ARGUSOV POGLED

KAPITALIZAM RUŽNA REČ

187 pregleda
Bog novca

Zapadno društvo sve uočljivije gubi poverenje u svoju elitu. Nedavno istraživanje britanskog Instituta za ekonomska pitanja pokazalo je da svih devet asocijacija na reč „kapitalizam ima negativan kontekst.


Alister Kruk

Američki anketar dr Franc Lunc je, nakon velike runde anketiranja i fokus-grupisanja u SAD i Britaniji, oštro upozorio da su kulturni ratovi osvešćenih (reč woke, koja se može prevesti kao osvešćenost ili budnost, koristi se za levoliberalnu i levičarku ideologiju koja pokušava da iz temelja promeni zapadnu kulturu i politiku) zauzeli kurs kojim će postati najveći faktor podele u britanskoj politici – kao što je već slučaj u Sjedinjenim Državama. Neki bi mogli da tvrde da Britanija, nakon Bregzita, više nije Evropa. Ali oni koji se drže za taj „spasilački čamac nade svakako se samozavaravaju. Evropska omladina je zavisna od ekrana i (pretežno američkih) društvenih medija.

Podela na osvešćene i populiste je ključni Luncov fokus, doduše uz definiciju populizma koja prosto podrazumeva svakoga ko nije „osvešćen. Njegova analiza privukla je pažnju. Međutim, kroz oko 3.000 intervjua na kojima je istraživanje bazirano, ostaje slabije primećeno njihovo naličje, koje je podjednako važno – ako ne i važnije – od njegove glavne teze.

Pokazalo se da su britanski birači prezasićeni biznis elitom ništa manje nego političarima, koje tretiraju kao plaćenike koji rade samo u sopstvenom interesu. Oni odbacuju korporativni etos, centriran oko novca i Volstrita, gade se ogromnog dispariteta u bogatstvu, a mladi „kapitalizam smatraju za pogrdnu reč: Nazvati sebe kapitalistom znači nacrtati veliku crvenu metu posred sopstvenog čela. Pogledajte video intervju ovde.

Nema „stare normale

Usredsredite se samo na ova tri detalja – zapanjujući su: prvo, odgovarajući na izjavu: „Kada pogledam korporativne lidere i kako nas tretiraju, samo pomislim – je*eš njih sve, 77 odsto anketiranih se složilo ili bilo neutralno, a svega 23 odsto je iskazalo neslaganje.

Drugo, manje od polovine stanovnika (43 odsto) se oseća posvećeno Ujedinjenom Kraljevstvu. Što je još gore, svega 27 odsto oseća da je Ujedinjeno Kraljevstvo posvećeno njima. „Ovo je ubedljivo najalarmantniji nalaz, jer ukazuje na turbulentna vremena pred nama, upozorava Lunc.

I treće, „ključna komponenta i kod populizma i kod osvešćenizma jeste uverenje da su ekonomski i politički sistemi (i ljudi koji ih vode) usmereni protiv nas – ma šta mi radili (Lunc). Obe strane isto koriste retoriku kao oružje u uzajamnoj borbi. Percepciju da je ceo sistem namešten protiv građana već baštini preko trećine populacije.

Strah od društvenih nemira seje nepoverenje. On može da izazove duševno stanje koje je Emil Dirkem nazivao „anomija, odnosno Osećanje odvojenosti od društva, uverenje da je svet oko nas nepravedan i korumpiran, da ste nevidljivi, da ste „broj, bespomoćni objekat neprijateljske represije nametnute od strane „sistema“ – osećanje da se nikome ne može verovati.

Postoji oštra generacijska razlika. Stariji ostaju relativno netaknuti ovim novim strujanjima koja uzburkavaju društva, ali značajan procenat mladih (onih ispod 50 godina) okreću leđa sistemu i svojoj zemlji. Oko 22 odsto birača smatra da ih je Britanija izneverila, a 37 odsto birača je reklo da je Ujedinjeno Kraljevstvo „institucionalno rasističko i diskriminatorno. Manje od polovine stanovništva (44 odsto) veruje da će naredna generacija imati bolji kvalitet života od njih.

Mislite li da ćemo moći, jednom kada se pandemija povuče i ekonomija otvori, da se vratimo „staroj normali? Mislite li da će, jednom kada se korporativna ekonomija vrati u pogon, ponovo da se vrati onaj stari „ležerni osećaj? Nema šanse. Oprostite se sa „starom normalom. Vera u samu demokratiju je na istorijskom minimumu. Kada 70 odsto populacije smatra da su se njihovi predstavnici bave politikom samo zbog ličnog interesa ili interesa svoje stranke, imate problem. Ali kada birači misle da su „ignorisani, „nebitnisu ili oba – onda imate krizu.

Demonstranti tokom protesta pokreta „Crni životi su važni”
Demonstranti tokom protesta pokreta „Crni životi
su važni, London (Reuters/Hannah McKay)

„Dali smo ljudima 18 različitih opisa kako britanski ekonomski lideri utiču na raspoloženje građana. Rezultat: osam od prvih deset izbora bili su negativni atributi, pri čemu su na prva dva mesta bili ,razočarano’ i ,ignorisano’. Potom smo ljudima postavili prosto pitanje šta misle da je ono do čega je poslovnim i ekonomskim liderima u Britaniji najviše stalo.

Prva četiri rezultata bila su izrazito negativna: ,Profit ispred ljudi, ,akcionare stavljaju na prvo mesto, a ne obične ljude,, „prekomerna ovlašćenja direktora i egzekutive i „izbegavanje plaćanja poreza’.

Šta žele mlađe generacije? Njihov odgovor na pitanje „šta je najvažniji zadatak vlade trebalo bi da nam posluži kao pokazatelj u kom pravcu idu stvari: zaštita najsiromašnijih, najslabijih i najranjivijih je na prvom mestu. Kada ste mogli da čujete da je takav sentiment prisutan u evropskoj političkoj eliti? „Je*eš ih sve bio je ubedljivo najčešći odgovor birača svojim liderima – sa čime se nije složilo svega 20 odsto njih.Ne vidite šta se dešava? Mislite li da će doći vreme za kabare u stilu 1920-ih kada se ekonomija bude skroz otvorila, pa ćemo svi na žurku?

„Likvidna modernost

Istraživanje Instituta za ekonomska pitanja (Institute of Economic Affairs – IEA) potvrđuje Luncove nalaze prema kojim su mladi ljudi duboko neprijateljski nastrojeni prema kapitalizmu, dok baštine pozitivne stavove o socijalističkim alternativama: 67 odsto njih kaže da bi im se dopalo da žive u socijalističkom ekonomskom sistemu, 75 odsto njih se slaže sa pretpostavkom da su klimatske promene pre svega kapitalistički problem, a 78 odsto njih krivi kapitalizam i za krizu sa cenama stambenih nekretnina koja potresa Britaniju.

Sam IEA navodi da bi njegovi nalazi trebalo da posluže kao „alarm za buđenje pristalicama tržišne ekonomije. Lunc ukazuje da je čak i sama reč „kapitalizam postala „katastrofa – njegove ankete i fokus grupe pokazuju da su konotacije ovog termina sve do jedne bile negativne. Možda ovo neprijateljstvo u određenoj meri objašnjava paradoks koji muči američke bankarske prognozere – zašto skače broj poslovnih ponuda za koje niko ne aplicira, dok nezaposlenost ostaje visoka. Da li se prosto radi o tome da oni koji su trenutno nezaposleni jednostavno hoće da kažu „j*ebeš ove poslove – makar dok traju Bajdenovi stimulacioni čekovi? Mnogima je dozlogrdilo sa radnim režimom poslodavaca kao što je Amazon.

Unutrašnje konvulzije Sjedinjenih Država su, međutim, jedna stvar. Ali implozija društvenog poverenja, a sada i lične sigurnosti (nakon kampanje „defundirajte policiju), širi se po celoj planeti. Ukoliko nas neizvesnost našeg doba – izazvana virusom – čini nervoznim i napetim, možda se takođe radi o tome da intuitivno shvatamo da se dosadašnji način života i ekonomije privodi kraju. U tom slučaju, rekao bi dr Lunc, naša intuicija pogađa u centar.

Strah od društvenih nemira seje nepoverenje. On može da izazove duševno stanje koje je Emil Dirkem nazivao „anomija, odnosno osećanje odvojenosti od društva, uverenje da je svet oko nas nepravedan i korumpiran, da ste nevidljivi, da ste „broj, bespomoćni objekat neprijateljske represije nametnute od strane „sistema“ – osećanje da se nikome ne može verovati.

Ljudi danas žive u onome što je pokojni sociolog Zigmund Bauman nazivao „likvidna modernost. Sve osobine koje vam je nekada dodeljivala vaša zajednica sada bivaju redefinisane doktrinom osvešćenosti, prema tome kako izgledate i prema fiksiranim kategorijama – bez obzira na to kako sebe doživljavate, kakva je vaša etika, vaš biološki pol, vaše obrazovanje, vaše ljudske zasluge ili mesto i veze vašeg istorijskog porekla.

Biologija više nema primenu. Vaš pol nije ono što ste mislili: on je likvidan i može se (a možda bi i trebalo) menjati. Beli ste, pa ste stoga i suprematista; beli ste, pa ste stoga i rasista, pripadate eliti (misli se na istaknute pojedince u svojim oblastima, poput nauke; prim. prev), pa ste stoga i privilegovani.

Demonstranti s transparentom „Ćutanje belaca ubija”, Njujork
Demonstranti s transparentom „Ćutanje belaca ubija
,
Njujork . (Angela Weiss/AFP via Getty Images)

Osvešćenizam radikalno izaziva sistem: „Vi niste postizali uspehe na osnovu sopstvenih napora ili zasluga. Postizali ste uspehe isključivo usled svog vidljivog identiteta. Taj identitet seže stotinama godina unazad i počiva na šansama namerno uskraćivanim drugima. Stoga je svaki privid uspeha koji ste imali u životu – nelegitiman. Nije zaslužen. I ispravno je oduzeti vam ga. Osvešćenizam je istinski neprijatelj istorije, kulture i tradicije. Oni ih ne poštuju i insistiraju da su u pravu. Tu nema debate.

Lunc zaključuje: „Ukoliko postanete osvešćeni, odbacujete sve oko sebe. Odbacujete uspehe drugih ljudi. Identifikujete ih na osnovu njihovog izgleda umesto onoga što su postigli. Pesimista sam zbog kombinacije osvešćenizma, društvenih medija i politike: politika unosi podele, nastoji da rečnik osvešćenizma upotrebi kao oružje – a društveni mediji vam omogućavaju da širite takva osećanja. Postaje sve gore u SAD, a postaje sve gore i vama ovde (u UK). To nije ono što priželjkujete, ali svejedno stiže. Nema vakcine kojom može da se zaustavi.

(Izvor Novi Standard)

O autoru

administrator

Ostavite komentar