EKOSOFIJA

MRAČNA TAJNA NA USNAMA

311 pregleda
Shutterstock

Jarka boja skriva toksične sastojke koji mogu biti štetni za zdravlje.Ova materija se i dalje dodaje u mnoge ruževe za usne koji se nude na tržištu, kaže Tomas Kopman, rukovodilac nemačkog projekta testiranja.

Osobe koje svakodnevno nanose ruž za usne, u proseku ga dnevno u organizam unesu oko 57 miligrama, a godišnje progutaju otprilike pet celih komada, procena je tela Evropske unije koja se bave njihovim sastavom i sigurnošću za korisnike.

Ako se pomenuta tvar svakodnevno unosi u organizam, ona bi, po novim naučnim studijama, dugoročno mogla imati genotoksično delovanje, uticati na poremećaj imunog sistema i na pojavu tumorskih oboljenja.

Zaposleni koji testiraju kozmetičke i slične proizvode u nemačkoj organizaciji za zaštitu potrošača Stiftung Warentest su, na tragu tih informacija, odlučili da pomnije prouče neke sastojke ruževa za usne i su otkrili da se veštačka prehrambena boja titanijum-dioksid nalazi u svih 17 testiranih ruževa, bez obzira na to da li je reč o jeftinoj ili skupoj kozmetici, ili pak onoj koja se prodaje kao prirodna”.

Sada u nanoobliku

Ako se pomenuta tvar svakodnevno unosi u organizam, ona bi, po novim naučnim studijama, dugoročno mogla imati genotoksično delovanje, uticati na poremećaj imunog sistema i na pojavu tumorskih oboljenja.Titanijum-dioksid, koji se dugo vremena smatrao sigurnim, od maja 2021. više nije na popisu sastojaka bezbednih za upotrebu u ishrani Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Usitnjeni nanotitanijum-dioksid lako prolazi biološke zaštitne barijere, poput crevnog ili plućnog zida, i taloži se u mnogim unutrašnjim organima.

Osim u unosnoj kozmetičkoj industriji, metal titanijum u obliku dioksida najčešće se koristi za bojenje mlečnih i konditorskih proizvoda, slatkiša, žvakaćih guma, kolača i pekarskih proizvoda i umaka. Upravo su deca najviše izložena delovanju tog hemijskog jedinjenja. Prosečan dnevni unos titanijum-dioksida za odrasle iznosi oko pola miligrama po kilogramu telesne mase, a kod dece je taj unos deset do dvadeset puta veći.

Najvažnija promena u primeni titanijum-dioksida je nov način njegove tehnološke proizvodnje. Stara titanijumova boja bila je klasično hemijsko jedinjenje, a novi titanijum-dioksid proizvodi se u nanoobliku. Usitnjeni nanotitanijum-dioksid lako prolazi biološke zaštitne barijere, poput crevnog ili plućnog zida, i taloži se u mnogim unutrašnjim organima.

Potrošači mogu ustanoviti ima li titanijum-dioksida u ruževima tako što će na ambalaži potražiti šifru sastojka – CI 77891, pokraj koje ponekad piše titanijum-dioksid.Trenutno se ova tvar dodaje u mnoge ruževe za usne koji se nude na tržištu, kaže Tomas Kopman, rukovodilac nemačkog projekta testiranja i procenjuje da će se nakon ponovne procene EFSA-e to vrlo uskoro promeniti.

Mineralna ulja

Ne samo da bi ruževi trebalo da odgovaraju po traženoj nijansi, već bi istovremeno trebalo da neguju usne. Neki su napravljeni tako da nakon nanošenja daju usnama sjaj, zbog čega proizvođači u proizvode dodaju komponente mineralnih ulja.No osobe koje obavljaju testiranja u Stiftung Warentestu i prema njima su vrlo kritične jer se i ovi sastojci s vremenom mogu nakupiti u organima ili u tkivima.

I mada su posledice za zdravlje još nedovoljno poznate, EFSA smatra da je količina pomenutih tvari što ih osobe koje koriste ruž već hranom unose u organizam potencijalno zabrinjavajuća”. Rečene materije i slični sintetski ugljovodonici su uopšte zabranjeni za korišćenje u sertifikovanoj prirodnoj kozmetici.Mineralna ulja, poznata kao MOSH sastojci (Mineral Oil Saturated Hydrocarbons), na pakovanjima proizvoda su označena kao petrolatum, ozokerit, mikrokristalni vosak ili parafin.

Iz navedenih razloga, nijedan od 17 ispitanih ruževa nije ocenjen dobrim”.Osobe koje su za nemačku organizaciju testirale ruževe, kvalitet dva ruža ocenile su lošim” zbog povećane količine MOSH-a, a ostali su dobili ocenu zadovoljava”.Sa gledišta zaštite potrošača i zbog mera opreza ne bismo bezrezervno preporučili nijedan ruž koji smo testirali, stoji u završnom mišljenju Stiftung Warentest-a.

(Izvor Zimo)

O autoru

administrator

Ostavite komentar