ŠAPUTANJE NERAVA

KORISNE ODLUTALE MISLI

465 pregleda

„Intuitivni um je dragocen dar, a racionalni um veran sluga. Stvorili smo društvo koje slavi slugu, a zaboravilo je dar”, smatrao je Albert Ajnštajn.

U vaspitavanju dece svi mi, i roditelji i prosvetni radnici, trudimo se da im razvijemo radne navike, koncentraciju, odgovornost. Smatramo da treba da imaju svoj dnevni raspored koji bi ih sprečio da „bleje u prazno”. No, da li smo u tome zapravo pogrešili? Da li uopšte znamo značaj „odlutalih misli”?

Svi mi težimo da pobegnemo od naporne fokusiranosti kognitivnog mišljenja, i vratimo se prirodnom radnom režimu mozga, onom u kome misli lutaju. Šta to zapravo znači? Napuštanje prostora problema koji umom nastojimo da rešimo? Izgleda da nije to, već upravo suprotno. Odlutale misli mogu da naruše trenutni fokus, no to ne znači da mozak prestaje da se tim problemom bavi i dalje, i to na način koji mu je udobniji, sa boljim rezultatima.

Otkriveno je da su možda i sistemi koji
učestvuju u lutanju misli aktivni neposredno
pre nego što dođe do nekog kreativnog uvida
te da su posebno aktivni kod osoba sa
deficitom pažnje (kod dece je to vrlo često
povezano sa poremećajem hiperaktivnosti).

Odlutale misli, zapravo, bude našu kreativnost. Spajaju je sa intuicijom, koju koncentrisani um zapostavlja. „Intuitivni um je dragocen dar, a racionalni um veran sluga. Stvorili smo društvo koje slavi slugu, a zaboravilo je dar”, smatrao je Albert Ajnštajn.

Albert Ajnštajn (Vikipedija)

Otkriveno je da su možda i sistemi koji učestvuju u lutanju misli aktivni neposredno pre nego što dođe do nekog kreativnog uvida te da su posebno aktivni kod osoba sa deficitom pažnje (kod dece je to vrlo često povezano sa poremećajem hiperaktivnosti).

U savremenom svetu, gde gotovo svi imaju pristup informacijama, nove vrednosti se rađaju iz originalnih sinteza, iz ideja koje se spajaju na sasvim nove i neočekivane načine.

Međutim, mi nemamo nikakav perceptivni
aparat da osetimo nestajanje ozonskog
omotača ili pojavu kancerogenih ćelija.

Što nam misli više lutaju, to manje primećujemo šta se dešava „sada i ovde”. Gotovo je nemoguće uhvatiti trenutak kada nam misli odlutaju, i nismo u stanju ni da pojmimo da smo „odlutali” sve dok se fokusiranost moždanih aktivnosti ne povrati.

Tokom evolucije naš mozak je prilagođen, uvežban za preživljavanje, dakle za registrovanje zvuka i pokreta. Međutim, mi nemamo nikakav perceptivni aparat da osetimo nestajanje ozonskog omotača ili pojavu kancerogenih ćelija. Dakle, mi ne primećujemo (u kontekstu fokusiranosti mozga) ono što nije tu, niti se možemo upozoriti na to kao na moguću opasnost.

Naš um ima optičku iluziju da je sadržaj naše svesti jednak zbiru svih informacija u umu. Automatski sistem fokusiranog mozga uglavnom dobro funkcioniše u svim prostorima racionalnog (obavljanje posla, rešavanje rutinskih situacija, pa čak i redovnih dnevnih komunikacija).

Međutim, naše emocije, naša priroda i njene sklonosti, različite od individue do individue, stvaraju odstupanja od te racionalne fokusiranosti koja nam je omogućila preživljavanje. Odlutale misli zapravo jesu onaj blesak koji, izlazeći iz okvira fokusiranosti, otvara mogućnost odmora, koji istovremeno, po pravilu iznenada i ničim izazvan, otvara kreativnost koja tada u tom blesku zapravo rešava problem i prepušta ga dalje na obradu fokusiranom mozgu.

(Branislav Guzina, RTS)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar