ZOV BUDUĆNOSTI

MIKROČIP S KRILCIMA

299 pregleda
YouTube

Naučnici su izradili najmanju leteću skalameriju ikada – mikročip tek nešto veći od zrnca peska koji može leteti. Osim što može da leti, kada obavi zadatak on se sam razgrađuje i nestaje.

Autori uređaja i studije, objavljene u časopisu Nature https://www.nature.com/articles/s41586-021-03847-y, u uvodu ističu da bi minijaturizovani, bežični elektronički uređaji mogli predstavljati temelj budućih sistema za nadzor okoline i stanovništva, za upravljanje bolestima i za druge primene koje zahtevaju pokrivanje velikih prostora.

Istraživački tim bio je nadahnut prirodom, semenkama drveća s krilcima, poput lipe ili javora, koje su načinjene za kontrolisani let bez pogona kroz prirodna okruženja ili gradske prostore.

Oponašanje prirode

U smišljanju izgledaistraživački tim bio je nadahnut prirodom, semenkama drveća s krilcima, poput lipe ili javora, koje su načinjene za kontrolisani let bez pogona kroz prirodna okruženja ili gradske prostore.Oponašajući semenke, sićušni mikročip hvata vetar i kreće se prema tlu usporeno poput helikoptera.

Mikroletači, koje je dizajnirao tim sa Univerziteta Nortvestern u Ilinoisu, mogu biti opremljeni ultraminijaturizovanom tehnologijom, uključujući senzore, izvore napajanja, antene za bežičnu komunikaciju, čak i ugrađenom memorijom za čuvanje podataka.Naš cilj bio je dodati malim elektroničkim sistemima let pomoću krila, sa idejom da to omogući distribuciju visokofunkcionalnih, minijaturizovanih elektroničkih uređaja da bismo snimali okolinu za potrebe praćenja zagađenja, za nadzor stanovništva ili za praćenje bolesti”, rekao je Džon A. Rodžers, koji je rukovodio razvojem novog uređaja.

Jedna od smernica bila je da stvore uređaje koji će ostati u vazduhu što je duže moguće da bi se produžilo vreme potrebno za prikupljanje željenih podataka.Dok mikroletač, uređaj s tri krilca, pada ka tlu, on ulazi u interakciju s vazduhom, pri čemu nastaje stabilno spororotirajuće kretanje.Mislimo da smo nadmašili prirodu. Barem u užem smislu, da smo uspeli izgraditi strukture koje padaju sa stabilnijim putanjama i sporijim krajnjim brzinama od ekvivalentnih semenki koje biste videli da padaju s biljaka ili drveća”, tumači Rodžers.Osim toga, uspeli smo da te leteće konstrukcije helikoptera izradimo u veličinama mnogo manjim od onih koje se mogu pronaći u prirodi.

Džon Rodžers veruje da bi se njihovi uređaji, između ostalog, mogli masovno raspršivati s velikih visina radi praćenja napora na sanaciji okoline nakon izlivanja nafte ili praćenja zagađenja vazduha na različitim nadmorskim visinama.

Ekološki prihvatljivi

Ironija je da se sejanjem mnoštva takvih uređaja mogu potencijalno stvoriti nova zagađenja okoline mikročipovima. Međutim, autori u svojem naučnom radu pokazuju da su svesni problema i nude rešenja.

Srećna okolnost jeste da Rodžersova laboratorija usavršava elektroniku koja se može otapati u vodi nakon što se iskoristi za potrebna istraživanja.

„Moraju se pažljivo razmotriti delotvorne metode upotrebe i zbrinjavanja. Jedno rešenje koje zaobilazi ovakve probleme jesu uređaji izrađeni od materijala koji se prirodno stapaju u okolinu hemijskom reakcijom i/ili fizičkim raspadanjem do neštetnih krajnjih proizvoda”, kaže Rodžers.

Srećna okolnost jeste da Rodžersova laboratorija usavršava elektroniku koja se može otapati u vodi nakon što se iskoristi za potrebna istraživanja. Upotrebom takvih materijala njegov tim nastoji da izgradi mikroletače koji bi se vremenom mogli razgraditi i nestati u podzemnim vodama. Naime, ponovno prikupljanje mnoštva mikroletača razasutih unaokolo bilo bi praktično nemoguća misija. Stoga je njihova proizvodnja od razgradivih i ekološki prihvatljivih materijala jedino pravo rešenje.

„Mi proizvodimo fizički kratkotrajne elektroničke sisteme napravljene od razgradivih polimera, kompostabilnih provodnika i otopivih čipova integrisanih kola koji, kada su izloženi vodi, prirodno nestaju u ekološki bezopasnim krajnjim proizvodima”, zaključujeDžon A. Rodžers.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar