ARGUSOV POGLED

JAO NAMA S TAKVOM NAUKOM!

262 pregleda
A. Vasiljević

Šta će da pomisle ljubitelji slatkiša, posebno s marcipanom, u kojem je po EU propisima količina cijanida ograničena na 50 miligrama po kilogramu, što je pedeset hiljada puta veća koncentracija od navedene u peticiji nazvanoj „Nećemo rudnik zlata”, koju potpisuju tri akademika (dva hemičara i jedan ekolog), tri doktora nauka, jedan advokat i devet kojekakvih pokreta.


Prof. dr Braislav Simonović

Srbija je srećna zemlja. U njoj ima toliko mislećih i zabrinutih ljudi, koji misle i brinu o svemu i svačemu. Životna sredina i njena zaštita jesu omiljene i u novije vreme najčešće teme za razmišljanje i za posebnu brigu. Sve te probleme rešiće misleći i zabrinuti ljudi na ulici. Ne verujem da iko u Srbiji zna koliko ima (nevladinih) organizacija i „pokreta” koji su u svoje ime ugradili ponešto o zaštiti životne sredine. Mnogi su u tome videli šansu da dođu do nekih para. „Ne damo ovo ili ono”, „Nećemo ovo ili ono”, „Ne može ovo ili ono”. A šta hoće, ni sami ne znaju.

Tako imamo proteste zbog zagađenog vazduha u Beogradu (i u Srbiji), a ti isti „protestanti” dolaze na proteste automobilima. Zato što sve te tzv. ekološke organizacije (i njima pridruženi stranački lideri) pouzdano znaju da automobili (posebno oni polovni), kojima su se dovezli do protestne grupe, uopšte ne zagađuju vazduh.

Na tim protestima može da kaže šta ko hoće, da drži govore o onome o čemu pojma nema, da iznosi proizvoljne i potpuno pogrešne podatke, te da iz toga izvlači zaključke koji mu odgovaraju. A što to nema veze sa istinom i s činjenicama, uopšte im nije važno. Važno im je jedino da odrade svoj posao, ne bi li opravdali pare koje su dobili. Čak je i Akademija nauka ugostila neke ekološke organizacije i pokrete, na „naučnom skupu”. Jao nama s takvom naukom. Ali, nije reč jedino o samoproglašenim ekolozima. I mnogo ljudi sa akademskim titulama iznose proizvoljne i netačne podatke.

Najnoviji primer takvog netačnog navođenja podataka (inače dobro poznatih u naučnoj i u stručnoj literaturi) jeste peticija nazvana „Nećemo rudnik zlata”, koju potpisuju tri akademika (dva hemičara i jedan ekolog), tri doktora nauka, jedan advokat i devet kojekakvih pokreta („da bi čorba bila gušća”). U toj peticiji navode se netačni podaci o otrovnosti cijanida.  Tako, u ovoj peticiji, građanima Srbije saopštavaju da su cijanidi toliko otrovni da „mikrogrami cijanida u litru vode (odnos 1: 1.000.000.000) ubijaju ribe i druge žitelje voda”.

To znači da su „peticionaši” naveli od 10 do 100 puta manju koncentraciju cijanida od MDK u površinskim vodama. Na osnovu takve njihove tvrdnje možemo da zaključimo da u površinskim vodama u SAD, a i kod nas, uopšte nema živog sveta.

A u literaturi se navodi (WHO Guidelines for Drinking –water Quality) da je koncentracija cijanida u površinskim vodama u SAD do 3,5 mikrograma po litru, dok je u Nigeriji, na primer,  od 1,58 do 7,89 miligrama po litru. Kod nas, u površinskim vodama prve i druge klase, maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK) cijanida je 10 mikrograma po litru, a u vodama treće i četvrte klase čak 100 mikrograma po litru. To znači da su „peticionaši” naveli od 10 do 100 puta manju koncentraciju cijanida od MDK u površinskim vodama. Na osnovu takve njihove tvrdnje možemo da zaključimo da u površinskim vodama u SAD, a i kod nas, uopšte nema živog sveta.

Autoru ovog teksta nije poznato da su Amerikanci (njihova Agencija za zaštitu životne sredine – ERA) prijavili tako nešto. Gde su bili „peticionaši” kad se donosio naš Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće i zašto to svoje znanje nisu stavili u službu naroda? Našim pravilnikom propisano je 50 mikrograma cijanida po litru (Svetska zdravstvena organizacija preporučila je 70 mikrograma po litru), a u SAD je (National Primary Drinking Water Regulations_US EPA) dozvoljeno čak 200 mikrograma/litru). To je 50, 70 odnosno 200 puta više od onog što navode „peticionaši”. To su maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) koje ne izazivaju nikakva neželjena dejstva (ni kratkotrajna, ni dugotrajna).

Obično se kao MDK uzima ona koja je od 10 do 100 puta manja od koncentracije za koju se iz literature zna da izaziva bilo kakva neželjena dejstva. Iako su naši akademici i profesori znali kolika je otrovnost cijanida, nisu to saopštili vlastima i dopustili su da se donese pomenuti pravilnik kojim je propisana 50 puta veća koncentracija cijanida u vodi za piće. Vlast je ipak donela takav pravilnik, a koliko vidim, iako su pili takvu vodu, svi oni su i dalje živahni, čak pišu i peticije.

Da navedem i podatke o smrtonosnim (letalnim) dozama cijanida, koje iznose od 12,5 do 15 miligrama po kilogramu telesne mase čoveka (Toxicological Profile for Cyanide), odnosno 1.250-1.500 miligrama (za 100 kg telesne mase). To je 1,25 do 1,5 miliona puta veća koncentracija od one navedene u peticiji. Još bolji pokazatelj jeste koncentracija cijanida u komercijalnim voćnim sokovima (višnja – 4,6, kajsija – 2,2 i šljiva – 1,9 sve u miligramima po litru), koja je čak nekoliko hiljada puta veća od navedene u peticiji.

Šta će tek da pomisle ljubitelji slatkiša, posebno s marcipanom (u kojem je po EU propisima količina cijanida ograničena na 50 miligrama po kilogramu), što je pedeset hiljada puta veća koncentracija od navedene u peticiji. Nemački institut za procenu rizika (BfR) navodi da bez ikakvog rizika može da se uzima 15 grama marcipana po obroku, a da nisu zabeležene nikakve posledice ni kod osobe koja je uzela 100 grama marcipana. (Archives of Toxicology, 2015). Šta da radimo na slavama i praznicima na kojima su slatkiši (pa i s marcipanom) neizostavni, a peticija nam kazuje da ćemo da umremo čak i ako samo liznemo takve kolače.

Zar i koncentracije iz literature (mikrogrami ili miligrami po litru/kilogramu) nisu dovoljno zastrašujuće, pa su „peticionaši” (i „peticionašice”) morali da ih značajno umanje (na mikrogram po litru)? Onima koji se nisu sretali s hemijom ostaje da veruju zvanjima i titulama potpisnika ove peticije, te da protestuju, da navode pogrešne podatke koje su pročitali u nekoj peticiji.

Naravoučenije: voda ključa na 100 stepeni, a pravi ugao ima 90 stepeni.

(Izvor Politika)

O autoru

administrator

1 komentar

Ostavite komentar