PO GLAVI ČITAOCA

KINESKI SVETSKI POREDAK

403 pregleda

Godišnji simpozijum učesnika „Pojasa i puta bi mogao da postane značajniji od sve irelevantnijih sastanaka Generalne skupštine UN i sve dekadentnijeg Davosa.

PO GLAVI ČITAOCA

Robert Kaplan

Geografija ima krucijalnu ulogu u svetskoj politici, pa tako i u ovom veku, kao i u svakom drugom. Dugo vremena su, naravno, centar geopolitičke moći bile Sjedinjene Države, čiji je uticaj, kako Bruno Masšis ističe, „zračio ka morem okupanim ivicama velikog evroazijskog superkontinenta”. Ali sada evroazijski superkontinent postaje sve integrisaniji prostor, i to organizovan prema kineskom modelu, umesto prema zapadnom. Gospodin Masšis, bivši portugalski diplomata i analitičar lociran u Kini, navodi da međunarodna evroazijska trgovina sada iznosi blizu dva biliona dolara godišnje, što je više nego duplo više od transatlantske trgovine i „drastično više” od transpacifičke trgovine.

Nastajuće kinesko majstorstvo upravljanja evroazijskom trgovinskom zonom je opisano uz vizionarsku, granularnu pedantnost u knjizi „Pojas i put: Kineski svetski poredak”. Povremeni navijački (prokineski) stil gospodina Masšisa je i više nego izbalansiran njegovom sposobnošću da objasni kinesku logiku Zapadu. Do sada je takozvana „Inicijativa pojas i put” – plan Kine objavljen 2013. godine, u čijoj je osnovi namera da se integriše Evroazija i širi prostor izvan nje nizom infrastrukturnih projekata koji se protežu preko više desetina zemalja – bila definisana pretežno zapadnim terminima. Gospodin Masšis nas uvodi u kineski svetonazor.

Urođena superiornost
Dok su Amerikanci oduvek verovali da su saterali tržište u ćošak univerzalnih vrednosti, Masšis pokazuje da Kinezi imaju svoju sopstvenu verziju univerzalizma koja proističe iz njihove civilizacijske vedrine: Njihova urođena superiornost im omogućuje, kako oni veruju, da inkorporišu druge sisteme vrednosti, bili oni demokratski ili ne, u svoj. I tako, dok Zapad kritikuje „Pojas i put” prema sopstvenom modelu kapitalizma – a ne samo zbog razornih fiskalnih dugova koje je „Inicijativa” stvorila u zemljama poput Šri Lanke i Pakistana – Kina posmatra ovaj projekat u imperijalnim kategorijama: kao način da utiče na geopolitiku i stvori sopstveni lanac snabdevanja koji bi se takmičio sa onim zapadnim.

Umesto toga, ona sledi taoističku logiku: „jedan koncept se najpre deli na dva – kopneni i pomorski, potom na više njih – na koridore i države, a potom na mnoštvo – sa specifičnim projektima i privilegovanim lokacijama”.

Jedno povezuje mnoštvo.

Dok se Sjedinjene Države i Evropa opsesivno izvinjavaju zbog zapadnog ekspanzionizma i kolonijalizma, Kinezi su ponosni na svoju imperijalnu tradiciju. Zaista, „Pojas i put” nije ništa drugo nego „nova teorija međunarodnih odnosa”, kaže gospodin Masšis i dodaje da ova teorija uzima malo toga od demokratskih normi. Umesto toga, ona sledi taoističku logiku: „jedan koncept se najpre deli na dva – kopneni i pomorski, potom na više njih – na koridore i države, a potom na mnoštvo – sa specifičnim projektima i privilegovanim lokacijama”. Jedno povezuje mnoštvo.

Knjiga „Pojas i put: Kineski svetski poredak

„Inicijativa pojas i put”, prema rečima autora, ima za cilj da proširi kinesko tržište izvan granica kineske države kako bi apsorbovala suvišne ekonomske kapacitete Kine. Drugim rečima, čitava Evroazija će činiti kinesko domaće tržište. Kako je to kineski lider Si Đinping formulisao: „Naš međunarodni cilj je da postignemo povoljne spoljne uslove za reformu Kine, njen razvoj i stabilnost”. Kako su ekonomije sveta u razvoju „i dalje relativno gipke”, Masšis kaže da će se zemlje u razvoju glatko uklopiti u nastajući kineski afro-evroazijski sistem.

Zapad je posmatrao istoriju kao progres, koji vodi ka humanijem društvu. Ali Kinezi smatraju da istorija uopšte nema svoj poseban pravac, pa je mogu preusmeriti gde god odaberu.

Kako je Kina previše zavisna od nafte koju uvozi kroz tesni moreuz Malaka, „Pojas i put” donosi lanac luka u Indijskom okeanu do kojih će cevovodi dopremati bliskoistočnu naftu direktno, severno ka Kini. (Nema sumnje da je ovo veliki istorijski momenat za kineske civilne inženjere). Dok je kinesko-kazahstanska granica u doba kada sam je posetio 1994. godine bila prljava pustara po kojoj su neometano špartali kriminalci i šverceri, godine 2016, kada je gospodin Masšis posetio, bilo je to mesto Međunarodnog centra za saradnju Horgos – odnosno ogromna zona slobodne trgovine i skladištenja, koja obuhvata novi grad i „kopnenu luku”. U Džibutiju, na Rogu Afrike, Kina je izgradila novu luku i vojnu bazu – i pritisla lokalnu vladu da protera prethodne korisnike luke iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Kinezi imaju plan
Izgleda da je jedan od ciljeva da se deo kineske niskokvalitetne proizvodnje preseli u susednu Etiopiju, koja nema izlaz na more. Kinezi su izgradili i luku Gvadar na jugozapadnoj ivici Pakistana kako bi imali oslonac blizu Persijskog zaliva, u kojoj bi Kina mogla da izgradi i mornaričku bazu, nadomak Dživanija. Gvadar je okružen separatistički orijentisanim pobunjenicima, pa bi plan Kine da proširi „Pojas i put” južno iz Kine kroz Pakistan ka Indijskom okeanu mogao da naiđe na ozbiljne bezbednosne probleme. U tom slučaju, kako gospodin Masšis strpljivo objašnjava, Kinezi će prosto napraviti novu procenu, jer je „Pojas i put” velika strategija otvorena za konstantna podešavanja. Njihov pristup nije rigidan, nego eksperimentalan.

Zapad je posmatrao istoriju kao progres, koji vodi ka humanijem društvu. Ali Kinezi smatraju da istorija uopšte nema svoj poseban pravac, pa je mogu preusmeriti gde god odaberu. Budimo sigurni, kada je predsednik Donald Tramp pocepao Transpacifičko partnerstvo na početku svog mandata – što je bio sporazum o slobodnoj trgovini i kamen temeljac američkog prodemokratskog poretka u Aziji – on je prepustio evroazijski superkontinent jednoj sveobuhvatnoj ideji – „Inicijativi pojas i put”.

Gospodin Masšis veruje da bi „Pojas i put” mogao da zameni zapadni model razvoja, sagrađen na prosvetiteljskim idealima transparentnosti i javnog znanja, i to daleko neprozirnijim sistemom u kojem se, kako on to objašnjava, „o poslovima postiže dogovor, često bez pisanih dokaza, i u kojem hijerarhija asocira na nivoe bezbednosnih propusnica”. Rezultat bi mogao da bude „svet svetaca, proroka i čudaka”, u kojem se sila primenjuje implicitno umesto eksplicitno.

Pakistanski vojnik čuva kineske kamione u Gvadaru

Nakon određenog vremena, godišnji simpozijum učesnika „Pojasa i puta” bi mogao da postane značajniji od sve irelevantnijih sastanaka Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i sve dekadentnijih okupljanja Svetskog ekonomskog foruma u Davosu (Švajcarska). Jedno je sigurno: Tamo gde Amerikanci stvari prepuštaju slučaju, Kinezi imaju plan.

(Izvor Novi Standard)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar