EKOSOFIJA

NAJEKSTREMNIJI TALAS

312 pregleda
Screenshot/Youtube

Naučnici javljaju da su u Tihom okeanu kod Uclueleta, nedaleko od obala Britanske Kolumbije, zabilježili najekstremniji odmetnički val u povesti. Talas od 17,6 metara, velik kao četvorospratnica, možda bi ostao nezapažen da nije podigao plutaču postavljenu u tom delu okeana.

Mornari već stolećima pričaju o susretima s ekstremnim talasima, koji se ponekad nazivaju odmetničkim (rogus waves), monstruoznim ili nakaznim i valovima ubicama jer su znali progutati velike brodove. No njihove priče dugo su se smatrale mornarskim mitovima, odnosno folklorom. Godine 1826. francuski naučnik i pomorski časnik, kapetan Žil Dimon d’Irvil, izvestio je o valu visine oko 33 metra u Indijskom okeanu. Iako su mu posvedočila još trojica kolega, francuski matematičar, fizičar, astronom i političar Fransoa Arago ga je javno ismejao. U to doba smatralo se da nijedan talas ne može prijeći visinu od 9 metara.

Tek 1. januara 1995. sa sigurnošću je potvrđeno da su svedočanstva mornara bila stvarna. Tada je val visok 25,6 metara udario u naftnu platformu udaljenu 160 kilometara od obala Norveške. Njegova visina u odnosu na mirnu vodu iznosila je 18,5 metara. Nazvan Draupner po imenu platforme, svojom je veličinom odudarao od svih tadašnjih naučno modelisanih projekcija. Monstruozni talasi od tada su zabeleženi više desetina puta. Novi, izmeren kraj Uclueleta na Vankuverovom ostrvu, nije najviši u apsolutnom smislu, no smatra se najekstremnijim jer je za valove ubice važna i relativna visina – po definiciji to su talasi koji najmanje dva puta nadilaze visinu trećine najviših okolnih valova. Draupner je tek malo nadilazio dvostruku visinu okolnih 12-metarskih valova, dok je Ucluelet bio, čak, tri puta viši od okolnih.

Proporcionalno gledano, Ucluelet je verovatno najekstremniji odmetnički talas ikad zabeležen”, komentarisao je fizičar Johanes Gemrih sa Univerziteta Viktorija. Samo nekoliko odmetničkih valova neposredno je opaženo na otvorenom moru, no ništa ove veličine.Plutaču koja je zabeležila talas Uclueletpostavio je istraživački institut Marinlabs s još desetinama drugih u nastojanju da dozna više o opasnostima koje prete na otvorenom moru. Naime, monstruozni valovi, čak i kada se pojave daleko od obala, mogu uništiti neke pomorske instalacije poput vetroelektrana ili naftnih platformi. Ako su dovoljno veliki i trajni, mogu čak ugroziti građevine na obalama i živote ljudi na obližnjim plažama.Na sreću, ni Uclueletni Draupner nisu uzrokovali ozbiljnu štetu niti su odneli živote, ali neki drugi monstruozni jesu. Primerice, danas se smatra da su potopili neke velike brodove koji su nestali sedamdesetih godina prošlog stoleća.

Kako nastaju monstruozni?

Većina izveštaja o ekstremnim olujnim talasima predstavlja ih kao vrlo strme vodene zidove” s neobično dubokim udolinama.Budući da su neuobičajeni, merenja i analize izuzetno su retki. Naučnici za sada istražuju na koji način nastaju i šta sve pridonosi njihovim izuzetnim visinama, no postoji nekoliko poznatih uzroka.Jedan je tzv. konstruktivna interferencija. U fizici je interferencija valova pojam koji podrazumeva međudelovanje dva ili više talasa jednake talasne dužine koji istovremeno prolaze kroz isti prostor. Zbiva se kod svih talasa – mehaničkih, elektromagnetskih, na vodi itd. Talas koji nastaje kao rezultat interferencije može imati različite amplitude, zavisno od toga kako se podudaraju faze valova koji interferiraju. Ona se može povećati ako se talasi podudaraju u fazi ili se smanjiti, čak i poništiti ukoliko se ne podudaraju, odnosno ako se podudare udolina i vrh. Interferencija se na moru najčešće i najzornije može videti kada se sudaraju talasi koji idu prema kamenom molu i oni koji su se već odbili od mola.

Konstruktivna interferencija zbiva se jer talasi na vodi u okeanima putuju različitim brzinama i u različitim smerovima. Zbog toga ponekad prolaze jedan kroz drugi pa se njihovi vrhovi, udoline i dužine povremeno poklope i interferencijom pojačaju. Ovaj proces može formirati neobično visoke valove koji relativno brzo nestaju. No, ako putuju u istom smeru, ekstremni talasi mogu potrajati po nekoliko minuta. Drugi poznati uzrok je tzv. fokusiranje energije talasa.Kada se valovi formirani olujom razviju u vodenoj struji koja se kreće protiv normalnog smera kretanja, može se dogoditi interakcija koja rezultira skraćivanjem frekvencije talasa. To može uzrokovati da se oni dinamički spajaju i tvore vrlo velike odmetničke valove. Ovaj proces ponekad se dešava u Golfskoj i Agulhasovoj struji. Ekstremni talasi razvijeni na ovaj način obično traju duže.

Biće ih sve više

Jedna studija nedavno objavljena u časopisu Science Advances predviđa da će se visine i učestalost monstruoznih talasa u severnom Tihom okeanu s klimatskim promenama povećavati.Njeni autori utvrdili su da će, ako ne obuzdamo globalne emisije gasova „staklene bašte, do kraja stoleća u prostranim okeanskim područjima doći do povećanja učestalosti i veličine ekstremnih talasa za oko 10% u odnosu na razdoblje od 1979. do 2005.Prema dva reprezentativna scenarija IPCC-ja (UN Međuvladin panel za klimatske promene) emisije gasova „staklene bašte (scenariji RCP4.5 i RCP8.5), nalazimo da se magnituda događaja značajne visine vala (Hs) od 1 u 100 godina povećava za 5 do 15% iznad Južnog okeana do kraja 21. stoleća, u odnosu na razdoblje 1979- 2005. Severni Atlantik pokazuje smanjenje na niskim i srednjim geografskim širinama (≈5 do 15%) i povećanje na visokim geografskim širinama (≈10%). Ekstremna visina talasa u severnom Pacifiku raste na visokim geografskim širinama za 5 do 10%”, pišu u uvodu studije autori.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar