IZA OGLEDALA

MAJMUNI ILI ANĐELI?

358 pregleda
Max Pixel

U svojim pokušajima da ponudi alternativu arheolog Majkl Krimo je izbegao iskušenje da se opredeli između darvinizma i kreacionizma, kojem su podlegli mnogo njegovi istomišljenici. Po pitanju ljudskog porekla, Krimo insistira „da se moramo vratiti na sam početak”. Jedini dostupan izvor iz kojeg bi se mogli naslutiti ti počeci su usmeni i pisani tragovi koje su nam u nasleđe ostavile drevne tradicije.


Milovan Šavija

Odavno je poznato da se u mnogim naučnim disciplinama, a naročito u arheologiji i istoriji, poslednjih decenija sve više eksponiraju naučnici novog kova, koji pokušavaju uzdrmati temelje takozvane zvanične ili ortodoksne nauke utemeljene na dogmama, kako oni tvrde, te ponuditi svoje alternativne poglede utemeljene upravo na egzaktnim, to jest, naučnim dokazima. Oni smatraju da su se današnji naučnici pretvorili u svojevrsnu svešteničku kastu koja se ponaša na isti nači na koji se ponašalo srednjovekovno sveštenstvo protiv kojeg su ustali njihovi prethodnici na početku industrijske i naučne revolucije.

Jedan od najoštrijih kritičara te i takve nauke je američki arheolog Majkl Krimo. Njemu se čini da su današnji naučnici uzurpirali „ključeve kraljevstva”, i da nisu ispunili svoja obećanja. On smatra da sve više ljudi danas počinje shvatati da naučnici „nisu uspeli predati kraljevstvo za koje su tvrdili da imaju ključeve”, te da svetonazor koji nudi takva nauka jednostavno ne može objasniti sveukupno ljudsko iskustvo.

Zabranjena arheologija

Svakako da glavni kamen spoticanja u pokušaju prevazilaženja takvog skučenog svetonazora već duže vremena predstavlja učenje darvinizma, prema kojem se život, uključujući čoveka, razvijao evoluciono od nižih, prostijih vrsta ka višim, složenijim. U svojim pokušajima da ponudi alternativu Krimo je izbegao iskušenje da se opredeli između darvinizma i kreacionizma, kojem su podlegli mnogo njegovi istomišljenici. Po pitanju ljudskog porekla, Krimo insistira „da se moramo vratiti na sam početak”. Jedini dostupan izvor iz kojeg bi se mogli naslutiti ti počeci su usmeni i pisani tragovi koje su nam u nasleđe ostavile drevne tradicije.

Majkl Krimo (Wikipedia)

Nagoveštaji izuzetno starog porekla čoveka mogu se naći u drevnoj indijskoj vedskoj književnosti. I to naročito u skupu rukopisa sa zajedničkim imenom purane ili povesti. U puranama se može saznati da su ljudi postojali tokom dugih razdoblja vremena koje se odvijalo u ciklusima. Osnovna jedinica tog cikličkog vremena je brahmanov dan, koji traje 4.320.000.000 godina, a nakon njega nastupa brahmanova noć, koja takođe traje 4.320.000.000 godina. Brahmanovi dani i noći uzajamno se beskonačno izmenjuju. Tokom brahmanovih dana manifestuje se život, uključujući ljudski, za razliku od brahmanovih noći, tokom kojih život nije manifestovan. Prema vedskim kosmološkim kalendarima, brahmanov dan koji trenutno traje, počeo je pre otprilike 2 milijarde godina. S obzirom na to, vedski arheolozi mogu očekivati da će pronaći dokaz da ljudi postoje već 2 milijarde godina.

Majkl Krimo se udružio sa svojim istomišljenikom Ričardom Tompsonom u zajedničkom projektu sa ciljem pronalaženja dokaza, koji bi potkrepili te drevne vedske zapise. „Tako smo mislili”, govori Krimo, „ako ima imalo istine u tim drevnim zapisima, morali bi postojati nekakvi fizički dokazi da ih potvrde, ali zapravo ništa nismo našli u današnjoj stručnoj literaturi”. Međutim, nisu stali na tome. Tokom narednih osam godina istražili su celokupnu povest arheologije i antropologije, proučavajući sve što je otkriveno, i to ne samo ono o čemu pišu stručne knjige. Ono što su saznali bilo je pravo otkriće. „Mislio sam da će biti nekoliko sitnica koje su gurnuli pod tepih”, rekao je Krimo, „ali ono što sam našao bilo je zaista zapanjujuće. Zapravo postoji golema količina dokaza koji su prećutani”. Ta svoja otkrića oni su prezentirali u knjizi: „Zabranjena arheologija – Skrivena istorija ljudske vrste”, jer se podrazumevalo da je ono što su gurnuli pod tepih i sakrili u stvari zabranjeno. U delu poglavlja te knjige naslovljenom: „Dokaz o postojanju napredne kulture u dalekoj praistoriji”, izneseno je više dokaza o postojanju visokorazvijenih ljudskih bića u preistoriji datiranoj i do pre 600 miliona godina. Evo nekoliko primera:

U časopisu Scientific American od 5. juna 1852. objavljen je sledeći čla­nak naslovljen Relikt iz drevne prošlosti” u kojem se navodi da je Pre nekoliko dana, snažnom je eksplozijom izbušena stena na Miting haus hilu u Dorčesteru, nekoliko jarda južno od molitvenog doma velečasnog gospodina Hila. Eksplozijom je izbačena golema kamena masa, neki komadi težili su nekoliko tona, a kr­hotine su se raspršile u svim smerovima. Među njima su otkrivena dva dela metalne posude, koja se prepolovila usled eksplozije. Polovine su zajedno oblikovale zvonoliku posudu … Na stranama je prikazano šest liko­va, cvetova ili buket, prekrasno obloženih srebrom, dok je niži deo posude obrubljen prikazom vinove loze ili venca, takođe optočen srebrom … Ta neobična i nepoznata posuda izbačena je eksplozijom iz čvrstog, gloma­znog kamena iz dubine od 4,5 metaraTo otkriće zaslužuje istraživanje, bu­dući da nije reč o prevari.

Prema savremenoj karti područja Bostona i Dorčestera, koju je izradio Američki institut za geološka merenja, glo­mazni kamen, koji se danas zove Roxbury

konglomerat, potiče iz prekambrija, što znači da je star više od 600 miliona godina.U The Morrisonville Times-u (Illinois, USA) 11. 6. 1891. objavljeno je sledeće: „Gospođa S. W Culp je prošlog utorka ujutru naišla na neobično otkriće. Lomeći veliki komad uglja da bi ga stavila u kantu, uočila je u jednoj od krhotina ukopan, čvrsto u obliku kruga, mali zlatni lanac dug oko 25 santimetara, neobičnog i drevnog izgleda.Institut za geološka merenja u Ilinoisu saopštio je da je ugalj, u kojem je otkriven zlatni lanac star 260-320 miliona godina. To otvara mogućnost da je u tom razdoblju u Severnoj Americi postojala napredna kultura.

Tokom poslednjih nekoliko decenija, južnoafrički rudari su otkrili više stotina metalnih kugli s tri paralelne brazde urezane oko središta. Rolf Marks, kustos muzeja u Klerksdorpu u Južnoj Africi, u kojem su pohranjene neke od tih kugli, rekao je: „Kugle su veoma zagonetne. Izgledaju kao da ih je izradio čovek, premda u tom razdoblju zemljine povesti u kojemu su dospele u ovaj kamen, nisu postojala inteligentna stvorenja. Potpuno su drugačije od svega što sam do sada video.Moj pomoćnik je zamolio Ralfa Marksa da mu pruži još neke podatke o tim kuglama. Potonji mu je odgovorio pismom 12. 9. 1984: O tim kuglama nije objavljeno ništa naučno, ali činjenice su sledeće: otkrivene su u pirofilitu iskopanom u blizini gradića Otozdala u Zapadnom Transvalu. Taj pirofilit je prilično mekana sekundarna ruda… koja se oblikovala sedimentacijom pre otprilike 2,8 milijardi godina. S druge strane, kugle, čija je unutrašnjost obavijena ljuskom i ispunjena vlaknastom materijom, veoma su čvrste i ne mogu se zarezati, čak ni čelikom.U nedostatku odgovarajućeg prirodnog objašnjenja, dokaz je prilično tajanstven i otvara mogućnost da su južnoafričke izbrazdane kugle – otkrivene u mineralnoj naslagi staroj 2,8 milijardi godina – izradila inteligentna bića.

U 12. mesecu 1862. godine u časopisu The Geologist objavljen je sažet, ali intrigantan izveštaj: U okrugu Makopin u Ilinoisu, nedavno su u sloju uglja prekrivenog 60 santimetara debelim škriljcem, na dubini od 27 metara ispod površine zemlje, otkrivene kosti čoveka… U trenutku otkrića kosti su bile prekrivene korom ili slojem čvrste, sjajne materije, crne poput samog uglja, no ispod koje se, nakon što je sastrugana, nazirala prirodna bela boja kosti.Ugalj u kojem je otkriven kostur iz Makopina star je najmanje 286, možda čak 320 miliona godina.U istom tom devetnaestom veku 1873. godine rudari u rudnicima zlata u Kaliforniji pronašli su prilikom kopanja u stenama ostatke ljudskih kostiju i artefakata. Kasnijim analizama je utvrđeno da su te stene stare oko 50 miliona godiana. Tadašnji arheolozi su to otkriće predstavili na Univerzitetu Harvard.

Na poslednjih 13 stranica knjige Zabranjena arheologija” Krimo i Tompson su dali detaljnu tabelu u kojoj su prezentirali 126 neobičnih dokaza o poreklu čoveka s navedenom lokacijom, vrstom nalaza, izvorom u kojem je objavljen i procenjenom starošću koja varira u rasponu od 300.000 do 2,8 milijardi godina. Međutim, o takvim i sličnim otkrićima se danas ne govori. To Krimo naziva filtriranjem znanja ili podataka koji ne odgovaraju vladajućim pogledima i utvrćenim činjenicama, čije važenje se ne sme dovoditi u pitanje.

(Stylos.art)

Dokazi dokumentovani u Zabranjenoj arheologiji” pokazuju da je uistinu neophodna alternativa darvinističkoj slici ljudske evolucije. Iz navedenih, od strane zvanične nauke prećutanih, izveštaja sasvim je očigledno da su ljudi nalik nama, kao i druga, više ili manje čovekolika stvorenja, koegzistirala na ovoj planeti stotinama miliona godina. Taj se zaključak podudara sa izveštajima o neverovatno velikoj starosti čoveka što ih nalazimo u drevnim sanskritskim tekstovima, a oni govore da ljudi postoje od početka brahmanovog dana koji traje. No, ostaje pitanje, kako smo uopšte do ovde stigli? Odgovor na to pitanje treba tražiti dalje od kamena i kostiju, zaključuje Krimo

Ljudska devolucija

Malo je poznato da pored zabranjene arheologije i skrivene istorije postoji još skrivena istorija fizike, koja je takođe pretrpela veliko filtriranje podataka i znanja. Danas svaki student fizike uči o delima Marije i Pjera Kirija, dobitnicima Nobelove nagrade za otkriće radijuma. Ta priča se može naći u svakom udžbeniku fizike. Međutim, ono što se u tim udžbenicima ne može naći je da su se oni takođe detaljno bavili i parapsihološkim fenomenima. Bili su članovi velike grupe uglednih naučnika koji su početkom 20. veka u Parizu izvodili istraživanja paranormalnih pojava. Dve pune godine proučavali su slučaj italijanskog medija Eusapija Paladina. Istoričarka Ana Harvik u svojoj knjizi „Biografija Pjera Kirija” piše: „On je smatrao da je u spiritizmu moguće pronaći izvor nepoznate energije koja će razotkriti tajnu radioaktivnosti. …Seanse je smatrao naučnim eksperimentima, posmatrao je različite parametre, detaljno beležio sve opservacije. Bio je zaista zaokupljen Eusapijem Paladinom.” Pjer Kiri je u jednoj od tih beleški zapisao: „Smatram da postoji celi novi domen činjenica i fizikalnih stanja prostora o kojem ništa ne znamo”.

Pjer Kiri (Wikipedia)

Tim fenomenima su se bavili još neki vrhunski naučnici devetnaestog veka. Svakako su najpoznatiji Vilijam Kruks, fizičar, koji je bio predsednik Kraljevskog društva, u to vreme najuglednije naučne institucije na svetu, i Alfred Rasel Valas, biolog, koji je s Darvinom utemeljio teoriju evolucije na osnovu prirodne selekcije. Njih dvojica su zajednički izvodili opsežne eksperimente na području paranormalnog i čvrsto verovali u spiritizam. Ti su ih eksperimenti uverili da koriguju svoje dotadašnje naučne poglede na stvarnost. Sam Valas je u potpunosti izmenio svoje dotadašnje mišljenje o ljudskom poreklu. U svojoj knjizi „Doprinos teoriji prirodne selekcije” on je zaključio da„Čovekovim razvojem upravlja viša inteligencija, usmereno i sa posve određenom svrhom, upravo kao što čovek upravlja razvojem brojnih životinjskih i biljnih oblika”.

Vilijam Kruks (Wikipedia)

Alfred Rasel Valas (Wikipedia)

Inspirisan tim sumnjama svojih dalekih naučnih uzora Majkl Krimo će napisati još jednu interesantnu i izazovnu knjigu pod naslovom „Ljudska devolucija” u kojoj će razviti, kako se sam izrazio, vedsku alternativu darvinističkoj teoriji o ljudskom poreklu. On je u toj knjizi predložio da pre nego što postavimo pitanje „odakle potiču ljudska bića”, prvo postavimo pitanje „šta je to ljudsko biće”. Danas mnogi naučnici veruju da je ljudsko biće obična kombinacija hemijskih elemenata. Ta pretpostavka sužava mogućnost drugačijih objašnjenja ljudskog porekla. Krimo smatra da je razumno, na temelju dostupnih naučnih dokaza, započeti s pretpostavkom da je ljudsko biće sastavljeno od tri supstancije koje postoje odvojeno: od hemikalija, to jest materije, zatim istančanog uma, koji može svojim delovanjem, neobjašnjivim današnjim zakonima fizike, uticati na materiju, i na kraju svesti koja postoji nezavisno od materije.

Shodno tome sasvim je prirodno pretpostaviti da je i svemir podeljen na područja ili nivoe materije, uma i svesti, od kojih je svaka nastanjena bićima prilagođenim za život na njima. Prvi je nivo čiste svesti. Svest, kakvom je mi doživljavamo, jeste pojedinačna i lična. Uz pojedinačne svesti koje postoje u domenu čiste svesti, postoji takođe jedno izvorno svesno biće koje je njihovo ishodište. Kada se svesna „ja” odvoje od svoga izvora, ona se spuštaju na niže nivoe svemira kojima vladaju istančana materijalna energija (um) ili gruba materijalna energija (materija).

(Academia.edu)

Iz toga proizilazi da kada izvorno čiste jedinice svesti, koje postoje u skladnoj vezi sa vrhovnim svesnim bićem, napuste voljnu vezu sa tim vrhovnim bićem, silaze u domene kosmosa kojima vladaju materijalne energije, istančani um i gruba materija. Zaboravljajući svoj izvorni položaj i poreklo, takve jedinice se svode na istančane i grube materijalne energije, pokušavajući gospodariti njima i uživati u tome. Zbog toga Krimo smatra da se čovek u svom razvoju kretao u suprotnom smeru od evolucionog, i to kroz proces involucije, to jest iz prvobitnog stanja čiste svesti ka nižim materijalnim oblicima.

On takođe smatra da postoji veoma mnogo empirijskih dokaza koji potvrđuju svetonazore tradicionalnih kultura. Razmotrimo li te dokaze, shvatićemo da ljudska bića nisu modifikovani majmuni, koji su se na ovoj planeti pojavili kao posledica procesa fizičke evolucije. Umesto toga, mi smo, u stvari, pali anđeli, bića koja su se na ovoj planeti razvila procesom devolucije duhovnih oblika, koja su prethodno postojala u drugoj dimenziji stvarnosti.Neki od kolega i istomišljenika smatraju Majkla Krima reinkarnacijom Čarlasa Darvina, koji je, uvidevši grešku iz prethodne, u sledećoj rešio da je ispravi i odgovori na ono pitanje: Da li smo uzašli majmuni ili pali anđeli?

O autoru

administrator

Ostavite komentar