri-La”, hoteli i restorani širom sveta, pa i kod nas, nose to ime.

Izvor mudrosti

Pisac Džejms Hilton (1900-1954), napisao je 1933. fantastično-avanturistički roman „Izgubljeni horizont”, o zemaljskom raju na Tibetanskoj visoravni. Usred kvara, avion sa britanskim putnicima završava na Himalajima, a putnici otkrivaju mesto Šangri-La, do koga se može stići samo pešice ili ovako kako su oni dospeli, iz vazduha.


Džejms Hilton (Vikipedija)

Film je doživeo veliku popularnost (rimejk, mjuzikl snimljen je 1973), publici se dopala ideja da postoji savršena zajednica u kojoj ljudi žive uz uvažavanje i razumevanje.

U dalekoistočnoj mitologiji postoji legenda o zemaljskom raju skrivenom iza brda. Šambala je sanskritska reč za mesto mira, umerenosti i harmonije. To nije samo tačka u prostoru, već i duhovna filozofija, izvor mudrosti. Kinezi su zamišljali dolinu iza planine Kunlun, gde besmrtni ljudi žive u slozi. Kod Indijaca je to dolina severno od Himalaja i zove se Kalapa. U mitovima Tibetanaca i Mongolaca takođe se veliča raj na Zemlji. Ukoliko mesto Šangri-La zaista postoji, sigurno se nalazi na Tibetskoj visoravni.

Tibet je okružen planinskim vencima nadmorske visine i do 4.900 metara, i teško dostupan, a tokom 20. veka samo je nekoliko Evropljana i Amerikanaca uspelo da stigne do Lase, glavnog grada Tibeta. Po povratku su pričali o čudnovatim doživljajima koje zapadni prirodnjaci nisu umeli da objasne. U Njujorku je 1875. godine osnovano Teozofsko društvo koje je za svoju sliku sveta odabralo matricu budizma. Članica tog društva, Aleksandra Davi-Nel provela je, početkom prošlog veka, četrnaest godina na Tibetu.

„Izgubljeni horizont” (Vikipedija)

Izveštaje malobrojnih istraživača Hilton je koristio za roman i kasnije film „Izgubljeni horizont”. Film je snimljen u Kaliforniji, u scenografiji koja je trebalo da dočara mitski, tibetanski raj.

Ali kao što je često slučaj sa fiktivnim mestima, tanka je granica između imaginarnog i stvarnog. Posle celuloidnog raja iz „Izgubljenog horizonta”, jedan Evropljanin će stići do „krova sveta”, upoznati dalaj-lamu i postati svedok istorijskih događaja oko Tibeta.

Hajnrih Harer

Nemačka je 1938. izvršila anšlus Austrije. Austrijski alpinista Hajnrih Harer predvodi ekspediciju na Himalaje, kako bi u čast nacističke vojske osvojio vrh Nanga Parbat. Ali izgleda da je Harer bio predodređen za nešto potpuno drugačije. Vest o početku Drugog svetskog rata zatiče ga u Karačiju, a britanski vojnici ga odvode u ratni logor u Indiji. Uspeo je da pobegne i uputio se ka japanskim, savezničkim borbenim linijama u Kini.

Odlazak tamo tradicionalno počinje kao
spoljašnje putovanje, a nastavlja se kao
putovanje unutar sebe. Ko postajemo dok
putujemo tamo? Možda i nema potrebe
da se penjemo na „krov sveta”, jer lame
tvrde da nas upravo potraga za tim
mestom sprečava da ga pronađemo u sebi.

Morao je, dakle, da pređe deo Indije i Tibet. Stići će do Lase, naučiti tibetanski jezik a dečaku dalaj-lami će istovremeno biti i učitelj, i učenik. Svoje putovanje, divlje predele, retku floru i faunu, mudre i tihe nomade, kao i veliko dugogodišnje prijateljstvo sa dalaj-lamom, opisao je u knjizi „Sedam godina na Tibetu”, na osnovu koje je reditelj Žan Žak Ano 1997. godine snimio istoimeni igrani film.

Hajnrih Harer i Dalaj lama (Vikipedija)

Harer je bio i svedok događaja i promena u Tibetu. Narodna Republika Kina je 1950. započela pregovore Peking‒Lasa o statusu Tibeta. Tibetanska vlada je potpisala sporazum da Tibet ulazi u sastav NR Kine, ali je zadržao stepen autonomije. Politička situacija je veoma složena i zahteva mnogo više prostora. U sudbini te jedine himalajske zemlje koja nikada nije bila pod britanskim uticajem, odlučivali su međunarodna politika, interesi, ideologija, ne samo Kine i Mao Cedunga već i bivšeg Sovjetskog Saveza, SAD, susednih zemalja kao što su Tajvan i Nepal. Ustanak etničkih Tibetanaca ugušen je uz ljudske žrtve, manastiri su bombardovani, a dalaj-lama je napustio Tibet.

Hajnrih Harer (1912‒2006) nastavio je da osvaja planinske vrhove i u svetu promoviše tibetansku kulturu, organizujući izložbe, brinući se o tibetanskim izbeglicama i sastajući se sa dalaj-lamom u izgnanstvu.

Imaginarno i realno

Postoji li Šangri-La? Postoji, u Kini, u pokrajini Junan. Kineske vlasti preimenovale su 2001. godine okrug Džungdjen ‒ u Šangri-La. Planinska oblast, bogata rudama, raznovrsnim biljnim i životinjskim svetom, u kojoj živi veliki broj etničkih zajednica, privlači sve više turista, istraživača i ljubitelja tibetanske muzike i kulture, koje se danas podstiču u ovoj oblasti.

Šangri-La (Vikipedija)

U čovekovoj svesti je i dalje mitska, magnetna snaga reči Šangri-La. To je Jungov arhetip „zlatnog doba”, san o besmrtnom svetu u kome vladaju harmonija i razumevanje. Odlazak tamo tradicionalno počinje kao spoljašnje putovanje, a nastavlja se kao putovanje unutar sebe. Ko postajemo dok putujemo tamo? Možda i nema potrebe da se penjemo na „krov sveta”, jer lame tvrde da nas upravo potraga za tim mestom sprečava da ga pronađemo u sebi.

(Mirjana Bjelogrlić, RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Prilično dobar tekst o Sambali, ali ne dostaje priča o Kajlasu kuli te Shambale. Zelji svih Budista i Hindu vernika da naprave Koru, ili ritualni obilazak oko nje kako bi se očistili od svih ovozemaljskih grehova. Imao sam tu sreću da sam sreću da sam bio tamo isnimio film o celom putovanju. Ovoj priči treba dodati i Nepal, za koju neki kažu da je ‘Kapija Sambale’.
    Ratko Kusic

Ostavite komentar