ARGUSOV POGLED

„KOVAČKI MEH”SA SUNCA

1.103 pregleda

U principu, za požare u Grčkoj niko nije kriv. Međutim, da su „znalci”izmišljenog globalnog zagrevanja i brzih klimatskih promena pratili erupcije na Suncu i kretanje atmosferske reke, sve bi bilo drugačije. Službe za preduzimanje preventivnih mera bile bi unapred obaveštene o nailasku atmosferske reke koja je nosila izbačene čestice sa Sunca, a vatra bi u začetku bila brzo ugašena. Naime, plamen koji stvarajuove čestice je slab i može se lako ugasiti.

Mr Milan T. Stevančević

U aprilu 2018. započeo je novi 25. ciklus aktivnosti Sunca, kada postoje koronalne rupe koje izbacuju visokoenergetske čestice atomskih dimenzija, golim okom nevidljive. A pod tim se podrazumevaju čestice sunčevog vetra koje nose slobodna električna opterećenja (protone, elektrone, nukleone..). Veliku termalnu i kinetičku energiju. To su uslovi za stvaranje velikih šumskih požara.

U toku jula dva talasa termalnih
čestica su pogodila Evropu. Prvi
je izazvao velike šumske požare u
Švedskoj 16. jula, a drugi u Grčkoj
23. jula. Treći je doneo velike
padavine u Grčkoj i Srbiji.

Brzina čestica iz koronalnih rupa kreće se od 500 do 2.000 kilometara u sekundi, a temperatura dostiže vrednosti do dva miliona Celzijusovih stepeni. Čestice koje su prodrle do Grčke imale su temperaturu od milion i trista hiljada stepeni i brzinu od 544 kilometara u  sekundi.


Snimak Sunca na frekvenciji čija je talasana dužina
193 angstrema (NASA)

Posle prodora kroz magnetnu odbranu Zemlje, čestice formiraju strujno polje u vidu atmosferske reke. Atmosferska reka visokoenergetskih čestica ima širinu, dubinu i brzinu, a to omogućuje da se prognozira kada će stići do određene lokacije i postati mogući faktor rizika.
U toku jula dva talasa termalnih čestica su pogodila Evropu. Prvi je izazvao velike šumske požare u Švedskoj 16. jula, a drugi u Grčkoj 23. jula. Treći je doneo velike padavine u Grčkoj i Srbiji.

Razlika između požara u Švedskoj i Grčkoj je velika. U Švedskoj su termalne čestice padale pod uglom, a u Grčkoj vertikalno kao kiša. Kada čestice padaju pod uglom, onda one formiraju linijski vatreni front koji se kreće u pravcu vetra, što omogućuje evakuaciju stanovništva. Brzina vatrenog fronta je relativno mala.

Kod vertikalnog padanja nema vatrenog fronta, vatra se javlja na više mesta u obliku krugova. Često se vatreni krugovi ne dodiruju, već svaki  ima svoju vatrenu površinu. U tom slučaju evakuacija stanovništva je otežana ili nemoguća, jer se ne zna gde će se pojaviti novi. Nastanak požarnih površina kod snažnog vrtložnog vetra je brz.


Položaj atmosferske reke u Grčkoj

Levo od smera kretanja atmosferske reke javlja se kiša, a ispod i desno nastaju požari. Kiša se stvara elektronskom valencijom vodonika i kiseonika koje nosi atmosferska reka, a ne isparavanjem. Česte provale oblaka u Srbiju su, takođe, posledica atmosferske reke koja je pogodila Grčku. To je jedna ista atmosferska reka nastala iz iste koronalne rupe.

Da bi se pojavio veliki šumski
požar, potrebni su određeni
vremenski i elektromagnetni
uslovi. Prvi je pojava plamena, a
za plamen u šumi potrebno je da
temperatura bude preko 180 stepeni.
Temperatura vazduha u trenutku
pojave plamena bila je 34 stepena,
što ukazuje da ona nije bila uzročnik
požara u Grčkoj. Drugi uslov jeste
pojava vrtložnih vetrova koji
raspiruju požar.

U posmatranoj zoni ispod atmosferske reke vatreni krugovi javlja ju se istog dana. To znači da su svi požari u Grčkoj izbili u ranim jutarnjim satima 23. jula u istom satu, odnosno u trenutku kada je atmosferska reka stigla do Grčke.

Da bi se pojavio veliki šumski požar, potrebni su određeni vremenski i elektromagnetni uslovi. Prvi je pojava plamena, a za plamen u šumi potrebno je da temperatura bude preko 180 stepeni. Temperatura vazduha u trenutku pojave plamena bila je 34 stepena, što ukazuje da ona nije bila uzročnik požara u Grčkoj. Drugi uslov jeste pojava vrtložnih vetrova koji raspiruju požar. Bez vrtložnog vetra nema šumskog požara.Drugi uslov pokazuje da čovek ne može da izazove veliki šumski požar,jer nije u stanju da stvori vrložni vetar. Kao što mu ime kaže, to nije običan pravolinijski vetar.

Za pojavu vrtložnog vetra potreban je prvi pokretač, odnosno elektromagnetna sila koja nastaje uzajamnim dejstvom kovencione električne struje, a stvaraju je čestice i magnetnog polja Zemlje. Čestice zahvataju vazdušne mase i tako obrazuju vetar. Vetar se ne stvara razlikom atmosferskih pritisaka.

Vatra ne može da stvori vrloženje vazdušnih masa, odnosno vatreni tornado.Vatrena tornada stvara elektromagnetna sila kao prvi pokretačsvih prirodnih pojava u atmosferi i unutrašnjosti Zemlje. Sve ostale sile u prirodi su posledične, prividne sile. Elektromagnetna sila omogućuje vrtložno kretanje vazdušnih masa koje raspiruje vatru kao meh kod kovača za zagrevanje gvožđa. Jako vrtloženje vazdušnih masa povećava količinu toplote vatrene površine. U principu, količina toplote koju nose energetske čestice je mala.

Čestice nose visoku temperaturu, ali ne i veliku količinu toplote, pa nisu u stanju za zapale drvo u šumi. Čestice mogu da zapale samo suvu travu i lišće. Zapaljena suva trava i lišće bez vetra ima malu količinu toplote. U tom slučaju vatra ne bi zahvatila stabla u šumi, već samo suvu travu na tlu, pa šumskog požara ne bi bilo. Treba naglasiti da je vrtložni vetar taj vremenski parametar koji raspiruje vatru i stvara šumski požar. (Prirodni meh za raspaljivanje vatre).

U principu, za požare u Grčkoj niko nije kriv. Međutim, da su „znalci”izmišljenog globalnog zagrevanja i brzih klimatskih promena pratili erupcije na Suncu i kretanje atmosferske reke, sve bi bilo drugačije. Službe za preduzimanje preventivnih mera bile bi unapred obaveštene o nailasku atmosferske reke koja je nosila izbačene čestice sa Sunca, a vatra bi u začetku bila brzo ugašena. Naime, plamen koji stvarajuove čestice je slab i može se lako ugasiti.

Požara će biti i u buduće, i unapred je poznat krivac. Čak i da je neki čovek palio granje, sigurno nije mogao da stvori šumski požar. Ako se to desilo na jednoj kružnoj površini, šta je sa onih 46 posebnih što se ne dodiruju, a na kojima su besneli šumski požari. Ovo me podseća na slučaj od pre nekoliko godina kada je policija uhapsila dva lovca, „piromana”,  jer su za sat vremena upalili šumu u dužini od 80 kilometara. Neki brzi lovci.

Za sam kraj: svaka država treba da ustanovi službu koja će pratiti sinoptičku situaciju na Suncu i o tome obaveštavati nadležne službe.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar