EKOSOFIJA

KITOVI GUTAJU UGLJENIK

216 pregleda
Shutterstock

Ova morska stvorenja ostaju čoveku jedan od najvažnijih saboraca u pokušaju da se obuzda porast srednje globalne temperature.

Prvi zabeležen slučaj kitolova desio se oko 1000. godine ove ere. Od tada je ubijeno na desetine miliona ovih fascinantnih bića. Smanjenje broja negativno se odrazilo na podvodni ekosistem, ali je rezultovalo i jednom možda ne toliko očekivanom posledicom: opao je prirodni kapacitet za skladištenje ugljen-dioksida, piše Klima101.I same klimatske promene, izazvane antropogenim štetnim emisijama, ugrožavaju kitove koji se odlikuju sposbnošću zarobljavanja ugljen-dioksida.

Naučnici su sedamdesetih godina prošlog veka otkrili da bi na brojnost morskih stvorenja moglo da se primeni jednostavno matematičko pravilo nazvano Šeldonov spektar: što je organizam manji, to ga je više. Npr. kril je milijardu puta manji od tune, ali je milijardu puta brojniji. Taj obrazac je u prošlosti važio za sva morska stvorenja, od najsitnijih bakterija do najvećih kitova.Međutim, onda su došli ljudi u brodovima i doneli štapove, mreže, zamke i harpune u cilju izlovljavanja bez ikakve gornje granice. Dodatno, zagadili su vodu, što izlivanjem nafte, što neodgovornim upravljanjem otpadom. Time su narušili nekadašnji fundamentalni zakon okeana, a među najvećim stradalnicima su kitovi.

Autori istraživanja, objavljenog u novembru u naučnom časopisu Science Advances, utvrdili su da su industrijski ribolov i kitolov značajno izmenili spektar biomase u okeanima utičući na utvrđeni obrazac brojnosti i veličine. Na najsnažnijem udaru su se našli veći organizmi. Povrh toga, opstanak podvodnih stvorenja nisu ugrozili samo ribolovci i kitolovci, već i pojava za koju odgovornost takođe snose ljudi, globalno zagrevanje.Populacija kitova je smanjena od 66 i 90% od prvog zabeleženog slučaja kitolova do danas

Promene temperature vode, porast nivoa mora, povećanje kiselosti okeana, otopljavanje leda i nestašica hrane samo su neke od implikacija klimatskih promena na koje kitovi treba ubrzano da se adaptiraju. Postoji sumorna projekcija da su industrijski ribolov i kitolov od druge polovine 19. veka do danas imali potencijalno izraženiji negativan uticaj na velike morske životinje, među kojima su i kitovi, nego što će u narednim decenijama imati promena klime.Masovno izlovljavanje popularizovano je oko 1890. godine kada je okeanima plivalo 2,56 miliona kitova. Broj jedinki se do 2001. smanjio za gotovo tri puta, na oko 880 hiljada. Prema izveštaju biologa, u poslednjih 40 godina veličina kitova se smanjivala usled stresa od zaplitanja u ribolovnu opremu. Ovo bi moglo dovesti do snižene sposobnosti reprodukcije i povišene smrtnosti.Razloga zbog kojih bi trebalo ozbiljno da im se posvetimo u budućnosti je mnogo. Osvrnućemo se samo na neke.

Kitovi skladište ugljenik

Prizor kitova nasukanih na plaži retko koga ostavi ravnodušnim. Pogled na zadivljujuće životinje koje beživotno leže van svog staništa rastužuje, ali i budi radoznalost posmatrača pogotovo kada dođe do eksplozije leševa. To se dešava usled gasova nataloženih u telima kitova i predstavlja propuštenu priliku za karbonsku sekvestraciju.Kitovi su zapravo prirodni sistemi za hvatanje i skladištenje ugljenika: oni kroz hranu akumuliraju i skladište ugljenik u svojim telima tokom čitavog svog života. Pojedine jedinke teške su i do 200 tona, a prosečan životni vek im iznosi 70 godina. Jedna vrsta, arktički kit, dostiže starost od preko 210 godina čime drže rekord kao najstariji sisari koji trenutno naseljavaju našu planetu.Procenjuje se da jedan kit za života apsorbuje čak 33 tone ugljen-dioksida

Nakon što uginu, kitovi tonu na dno okeana zajedno sa velikom količinom ugljenika koju su upili za života zadržavajući je daleko od atmosfere vekovima. Međunarodni monetarni fond procenio je da jedan kit u toku svog veka zarobi prosečno 33 tone ugljen-dioksida, dok jedno drvo za oko 100 godina apsorbuje oko 1 tonu ugljen-dioksida.Ogroman potencijal kitova za karbonsku sekvestraciju služi kao jedan u nizu argumenata zašto bi trebalo da ulažemo napore u očuvanje i povećanje njihove populacije. Kanadski i američki istraživači proračunali su da bi povratak broja kitova na pređašnji nivo značio potonuće čak 160 hiljada tona ugljenika godišnje na dno okeana.

Izmet neprocenjive vrednosti

Pored apsorpcije ugljen-dioksida, kitovi tokom života na indirektan način doprinose smanjenju ugljen-dioksida, i to zahvaljujući svom izmetu. Njihove fekalije sadrže mnogo nutrijenata, uključujući fosfor, gvožđe i azot, koji su od suštinske važnosti za rast mikroskopskih organizama poput fitoplanktona.Osim što su izvor hrane za mnoge ribe, fitoplanktoni pretvaraju sunčevu svetlost u hemijsku energiju i troše ugljen-dioksid. Njihov utrošak ovog gasa ide i do 50% antropogenog ugljen-dioksida. To znači da bi u slučaju da ne mogu da se prehrane porast srednje globalne temperature bio ozbiljniji.

Povrh toga, fitoplanktoni u morima i okeanima oslobađaju kiseonik. Biolozi su procenili da različiti organizmi koji žive u okeanu proizvedu između 50 i 85% kiseonika u atmosferi. A istraživačica okeana Silvija Earl je ocenila da upravo fitoplanktoni obezbeđuju kiseonik za svaki peti udah vazduha.Naučna istraživanja ustanovila su da kitovi pospešuju razvoj fitoplaktona gde god da se nađu, tako što đubre okean i učestvuju u razmeni i kretanju nutrijenata.

Kitovi su ekonomski bitni

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, zbog značajne uloge u karbonskoj sekvestraciji i zdravom funkcionisanju okeana kitovima dugujemo više od hiljadu milijardi američkih dolara.Samo jedan veliki kit vredi više od 2 miliona američkih dolara zato što svojim postojanjem doprinosi hvatanju ugljenika, ali i unapređenju ribarstva i procvatu turizma.

Ipak, čini se da na sve pozitivne karakteristike kitova, koje se ne tiču mesa i kosti, ostajemo većinski slepi. S obzirom na to da su kitovi bitan faktor u mitigaciji globalnog zagrevanja, klimatske propise i politike trebalo bi da oblikujemo tako da njihovim očuvanjem povećamo i šansu za zadržavanje porasta srednje globalne temperature znatno ispod 2 Celzijusova stepena.Što je više kitova, okeani su zdraviji, a manje ugljen-dioksida je u atmosferi.

(Izvor Nacionalna geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar