PETA DIMENZIJA

LJUDI KOJI ČUJU MRTVE

979 pregleda

Rezultati istraživanja pokazali su da spiritualisti mnogo više od proseka opšte populacije veruju u paranormalne pojave i da im je manje važno šta drugi ljudi misle o njima. Obično su svoje prvo iskustvo slušne halucinacije doživeli kao mlade osobe.

Naučnici su identifikovali osobine zbog kojih će neki ljudi verovatnije poverovati da čuju poruke mrtvih.Prema najnovijem istraživanju, među medijima koji navode da komuniciraju sa onozemaljskim svetom uočena je predispozicija za visoko prihvatanje zadataka, neobična slušna iskustva u detinjstvu i veliku sklonost čulnim halucinacijama.Ovo otkriće bi moglo pomoći stručnjacima da bolje razumeju s kojeg razloga uz mentalne bolesti, poput shizofrenije, često dolaze i uznemirujuće čulne halucinacije.

Naučnici su često zainteresovani za takozvana spiritualistička iskustva gde ljudi tvrde da vide ili čuju nešto što ne dolazi od dokazivog spoljašnjeg podražaja; ova tema je interesantna i antropolozima koji proučavaju religijska i duhovna iskustva, ali i istraživačima koji proučavaju patološka halucinacijska stanja.Stručnjaci pogotovo žele shvatiti zašto neki ljudi s čulnim halucinacijama to pripisuju duhovnom iskustvu, dok ih drugi doživljavaju kao nešto uznemirujuće što ugrožava njihovo mentalno zdravlje.

Studija je zabeležila da je visoka usredsređenost u opštoj populaciji bila u snažnoj korelaciji s verom u paranormalno, ali maloj ili nikakvoj sa sklonošću slušnim halucinacijama.

„Spiritualisti češće izveštavaju o neobičnim iskustvima koja su pozitivna, s kojima se susreću rano u životu i koja često mogu kontrolisati”, objasnio je psiholog Piter Mosli sa Univerziteta Nortambrija u Velikoj Britaniji. On i psiholog Adam Pauel sa Univerziteta Daram u Velikoj Britaniji ispitali su 65 medija iz Nacionalne unije spiritualista Ujedinjenog Kraljevstva i 143 pripadnika opšte populacije regrutovanih putem društvenih mreža da bi utvrdili šta to razlikuje spiritualiste od šire javnosti koja obično nema sposobnost razgovoranja” s mrtvima.

Ukupno 44,6 odsto ispitanih spiritualista izvestilo je da svakodnevno čuje glasove, a 79 posto je kazalo da su takva iskustva deo njihovog svakodnevnog života. I dok je većina navela da čuje glasove u svojoj glavi, 31,7 procenata reklo je da čuju da oni dolaze spolja, piše ScienceAlert.Rezultati istraživanja pokazali su da spiritualisti mnogo više od proseka opšte populacije veruju u paranormalne pojave i da im je manje važno šta drugi ljudi misle o njima. Obično su svoje prvo iskustvo slušne halucinacije doživeli kao mlade osobe; prosek je bio 21,7 godina, a izvestili su i o izraženoj sposobnosti usredsređivanja. Nivo usredsređenosti na nešto je pojam koji opisuje potpunu fokusiranost na mentalne zadatke i aktivnosti ili izmenjena stanja.


(
YouTube/FaZe Rug)

Pokazalo se da su spiritualisti skloniji iskustvima koja nalikuju na halucinacije i da pre svojih neobičnih iskustava obično nisu čuli za spiritizam, nego su na taj pojam naišli dok su tražili odgovore na svoja pitanja.

„Za naše učesnike spiritualizam je odgovor na neobična iskustva iz detinjstva, a i za česte čulne pojave koje doživljavaju kao praktikujući mediji”.

Studija je zabeležila da je visoka usredsređenost u opštoj populaciji bila u snažnoj korelaciji s verom u paranormalno, ali maloj ili nikakvoj sa sklonošću čulnim halucinacijama. Kod obe grupe, spiritualista i pripadnika opšte populacije, nisu uočene razlike u nivoima verovanja u paranormalno i osetljivosti na vizuelne halucinacije.Šta znače ti rezultati?

Stručnjaci smatraju da ovi rezultati pokazuju da je malo verovatno da će pritisak vršnjaka, pozitivan društveni kontekst ili sugestibilnost zbog verovanja u paranormalno uticati na sposobnost” razgovora s mrtvima. Naprotiv, osobe koje čuju” mrtve prihvataju spiritualistički pogled na svet, jer se on poklapa s njihovim dotadašnjim iskustvom.

„Za naše učesnike spiritualizam je odgovor na neobična iskustva iz detinjstva, a i za česte slušne pojave koje doživljavaju kao praktikujući mediji”, rekao je Adam Pauel.Ta iskustva više proizlaze iz posedovanja određenih sklonosti ili sposobnosti nego iz verovanja u mogućnost kontaktiranja mrtvih.”

Stručnjaci su naveli da će buduće studije istražiti raznolik kulturni kontekst da bi se bolje razumeo odnos između usredsređenosti, verovanja i neobičnog iskustva komunikacije s mrtvima.Istraživanje pod nazivom When spirits speak: absorption, attribution, and identity among spiritualists who report clairaudient” voice experiencesobjavljeno je u časopisu Mental Health, Religion and Culture.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar