PANDORINA KUTIJA

KORONA NAPADA ŽIVOTINJE

118 pregleda
EPA

Naučnici su otkrili slučajeve zaraze koronavirusom kod 29 životinjskih vrsta i od početka pandemije taj broj se stalno povećava, a uključuje mačke, pse, tvorove, hrčke, tigrove, miševe i dabrove.

U većini slučajeva nije se pokazalo da životinje mogu preneti virus na ljude, no u najmanje dva slučaja jesu. Kune su ga već prenele, a novo kanadsko istraživanje otkrilo je jedan slučaj zaraze ljudi nakon bliskog kontakta s belorepim jelenom. Dobra je vest to što su za sve varijante virusa vakcine i dalje dobra zaštita od težih oblika bolesti. Zabrinjavajuća je mogućnost da virus širenjem na druge životinje razvije mutacije zbog kojih će cjepiva biti manje učinkovita. Ključno je pojačano nadzirati ove pojave.

Kako se kod životinja detektuje koronavirus?Kad su u pitanju jeleni, istraživači najčešće testiraju životinje koje su ubijene u lovu ili u saobraćajnim nesrećama. Na domaćim i životinjama iz zooloških vrtova testiranje se sprovodi na isti način kao kod ljudi. Uzorak brisa nosa može se testirati na isti način kao ljudski – koristeći laboratorijsku metodu nazvanu lančana reakcija polimeraze (PCR).Procedura može varirati od jedne do druge životinjske vrste. Kada je veterinar testirao tigra u zoološkom vrtu u Bronksu u aprilu 2020, životinja je najpre uspavana.

Američka veterinarska udruženja zasad ne preporučuje rutinsko testiranje ljubimaca jer oni nisu podložni čestim zarazama kovidom i nemaju veliku ulogu u širenju virusa na ljude. Testiranje treba uraditi samo kada životinja pokazuje simptome koji upućuju na kovid ili je bila u bliskom kontaktu sa zaraženim čovekom, kažu iz pomenutih udruženja.

Treba li da nas brine kovid kod životinja?Svaki put kada virus stvori svoju kopiju u novom domaćinu, napravi par nasumičnih pogrešaka u svom genetskom kodu – one se nazivaju mutacijama. Većina mutacija nema uticaj na ponašanje virusa ili ga učine manje opasnim. Ponekad mutacije poboljšaju mogućnost virusa da se proširi na druge ćelije i posledično olakšavaju prenos zaraze na druge domaćine. S pravom kombinacijom svojstava virus se može prenijeti i s jedne vrste na drugu. Pandemija je, uostalom, 2019. tako počela.

Agencije za javno zdravlje napravile su dobar posao prateći mutacije virusa kod zaraženih ljudi, nakon čega su izdale upozorenje kad bi se neki skup mutacija pokazao kao zabrinjavajuća varijanta. Znatno je manja mogućnost nadziranja i praćenja virusa kod životinjskih vrsta, posebno u divljini, kazala je Eman Enis, docentkinja mikrobiologije na Fakultetu veterinarske medicine na Univerzitetu Pensilvanija:Virus se možda već razvija kod nekih domaćina, no mi o tome još ništa ne znamo.

Kod zaraženih jelena koje proučava novo kanadsko istraživanje koronavirus je razvio na desetine mutacija koje nisu pronađene kod drugih vrsta. Drugim rečima, u porodičnom stablu virusa ovaj rod čini svoju vlastitu granu, što upućuje na to da je kod jelena virus već neko vreme kružio i stvarao nove mutacije, a da naučnici za to nisu znali.

Čini se da ovaj rod virusa nije dovoljno mutirao da bi bio otporan na zaštitu koju pružaju vakcine. To se pripisuje tome što cepiva ljudski imunni sistem uče da prepozna protein šiljak koji se nalazi na površini svakog virusa, a mutacije su se kod ove jelenske varijante događale na drugim delovima virusa.Svakako ga i dalje moramo pratiti, kazao je Sureš V. Kušipudi, profesor veterinarskih i biomedicinskih nauka na Univerzitetu Pensilvanija. Kako se virus bude širio među jelenima, pojavljivaće se više mutacija i moramo biti spremni u slučaju da one postanu otporne na virus. Nema potrebe za panikom, ali ovo je nešto što ne smemo ignorisati, upozorio je dotični naučnik.

Na početku pandemije naučnici su utvrdili da su šiljci koronavirusa dobar par za receptore u ljudskim disajnim putevima, odnosno međusobno odgovaraju kao ključ i brava. Zbog toga je virusu olakšan ulazak u ćeliju.Ovo otkriće bilo je ključno za omišljavanje vakcina. One, naime, uče imunološki sistem da proizvodi antitela koja se vežu na šiljke, što smanjuje mogućnost virusa da uđe u ćeliju.

No opasnost od virusa ne leži samo u pukom ulasku u ćeliju. Važni su i segmenti genetskog koda uključeni u stvaranje kopija virusa u ćelijama domaćina, izlazak iz ćelije, prenos s jednog domaćina na drugog i ostali procesi na putu zaražavanja.Susreli smo se tako s deltom i kasnije sa omikronom, varijantama koje su mutirale i postale lakše prenosive. Vakcine su pružale dobru zaštitu od teških oblika bolesti, ali ove varijante i dalje su izazivale mnogo štete.

Po jednoj pretpostavci, omikron se razvio u domaćinu slabijeg imuniteta koji se s njim nije mogao u potpunosti izboriti, zbog čega je virus razvio još više mutacija. Po drugoj, omikron je nastao u nekoj od zemalja u razvoju gde je nadzor nad virusom manji ili se razvio u nekoj od divljih životinjskih vrsta kao što je miš.Teško je predvideti što će evolucija doneti, kazala je Enis. Virus će se verovatno drugačije razvijati kod drugačijih životinjskih vrsta. Neke od mutacija po svemu sudeći neće biti zarazne za ljude. No i dalje postoje strahovi da će se pojaviti nova varijanta koja će to biti.

Jedino rešenje jeste, kaže ona, da se nastavi nadziranje virusa.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar