MEĐU IZMEĐU

MI SMO SAMI U KOSMOSU

505 pregleda
1. Verovatno usamljeni (Vikipedija)

Naučnici su do ovih zaključaka došli posmatrajući ostatke dve supernove – Kasiopeju A (Cas A) i Mesjea 1 (Crab nebula).

Život nalik onom na Zemlji najverovatnije je mnogo ređi i dragoceniji nego što se ranije mislilo, piše „Dejli mejl”. Razlog za to su rezultati nove naučne studije, koja je pokazala da je jedan od elemenata zastupljenih na našoj planeti – fosfor, izuzetno redak u svemiru. Ovaj element igra ključnu ulogu u skladištenju energije u ćelijama i njenom transferu, a takođe predstavlja deo hemijske okosnice DNK.

Zemljani su možda imali izuzetno mnogo
sreće, s obzirom na to da se naša planeta
nalazi dovoljno blizu odgovarajuće supernove.

Fosfor nastaje tokom supernove – eksplozije masivne zvezde pred kraj njenog života. Ipak, novi podaci ukazuju na to da tipična supernova ne garantuje nužno uslove za stvaranje fosfora.  Zemljani su možda imali izuzetno mnogo sreće, s obzirom na to da se naša planeta nalazi dovoljno blizu odgovarajuće supernove.

Džejn  Grivs (Vikipedija)

„Prenošenje fosfora na novonastale planete često predstavlja neizvestan proces”, kaže astronom Džejn Grivs sa Univerziteta u Kardifu. „Smatramo da je samo nekoliko minerala koji su sadržali fosfor, a koji su dospeli na Zemlju, verovatno putem meteorita, postalo reaktivno dovoljno da učestvuje u stvaranju bio-molekula”, dodala je doktor Grivs.

Istraživači su u prethodnoj studiji
tražili tragove fosfora u Kasiopeji A,
ostatku supernove udaljenom 11.000
svetlosnih godina od Zemlje.

Naučnici su do ovih zaključaka došli posmatrajući ostatke dve supernove – Kasiopeju A (Cas A) i Mesjea 1 (Crab nebula). Naučni tim je putem teleskopa na Kanarskim ostrvima tražio tragove fosfora i gvožđa u Mesjeu 1 – ostatku supernove iz sazvežđa Bik udaljenom 6.500 svetlosnih godina.

Istraživači su u prethodnoj studiji tražili tragove fosfora u Kasiopeji A, ostatku supernove udaljenom 11.000 svetlosnih godina od Zemlje. Poređenjem dobijenih rezultata ove dve studije, naučnici su shvatili da se u Mesjeu 1 nalazi mnogo manje fosfora nego u Kasiopeji A, što je bilo veliko iznenađenje.

Nova otkrića su predstavljena na konferenciji Svemirske nauke u Liverpulu. Istraživači će pokušati da ustanove da li ostacima drugih supernova, takođe, nedostaje fosfor.

(Izvor B92)

O autoru

Stanko Stojiljković

1 komentar

  • Nauka koja se zasniva na slaganju „kockica znanja“, koja se umesto u tamne dubine svemira zagledala u mračni srednji vek, kada je zemlja, i naravno čovek kao vrhovno postojanje na njoj, bila centar univerzuma oko koga se sve okreće. Jer i na ovoj našoj majci Zemlji postoje organizmi, dakle život, tako zvani ekstremofili, koji za svoje postojanje zahtevaju uslove, posve različite od najrasprostranjenijeg oblika života zasnovanog na stabilnoj, najkontinuiranijoj energiji sunca, sa ogromnim učešćem uskog energetskog spektra svetlosti u sveukupnoj dopirućoj energiji. Ozonski omotač „pročišćava“ sveukupni dolazeći spektar sunčevog zračenja. I na osnovu takve raspoloživosti je sazdan preovladavajući oblik života na zemlji. Ekstremofilima, organizmima koji se nalaze u velikim dubinama i zasnovani na energijama nezasvisnim od sunčeve svetlosti već koriste recimo energiju koju pružaju gejzeri – izvora energije nastao od sadejstva magme i vode – možda u opšte ne treba fosfor za finu regulaciju protoka energije kao kod organizmima sazdanih na korišćenju sunčeve energije ili posledičnom korišćenju izvora energije zasnovanih na sunčevoj svetlosti. Ekstremofili bi mogli biti zaostaci života nastalih kada su zemljom tutnjali vulkani a već postojali okeani. Naravno ne složenog oblika života.
    Jedan spoznati odgovor ne traži odmah drugi odgovor. On traži pitanja. Strahovito mnogo pitanja. A da bi se došlo do pitanja, treba misliti.

    A tek u svemiru! Nije naša DNK etalon od čega i kako je sazdan lanac DNK. U svemiru postoji KONCEPT DNK koji se u svemiru ostvaruje na postojećoj raspoloživosti.

    Jedina „lepa“ stvar u našoj zavisnosti od fosfora je što ga ima malo u svemiru. Zaključani smo na zemlji. Odlično. Nećemo moći da širimo našu kulturu terora. Kulturu terora koja je uništila kulturu čovečnosti. Kulturu čovečnosti koja je uspela da dosegne čak i do civilizacije. Tada, pre mnogo hiljada godina, i nikada više.

Ostavite komentar