TREĆI SMER

KLIMA I ŠVEDSKO DEVOJČE

2.573 pregleda

Može li jedan jedini, zakasneli glas da nadjača belosvetsko horsko klimatsko naricanje?

Stanko Stojiljković

 Pre više od tri godine (a meni je njegovo mišljenje nedavno stiglo u ruke) hemičar iz Australije, dr Mark Imisajdes, napisao je da ugljen-dioksid nikako ne može da izazove sveopšte otopljenje! Da, baš tako. Osvrćući se na do tada obznanjene izjave pobornika klimatskih promena (švedsko devojče se nije ni pojavilo), podsetio je da pomenuti gas nije u stanju sam da ugreje okeane i otapi polarne ledene naslage (kape). Jedva da prođe neki dan a da nas dušebrižnici ne upozore na podizanje nivoa mora i okeana.

Prema proračunima Marka Imisajdsa, vodi je potrebno veoma mnogo energije da se zagreje, a vazduh je ne sadrži u velikim iznosima. U najkraćem, na osnovu zapremina/zapremina, odnos toplotnih kapaciteta iznosi oko 3.300 prema 1. To znači da bi za ugrevanje litra vode za jedan Celzijusov stepen bilo potrebno 3.300 litara vazduha koji je dva stepena topliji ili samo litar vazduha koji je oko 3.300 celzijusa topliji!

Zamešateljstvo se više zapetljava, upozorava Mark Imisajdesa, kada se uzme u razmatranje veličina okeana koji, u suštini, ima previše vode, a premalo vazduha. Naime, u okeanu se nalazi neverovatnih 1.500.000.000.000.000.000 litara vode! Da biste povećali temperaturu čak i male količine, potreban je zapanjujući iznos energije. Na primer, za samo jedan Celzijusov stepen, neophodno je začuđujućih 6.000.000.000.000.000.000.000 džula energije!

Celokupno čovečanstvo bi moralo da se preseli u pećine i da se svi kilovati svih termoelektrana, nuklearnih i gasni, hidrocentrala, vetrogeneratora i solarnih elektrana upregnu za postizanje toga cilja. Koliko bi to potrajalo? Čak 32.000 godina za jedan jedini stepen podizanja toplote! Da li ste voljni da se toliko dugo žrtvujete, makar vas svakog bogovetnog dana iz svih zapadnjačkih glasila preklinjalo švedsko devojče?

Dotični naučnik se zapitao ima li smisla i sledeće pitanje: Ako bi se okean zagrevao gasovima „staklene bašte” iz atmosfere, koliko bi vazduh morao da bude topao? Drugim rečima, koliko je takvog vazduha dovoljno da se okeanu povisi temperatura za jedan Celzijusov stepen? I podseća da je, nažalost, za svaku tonu vode na raspolaganju tekkilogram vazduha. Kad sve sračunao, ispalo je da bi vazduh neizostavno morao da dostigne temperaturu od 4.000 stepeni! Naime, za toliko bi valjalo da bude topliji od vode ispod da bi se okean ugrejao za jedan stepen!

I da se ne upuštamo u dalje tumačenje izračunavanja, napsoletku se pozovimo na reči Marka Imisajdesa: „Ako je ogroman uticaj Sunca na našu klimu tako očigledan, onda kojim aktom ludila gledamo na promene delića procenta u bilo kojoj od ovih promenljivih, a ne na Sunce kao na uzrok?

Nedvosmileni zaključak: uticaj čoveka na klimu je sasvim malen, čak i kad bi se on dobrano potrudio!

Naš velikan Milutin Milanković je poodavno svojom teorijom osunčavanja ustvrdio kako nastaju klimatske promene, ali šta to vredi. Hiljade istraživača iz celog sveta (a Beograd je svet), to zanemaruje, čak i švedsko devojče kome zamalo minule godine ne uručiše Nobelovu nagradu.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar