ARGUSOV POGLED

LJUBI NEŽNO, J..I DRSKO

2.969 pregleda
Pixabay

Šta je to ljubav? Je l` moguće voditi ljubav? Ljubav i seks, jesu li istog značenja? Može li se seks voditi? Postoji li večna ljubav? Ima još niz pitanja koja ćete, moguće, sami postaviti, nakon čitanja teksta (ako već i niste, ranije).

Ladislav Babić

„Svetonazorski, ljudi se uglavnom dele u dvije nepomirljive vrste, mada ima i onih koji ih nastoje pomiriti na logički prirodan način. Nažalost, upravo ta manjina koja duh posmatra kao prirodni evolucioni stepenik u razvoju materije, najčešće je proskribirana i podložna kritici oba tabora – materijalista manje, a idealista gotovo bespogovorno. Verojatno ste ponekad naišli na smešne tvrdnje ovih poslednjih, kako čovek u trenutku smrti olakša za 21 gram, koliko navodno teži ljudska duša, u tom žalosnom času emigrirala je iz svoje mrtve ljušture. Apsurdno je poverovati u takve, lako demantovane tvrdnje, u vremenima kad se nezamislivom preciznošću mere mase elementarnih čestica, no – shvatili ste – ima i većih bezumnika od autora koga upravo čitate. Da izbegnem zabunu, spadam u one pomiritelje dva suprotstavljena tabora koji u ljudsku dušu veruju, ali svakako ne u opisanom vulgarno-materijalističkom ili idealističkom smislu. Povremeno mi do ruku dođe i poneki primerak lepe književnosti, koje sam se uglavnom otarasio još u mladosti, smatrajući da me bezbroj opetovanih opisa propadanja ovih ili onih familija i ljubavnih jada svekolikih belosvetskih Romea i Julija svih vremena, u moralnom pogledu više ničemu ne može poučiti.”

Ljubav je stanje ljudske duše, rekao bih. Stanje može biti stabilno, kvazistabilno ili nestabilno, stoga se ne može voditi, već ili jesmo u jednom od pobrojanih, ili nismo. Šta, dakle, vodimo kad naveliko bulaznimo o tome da vodimo ljubav? Uzajamno polno opštimo, seksamo se, ševimo, jebemo, kopuliramo, fukamo, karamo, parimo, tucamo…, a vi pronađite još sinonima koji opisuju vaše „vođenje ljubavi”. Jeli vam ikad dragana/dragi (seksualni partner) u ekstatičnom transu govorila „opšti me”, ili je pre njen rečnik nalikovao na „jebi me”, „fukaj me”, „karaj me”, „tucaj me”, „turni ga”, „dublje”, „brže”… i tome slično – da ne pričam dalje kvareći već ionako „pokvareno čovečanstvo”, naročito stasalu mu omladinu, navodeći je na blud i prirodni „greh” očuvanja vrste sleđenjem vlastitog gušta, bez kojeg se ni ne bi poduhvatilo rečenog posla.

Jasno, kad se iz animalnog konteksta (ceo animalni svet isto radi!) vratite u pogospođeno stanje, naveliko pričate o „vođenju ljubavi”, koja se – kako rekoh – ne može „voditi”, izuzev dajući toj sintagmi specifično značenje koje se gubi čim potonete u svet putenih želja. S druge strane, seksanje je radnja, stoga se vodi ono, a ne ljubav. Mnogo puta rekoh, nema licemernije vrste od ljudskog roda. „Prljave” stvari nastoji – sve ih jednako vršeći – zadenuti u uglađenu formu, umišljajući da time bilo što suštinski menja.

Eros i Erato

(Bezobrazna pesma)

Tvoja je ruka kao vetar vreo

kada me posred stabljike takne.

Ona i on tad su jedan deo –

isto kad ona i on se makne.

Pod prstiju tvojih blaženih kretnji

on raste polako, plaho se trza,

postajuć’ nalik ozbiljnoj pretnji

k’o ždrebac mlad tad nemirno rza,

tražeći puta da se smiri,

zabacuje glavu u prvi plan:

Dođider, dođi! Daj me namiri.

Ja želim biti pojeban!”

Dok ruka ga jedna bezobzirno draži,

pokretom druge ti postaješ naga,

a staja tvoja sve više se vlaži

i gledaj, još čas – već uvodiš vraga

u crnu jamu što pred njim se širi.

Mrmljaš, ja rzam. Stenjem, ti skvičiš;

još malo samo – tek mudo još viri.

…………………………….

Odahneš malo. Tad pokrete praviš

čudnovate neke, nestvarne, snene.

U ludom ritmu ti sebe dražiš

vodeći pritom k vrhuncu i mene.

Kao pod dejstvom opojnih droga

mumlamo, pipamo, sisamo, grebemo…

Ja u dnu rupe, ti vrh moga vraga

baš se draga izvanredno – jebemo!

Trenutak odluke… Slasna je slast!

Znojna junica na podatnom juncu

nemaš više nad sobom vlast –

sa krikom juriš ka vrhuncu,

i padaš u bezdan od sviju veći

srčući pičkom mužjačku plazmu…

Smirujuć’ se lagano u beskrajnoj sreći

već misliš polako – o idućem orgazmu!

Dakle, bistrima (i u „ljubavi” iskusnijima) jasno je sledeće – seks i ljubav su sasvim različite stvari, što će reći da se ljudi mogu seksati bez uzajamne ljubavi, ali ljubav uglavnom (sem ako je platonska) podrazumeva i polno opštenje. Sad se zajedno sa mnom, naročito katolici, tucite iz sve snage pesnicama u prsa, sve glasno (i po mogućnosti javno) ponavljajući: „Moj greh! Moj greh! Moj preveliki greh!”, a kad završite vratimo se seksu, u čistom ili ljubavnom kontekstu – kako vam drago.

Ukoliko se stidite onoga što svakodnevno (svakonoćno) radite, nemojte to raditi. Još je gore, ako se stidite ono što radite nazvati pravim imenom – onda ste verovatno tipični predstavnik ljudske vrste. Sad, jesu li jesnici iz „Bordela muza” (konsultujte i Vukovog „Crvenog bana”) za uzvisivanje kad ne pišu o erotici, a đavolji sledbenici ako na jednako pesnički način govore o onome što upravo svi njihovi čitaoci (i oni koji to nisu) rade svakodnevno, prepuštam njima na procenu.

Sasvim usput, sa slike je jasno vidljivo kako nije – kako se često pogrešno tvrdi – ljudska vrsta jedina koja kopulira licem u lice (uz bezbrojne ine varijante), već to čine i majmuni, što opet podrazumeva da se i oni psihički rajcaju pri pogledu na lice partnera koje odražava njihovo uživanje.

U svemiru je sve promena, dinamika. Ništa nije večno, pa onda ni ljubav ne može biti takva, izuzev ako reči „večno” damo isključivo ljudsko (dakle, prolazno) značenje, u kontekstu intervala između rođenja i smrti jedinki. Ljubavi su trajnije ili manje trajne, uključujući u sebe i termine poput prevare i vernosti, iskustva i nevinosti. Muškarci se međusobno vole hvalisati koliko su žena „okrenuli” (evo, vraćam se na pogospođene termine) – žene znaju poju li slične hvalospeve u ženskom društvu – ali retko ko će se javno upitati: ako ste zaista svi toliko žena „izokretali”, ko je sve to činio s vašom partnerkoom/suprugom, ili vašom majkom? Nisu valjda izuzetak u svemiru, dragulj koji se nigde ne može naći sem u nebuloznoj mašti?

Dakako, postoje trajne ljubavi koje – uključujući uzajamne prevare – traju do iščeznuća jednog ili oba partnera sa ovoga sveta, ali u osnovi nije to ono što u prvi mah pomislimo pominjanjem sintagme „večna ljubav”. U nekom vidu imaginarne čistoće koju voli zamišljati sterilni ljudski um, ona moguće postoji tek u literaturi (recimo, Romeo i Julija), a i to često samo stoga što su partneri našli smrt pre no su uspjeli jedan drugoga prevariti, napustiti, poniziti, ljudski degradirati, zamrziti, postati indiferentni…, ili je čak, zarad tragične smrti, nisu uspeli ni „konzumirati” – još jedan „civilizovani termin” – poput spomenutih ljubavnika iz Verone. U praksi je to pre izuzetak koji potvrđuje pravilo, mada sam uveren da bi većina ljudskog roda, sablaznuta mojim tvrdnjama, živahno protestujući anatemisala i izopštila autora, ako već ne iz Crkve (ne mogu, jer sam bezbožnik), a ono barem iz „civilizovanih” delova ljudskog društva u koje su privremeno svratili do idućih „animalnih radnji”, bez kojih bismo odavno izumrli.

Znači li voleti isto što i ljubiti? Svakako da ne. Jer voleti možemo masu ljudi, životinja, stvari i postupaka, a ljubi se samo čovek (svejedno kojeg pola) s kojim uspostavljamo duboku povezanost, a ona uključuje kako „animalnu” tako i duhovnu komponentu. Ljubav je osećaj dublji od voljenja i trajniji od orgazama, i daleko od toga da se oslanja samo na seksualnu komponentu, a veliko je pitanje koliki deo inače površnog ljudskog roda ume dugovečnije zadržati osećaj ljubavi prema drugoj osobi. Misli se, dakako, na ljubav između raznih ili istih polova, sasvim svejedno, jer ljubav ni po kakvoj definiciji ne zavisi od pola zaljubljenih.

Gle, zvezde kako čudesno kruže,

tako je zračna atmosfera.

Naprosto moraju da se združe

valovi čežnje s harmonijom sfera.

Kako li bridim okrenut svodu,

obasjan nekom božanskom slutnjom.

Vreme je načas stalo u hodu,

večnost kroz mene govori šutnjom.

Ponesen u bezdan zvezdanim tragom,

ovde sam prisutan još samo telom,

jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom,

a neznanom još i zastrtim velom.

Jesi li i ti, strašno daleko,

upila u se ovu opojnu drogu?

O, kako želim iz leta, meko,

spustiti se kraj tvojih nogu!

I tako, ako ste uspeli izdržali čitanje teksta do kraja, moguće izaziva u vama čiste ili pomešane emocije različitih predznaka. Ukoliko ste počeli razmišljati o rečenom, mimo idealizovanja sasvim prirodnih stvari, koje upravo rad svoje prirodnosti ne trpe nikakvu idealizaciju, želim vam sreću i gušt u „vođenjima ljubavi”, ma u kojem kontekstu to činili! Jer,„NIŠTA LJUDSKO NIJE MI STRANO!”

Na stranici za linkovanje ove sentence jasno je vidljivo jadno, licemerno tumačenje („To jest, imam sve one mane koje su svojstvene čoveku”) ove Terencijeve izreke. Zašto bi, prijerice, seksanje bilo mana, kad – da ispravno „prevedem” još jednu „uzvišenu” ljudsku izreku: „Da nije seksa, ne bi sveta bilo!”. Čovek može smišljati kakve god „civilizovane” izreke koje ga navodno uzdižu, ali kad se ogoli pred partnerom, radi isto što i sav živi svet. Jebe se! Ljubio, ili se „samo” iz gušta seksao. Valjda je zato i stvoren s „grešnim instrumentima”.

(Pulse)

O autoru

administrator

Ostavite komentar