ARGUSOV POGLED

NAUKA KORAK PO KORAK

530 pregleda

Cilj reforme jeste da se sa postojećeg projektnog sistema finansiranja pređe na kombinovani institucionalno-projektni model.

Prof. dr Vladimir Popović

U srpskoj naučnoj zajednici se dugo nagomilavaju nesuglasice, mnogo je suprotstavljenih tabora i otvorenih frontova – fakulteti i instituti, društveno-humanističke i ostale nauke, privatne i državne institucije, a imamo i nasleđe neuspelog konkursa za naučne projekte iz 2016. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je, uzevši u obzir sve prethodno, kao i činjenicu da je velika većina istraživača u naučnoj zajednici nezadovoljna postojećim zakonskim okvirom, odlučilo da sprovede kompletnu reformu sistema finansiranja nauke i istraživanja.

Raspisivanje projektnog poziva po sličnim pravilima koja su važila do sada nam ne bi donelo ništa novo, sve bi se, manje-više, odvijalo kao i prethodne decenije, svako od nas bi se bavio samo onim temama kojima želi da se bavi, uglavnom bi učestvovali isti istraživači, i eventualno bi među njima bile malo podeljene uloge. Cilj reforme je da se sa postojećeg projektnog sistema finansiranja pređe na kombinovani institucionalno-projektni model. Prethodna odluka je podržana Strategijom naučnog i tehnološkog razvoja, kao i Akcionim planom vlade.

Ministarstvo je ove godine puno učinilo
na podmlađivanju naše naučne zajednice
krozpoziv za uključenje 1.000 mladih
istraživačana projekte. Poziv je bio
izuzetno uspešan, primili smo 870
istraživača, koji imajuprosečnu ocenu
iznad devet i rođeni su 1988. ili kasnije.

Prvi konkretan korak u toj reformi već je učinjen – u Narodnoj skupštini je početkom decembra usvojen Zakon o Fondu za nauku. Zakon je pripremljen kroz radnu grupu, javna rasprava je dobro protekla, a većinu dobro argumentovanih primedaba smo prihvatili. To je nov zakon za novu instituciju, kakva postoji u skoro svim državama koje imaju razvijenu nauku. Zakon o fondu je veliki uspeh Ministarstva, jer je to prvi novi zakon donet u ovoj oblasti posle punih 12 godina.

Drugi, ključni korak u reformi sistema je izrada novog krovnog zakona o nauci i istraživanjima, za koji je javna rasprava u toku. Ovim zakonom želimo da rešimo institucionalno finansiranje istraživača, da ne zavise, kao do sada, od toga da li su prošli na nekom projektu ili ne. I to je već dugo zahtev naučne zajednice. Pored toga, zakon donosi niz važnih novina. Javna rasprava traje 30 dana, imamo skupove na četiri najveća univerziteta i verujemo da ćemo u naredna dva meseca imati konačan predlog teksta. Ministarstvo je otvoreno za sve primedbe i ne postoji nijedan član koji se ne može promeniti ukoliko bude ispravno obrazložen, što smo i dokazali kod Zakona o Fondu za nauku.

Jedini veći izazov, a koji ćemo rešiti u saradnji sa univerzitetima i institutima, jeste status istraživača na fakultetima, koji nisu u nastavi, a primljeni su preko projekata i bave se isključivo naučnim radom. Ova grupa je iz godine u godinu narastala i smatramo da je trenutak da je zakonski definišemo. Sve korekcije Nacrta zakona, u pravcu boljeg definisanja kriterijuma i uslova za ovu grupu istraživača, su moguće. Nije problem u novcu, tražimo smisleno rešenje koje će podržati cela zajednica. Status kvo nije rešenje. Dosad su ti uglavnom mladi ljudi bili potpuno nezaštićeni, jer su im ugovori o radu trajali samo do isteka tekućeg projektnog ciklusa. Da ciklus nije produžen, oni bi 31. decembra ostali bez posla. Pojedini fakulteti moraju da pokažu fleksibilnost, jer te istraživače nemamo ravnomerno raspoređene.

Ministarstvo je ove godine puno učinilo na podmlađivanju naše naučne zajednice kroz poziv za uključenje 1.000 mladih istraživača na projekte. Poziv je bio izuzetno uspešan, primili smo 870 istraživača, koji imaju prosečnu ocenu iznad devet i rođeni su 1988. ili kasnije. Sad imamo dodatni poziv za njih još 100, koji su ove godine upisali doktorske studije. Te pozive smo objavili zato što je prosečna starost istraživača koje finansiramo neprihvatljiva – u martu smo u sistemu imali manje od hiljadu istraživača mlađih od 30 godina.

Danas ih imamo preko 1.830. Time šaljemo jasnu poruku da mlade želimo u sistemu, da hoćemo da ostanu kod nas i ovde se razvijaju. Želimo i da nam se jedan deo instituta bavi poslovima važnim za državu, jer su neki od njih zato i osnovani. Rezultati koje očekujemo od naučne zajednice nisu samo radovi na SCI listi, već i konkretni doprinosi državi i celom društvu. To važi i za istraživače sa univerziteta.

Efekti svih ovih promena neće se videti brzo, ali će dugoročno, verujem, biti izuzetno veliki. Želimo da nagradimo najbolje, da novi sistem za pet godina pokaže ko je uspešniji, a ko manje, da samo one uspešne još jače finansiramo, a one neuspešne da prestanemo. Ponekad deluje da određene grupe u zajednici prave što veću turbulenciju, ali ne da bi nešto promenili, već da bi zadržali trenutno stanje. Put reformi kojim smo krenuli, usvajanjem Zakona o Fondu za nauku, trasiran je i njime ćemo nastaviti da koračamo. Imaće tu puno prepreka, ali da bi se stiglo do cilja, mora se ići napred – korak po korak.

(Izvor Politika)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar