KOSMIČKO TKANJE

IZVAN OBZORJA

1.102 pregleda
Gde je granica? (Vikipedija)

Za hiljadu milijardi godina, budući astronom dovijaće se da dokuči kada je sve nastalo. U tome će se osloniti na merenje brzine hiperubrzanih zvezda, izbačenih nevidljivogm praćkom iz naše Mlekomede

Za bilion godina (1012), što je stotinu puta duže od postanka do danas, neki vanzemaljski astronom u našoj galaksiji dovijaće se da dokuči kako je kosmos začet. Neće imati nadohvat ruke dokaz koji danas postoji. Šta to znači?

Edvin Habl je svojim osmatranjima potkrepio pretpostavku „Velikog praska” (Big Bang), pokazavši da se galaksije udaljuju jedna od druge zbog sveopšteg širenja kosmosa. Znatno kasnije, otkriven je naknadni sjaj koji ga prožima od prvobitne eksplozije, nazvan kosmična mikrotalasna pozadina, zaostao iz ranih dana kada je kosmos bio izuzetno vreo.

Ubrzavajuće razmicanje kosmosa
oteraće ostale galaksije zauvek
iz našeg vidokruga.

Za hiljadu milijardi godina biće, dakle, stotinu puta stariji nego što je sada, vanzemaljski astronom imaće potpuno drugačiji uvid. Mlečni put spojiće se sa Andromedom u džinovsku galaksiju – Mlekomedu. Mnoge zvezde, uključujući Sunce, zgasnuće zasvagda. Ubrzavajuće razmicanje kosmosa oteraće ostale galaksije iza našeg „kosmičkog obzorja”, oteravši ih zauvek iz našeg vidokruga.

Isto udaljavanje učiniće da kosmičko pozadinsko zračenje oslabi, rastegnuvši talasnu dužinu tih fotona da bude duža od vidljivog kosmosa. Bez naznaka pomenutog zračenja i toliko dalekih, izgubljenih galaksija, kako će dotični budući osmatrač znati da se „Veliki prasak” dogodio?

Prema tumačenju Avija Leba sa Univerziteta Harvard, vičniji i bistriji astronomi moći će da zaključe da se „Veliki prasak” odigrao. Kako? Koristiće najudaljenije izvore svetlosti, hiperubrzane zvezde koje će bežati iz središta Mlekomede. Drugim rečima, biće vidljive za bilioon godina.

Pronaći takve zvezde koje
besomučno napuštaju galaksiju
znatno je teže nego opaziti
iglu u plastu sena.

Otprilike svakih 100.000 godina, dvojne zvezde vrzmaće se blizu „crne rupe” u galaktičkom središtu, koja će ih svojom ogromnom silom razdvojiti. Jedna će upasti u „crnu rupu”, druga će biti odbačena nevidljivom praćkom brzinom većom od gotovo dva miliona kilometara na sat. Sasvim dovoljnom da napusti galaksiju.

Pronaći takve zvezde koje besomučno napuštaju galaksiju znatno je teže nego opaziti iglu u plastu sena, ali će potonji astronomi imati valjan razlog da ih prilježno traže. Kada jednom umaknu sili privlačenja Mlekomede, ove zvezde da biti dodatno ubrzane zbog ubrzavajuće širenja kosmosa. I to će se meriti kudikamo savršenijim spravama od današnjih, pružajući drugačiju naznaku nadimajućeg kosmosa, sličnu otkriću Evina Habla s početka prošlog stoleća.

Izučavajući zvezde u Mlekomedi, biće u stanju da zaključe kada je ona nastala, kada to objedine s podacima kretanja hiperubrzanih zvezda da izračunaju starost samog kosmosa.

Stanislav Ostrovski

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar