SUNČEVA AVLIJA

LET NA MARS MENJA MOZAK

249 pregleda

Ususret svemirskim misijama na Mars presudan je cilj istraživanja dobiti bolji uvid u to kako mikrogravitacija utiče na kognitivne sposobnosti i emocionalno zdravlje i razviti odgovarajuću medicinsku i psihološku potporu za svemirske misije.

LJudske misije na Mars sledeći su veliki iskorak u istraživanju svemira, a NASA očekuje da bi ljudi prvi put na tu planetu mogli sleteti otprilike nakon 2030. godine. No putovanje na Mars nije poput leta do NJujorka. Svemir je vrlo neprijateljsko okruženje za ljudski život, od izostanka gravitacije preko štetnog zračenja do nepostojanja smene noći i dana.

Svemirske misije na Mars biće telesno i mentalno mnogo zahtevnije nego putovanja koja su ljudi poduzeli tokom 60 godina istraživanja svemira. Let do Marsa i natrag trajaće otprilike 14 meseci, a stvarna misija trajaće najmanje tri godine. Održavanje visokih kognitivnih sposobnosti i delotvoran timski rad preduslovi su za siguran i uspešan ishod ovih misija.No nova studija, objavljena u časopisu Frontiers of Physiology, otkrila je da bi nedostatak gravitacije u takvim misijama mogao negativno uticati na kognitivne sposobnosti i emocionalno razumevanje astronauta.

Promene u ljudskom telu

Od prvih svemirskih misija bilo je jasno da izlaganje mikrogravitaciji, odnosno bestežinskom stanju dovodi do dramatičnih promena u ljudskom jelu. To se odnosi na kardiovaskularni, mišićno-koštani i nervni sistem. Na Zemlji gravitaciju detektujemo pomoću vida i drugih organa, uključujući one u unutrašnjem uhu. Kada je naša glava uspravna, mali kamenčići u ušima – vestibularni otoliti – savršeno se uravnotežuju na viskoznoj tekućini. Ali kad pomaknemo glavu, gravitacija tera tekućinu da se pokreće i to šalje signal mozgu da je naša glava promenila položaj. Tokom svemirskog leta ovaj postupak više ne funkcioniše.

Let u svemir, čak, može nepovoljno promeniti anatomiju mozga astronauta. Strukturne promene mozga primećene su kod astronauta nakon povratka sa Međunarodne svemirske stanice (ISS). Promene se odnose na kretanje mozga nagore u lobanji i smanjenu povezanost između područja na površini mozga, korteksa i onih unutar mozga. Još se ne zna kako ove promene utiču na ponašanje, ali naučnici rade na tome. Znamo da astronauti mogu patiti od dezorijentacije, percepcijskih iluzija, poremećaja ravnoteže i mučnine. Ali takvi se nalazi često temelje na malim uzorcima.

Izazovi mikrogravitacije

Nova studija NASA istraživala je učinke mikrogravitacije na kognitivne performanse. Umesto da su 24 učesnika poslali u svemir, poslali su ih u krevet. Uticaj određene vrste odmora u krevetu jednak je učincima mikrogravitacije, zato se dosta koristi u istraživanjima. Kad smo uspravni, telo i vestibularni otoliti stoje u istom smeru kao gravitacija, a dok ležimo stoje pod pravim uglom. Ispitanici su stoga morali ležati na leđima pod nagibom od šest stepeni, s glavom na nižem položaju od ostatka tela i tako gotovo dva meseca bez projene položaja. Zamoljeni su da redovno obavljaju niz kognitivnih zadataka namenjenih astronautima i relevantnih za svemirske letove da bi se procenili njihova prostorna orijentacija, pamćenje, ponašanje tokom rizika i emocionalno razumevanje drugih.


(NASA)

Rezultati su pokazali malo, ali sigurno usporavanje kognitivne brzine u zadacima koji uključuju senzorne i motoričke veštine. Čini se da je to u skladu s prijavljenim promenama gustoće moždanog tkiva u senzomotornom korteksu, odnosno primarnih senzornih i motoričkih područja mozga koja pomažu u obradi senzornih unosa i pokreta, uočenih nakon svemirskog leta. Učesnici su takođe imali poteškoća u prepoznavanju emocija kad su gledali lica ljudi. Prilagođavanje promenama gravitacije zahteva vreme i napor. Iako su performanse na većini kognitivnih zadataka u početku opadale, nakon otprilike 60 dana ostale su nepromenjene u toku eksperimenta. Ali sposobnost prepoznavanja emocija nastavila se pogoršavati. Zapravo su ispitanici postali pristrani prema negativnim emocijama, bilo je verovatnije da će tuđe izraze lica prepoznati kao ljutite i ređe će ih protumačiti kao srečne ili neutralne.

Ovo je važno otkriće. Sposobnost astronauta da budu britki i brzi u razmišljanju presudna je za svemirsku misiju. Takva je i sposobnost da međusobno ispravno čitaju emocionalne izraze, s obzirom na to da moraju provesti mnogo vremena zajedno u malom prostoru. Svemirske agencije bi stoga trebalo da razmotre odgovarajuću psihološku obuku pre misije i psihološku podršku tokom leta da bi taj rizik svele na minimum.

Poslednji napredak i ulaganje u raketnu tehnologiju otvaraju novo i uzbudljivo doba istraživanja svemira. Mikrogravitacija može biti duboko uznemirujuća i na mnogo načina ugroziti sprovođenje poduhvata. Ususret svemirskim misijama na Mars presudan je cilj istraživanja dobiti bolji uvid u to kako mikrogravitacija utiče na kognitivne sposobnosti i emocionalno zdravlje i razviti odgovarajuću medicinsku i psihološku potporu za svemirske misije.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar