MENTALNA LOZINKA

NEBESKO RALO, A NE PLUG

3.766 pregleda

Zodijak je, u suštini, precizno urađena „zvezdana mapa” na kojoj se lako prepoznaju pojedina sazvežđa. Astrofizičari su, koristeći moćne kompjuterske programe uspeli da je smeste između 10.950 i 8.800 godine p.n.e. 

 Miodrag Ivanišević

 Velika kola i Mala kola svima su znana severna sazvežđa koja se zaista lako razaznaju za vedrih noći. Od malih nogu učeni smo da svojim izgledom podsećaju na dečje papirne zmajeve, na dečja kolica ili zaprežna kola. Vidimo ih kao slična sazvežđa od sedam zvezda, koja se znatno razlikuju po veličini. Vrh „rude” Velikih kola povijen je nadole, a Malih kola nagore.

I u najpopularnijim enciklopedijama ova sazvežđa, skoro po pravilu, poistovećuju se s Velikim medvedom i Malim medvedom, što su imena nasleđena od Starih Grka. Pred vama je u najkraćim crtama jedna od brojnih legendi o njihovom nastanku:

Prečista Artemida, boginja lova i divljine, zaštitnica male dece i devojaka do udaje, imala je svoje pratilje, device poput nje same. Na jednu od njih, nimfu Kalisto (grč. kállisto – prelepa, najlepša), kćerku arkadijskog kralja Likaona bacio je oko nezajažljivi Zevs. Kao bezbroj puta do tada našao je način da svoje želje realizuje te je devojka rodila sina, i nazvala ga Arkad. Kada je boginja Hera, Zevsova supruga, saznala za novo neverstvo svoga muža u nastupu gneva pretvorila je sirotu devojku u medvedicu, da ne kažem u mečku. Nakon petnaestak godina mladi Arkad, loveći u šumi, naišao je na tu medvedicu i ne znajući ko je pred njim snažno zategao luk. Pre nego što je strela pogodila cilj svevideći i svemogući Zevs pretvorio je mladića u medvedića, a potom, u trenu, majku i sina zgrabio za repove i snažno hitnuo prema nebu stvorivši tako sazvežđa Veliki medved i Mali medved, odnosno na latinskom Ursa Major (Maior) i Ursa Minor. Po rimskom pesniku Ovidiju, to je jedini logičan razlog zašto ovi nebeski medvedi, u poređenju sa zemaljskim, imaju nesrazmerno duge repove. Na grčkom Arkádos znači medved, ili što bi rekli stari Rimljani: Nomen est omen! – Ime je predskazanje! Posle božanske intervencije mladić po imenu Medved postao je sazvežđe Mali medved!

Veliki medved je jedno od najvećih nama poznatih sazvežđa, sa oko 130 golim okom vidljivih zvezda. Na zvezdanoj mapi zauzima prostor koji se podudara s crtežom većeg medveda. Stanovnici severne Afrike vide ga kao ogromnu kamilu, a Sibira kao velikog jelena.

Sedam najsjanijih zvezda formiraju ono što razaznajemo kao asterizam Velika kola, i one su, u stvari, samo dugi rep i zadnji deo tela Velikog medveda. Mislim da se sve to dobro vidi na desnom crtežu gde je prikazano kompletno(?) sazvežđe i ono što možemo videti golim okom. Znači, sve postaje jasnije, Veliki medved i Velika kola nisu isto, ali veza ipak postoji.

U antičko doba potencijalni vojnici-izviđači testirani su na asterizmu Veliki medved (asterizam – skupina zvezda, deo većeg sazvežđa). Mizar, jedna od lako vidljivih sedam zvezda, nalazi se u vidnoj liniji sa zvezdom Alkor, koja je svetlosnim godinama iza nje. Samo oni sa odličnim vidom mogu videti i tu osmu zvezdu!

Veliki medved i Mali medved su cirkumpolarna sazvežđa i vidljiva su tokom cele godine. Neumorno se kreću nebom, nikad ne zalazeći iza horizonta, pa je otud proistekla njihova veza sa besmrtnošću. Helenska mitologija i za ovo ima sasvim logično objašnjenje: „Bolesno ljubomorna Hera zatražila je od Okeana, boga mora, i njegove žene Tetis, da zabrane nebeskim medvedima silazak do njihovih voda, da bi se okrepili posle dugih noćnih putovanja”. „Šefica” se, naravno, morala poslušati…

Gledajući poziciju Velikih kola u odnosu na celo „telo” Velikog medveda pokušavao sam da u potpunosti shvatim stihove iz „Egipatske knjige mrtvih” upućene ovom sazvežđu:

„Zdravo da si bedro,

na Severnom nebu,

na Velikom moru!

Ko tebe vidi taj ne umire.”

Rečenica: „Zdravo da si bedro, na Severnom nebu…” krila je u sebi ključ koji sam pronašao sasvim slučajno. Pomoću njega sam otvorio dotad meni potpuno nepoznatu priču o Bikovom bedru ili, još tačnije, o asterizmu Bikova noga. Stari Egipćani su ga zvali Mesketiu, ali i Kepeš. Mesketiu je naziv koji se koristio za asterizam Bikova noga, za paradnu sekiru, za ralo, za motiku, za stolarsku alatku sličnu tesli, za gvozdenu spatulu koja se koristila prilikom balsamovanja umrlog faraona u ceremoniji „otvaranja usta”, da bi i na drugom svetu mogao da diše, jede, pije i govori, a kepeš je bio uobičajeni naziv za prednju desnu nogu bika.

U drevnom Egiptu to je bio najcenjeniji deo mesa na trpezi i davao se najvažnijem gostu, a podrazumevao je celu prednju desnu nogu – od plećke pa do papka! Bedro je deo noge od kuka do kolena, i uglavnom se misli na spoljašnji deo, odnosno na but. Kepeš ili kopeš je i bronzani mač sa velikim srpastim vrhom (crtež krajnje desno), preuzet od Asiraca, kojeg su samo faraoni mogli da nose u svojim ratnim pohodima. Oblik mača odgovara rasporedu zvezda u Bikovom bedru. Ovo kraljevsko oružje je navodno sam bog dao faraonu, a pronađeno je i smisleno objašnjenje. Naime, pravljeno je od gvožđa izvađenog iz meteora koji su padali po Egiptu, a sve što je sa neba od boga je i zna se kome to samo može da ide. Na Steli iz Rozete naziva se pobedničkim oružjem, kojim rukuje Ptolemej – branilac Egipta.

Ovako izgleda znatno uprošćen prikaz centralnog kruga „Zodijaka iz Dendere”, odnosno, crtež reljefa sa tavanice hrama boginje Hator. Kompletnu tavanicu su 1820. godine Francuzi preneli u Pariz, a u Denderu poslali solidnu repliku koja se i danas tamo nalazi. Polarna sazvežđa, u samom središtu crteža, obojio sam sivo, pa vidimo: desnu volovsku potkolenicu, šakala ili psa na ralu, i debelu nilsku kobilu – veliku boginju Tauret.

Zodijak je, u suštini, precizno urađena „zvezdana mapa” na kojoj se lako prepoznaju pojedina sazvežđa. Astrofizičari su, koristeći moćne kompjuterske programe uspeli da je smeste između 10.950 i 8.800 godine p.n.e., a precizniji programi ovo nebo vide tamo negde između 15. juna i 15. avgusta 50. p.n.e. Kažu da se isti raspored ponovio 11. avgusta 1999. godine. Izvesni profesor Aleksandar Gurštajn tvrdi da je čak reč o 6.000. p.n.e, dok je ruski naučnik Anatolij Timofejevič Fomenko kategoričan: „Reljef prikazuje nebeski raspored od 15. marta 568. godine.”

Žan Žak Kasteks je 1819. godine izvajao, uz dosta grešaka, mermernu kopiju, koja se danas nalazi u muzeju Ficvilijam u Kembridžu – Velika Britanija. Njen uvećani deo prikazuje sam centar polarnog kruga pa sleva nadesno vidimo sazvežđa: Veliki medved, Mali medved i Zmaj. Veliki medved prikazan je ovde kao zadnja, a ne prednja noga vola ili bika, kao što je to na izvornom reljefu! Pošto znamo da samo prednja noga ima koleno, zamena prednje bikove desne noge zadnjom desnom, menja osnovni smisao reljefa, ali mislim da je uvećani detalj poslužio svrsi. Pa i sama boginja Tauret izmenjena je do neprepoznatljivosti, ali je opet jasno o kome je reč! Jedna od novijih teorija glasi da se na ralu nepobitno nalazi hijena(?), a ne tamo nekakav pas ili vuk!

Zvuči čudno, ali Stari Egipćani nisu znali za celo sazvežđe, kao Grci, već samo za asterizam od sedam svezda, kojem su, iz nekog, samo njima logičnog razloga, dali ime Volova ili Bikova noga. Često se koristi i termin Bikovo bedro. Zahvaljujući kompjuterskim čarobnjacima, danas lako možemo sagledati sve promene koje su se nekada davno izdešavale na nebu. Na crtežima vidimo rasporede sedam zvezda u Velikim kolima pre nekih 1.000.000, pa 500.000 i 100.000 godina. Ruku na srce, pre milion godina sve je to, ipak, više ličilo na bikovu nogu nego na neka kola, ali kako su to Stari Egipćani mogli znati? Ko im je to rekao? Možemo samo da nagađamo, a svakoga dana postavi se neka nova teorija, koju ubrzo zameni novija i još luđa.

I na poklopcu sarkofaga starog 4.000 godina nacrtana je prednja desna volovska noga, poznata još kao Setova noga, i u njoj sedam zvezda čiji je raspored dosta sličan današnjem. Pošto pobednici pišu istoriju, nakon Horusove pobede nad Setom, poraženom su dodatno pripisane sve moguće loše osobine, ali nisu mu mogli osporiti hrabrost i silu! Desna noga bika ili vola, koja u sebi nosi životnu snagu i moć, nazvana je Setovom nogom. Na brojnim crtežima prikazani su visoki sveštenici, pa čak i neka božanstva, kako preminulom faraonu predaju goveđi but i simbolično mu uručuju „ključ” za dugo očekivanu besmrtnost.

Primeri koji slede prikazuju samo deo šarenila ljudske mašte: Kanađani i Amerikanci, pa i mnogi Englezi, vide ovih sedam zvezda kao veliku kašiku ili kutlaču (The Big Dipper). Gledajući crtež sami procenite da li za to imaju osnova.

Za konzervativnije stanovnike Velike Britanije isti asterizam nije ništa drugo do plug (The Plough), koji ore po severnom nebu. Naravno, predstava postaje kompletna tek kada se docrtaju konji ili volovi. Postoji bitna razlika između pluga i rala – ralo pravi brazdu u zemlji, a plug oranjem prevrće zemlju. Ralo delimično koristi i oračevu snagu kada ga ovaj podupre ramenom! Plug uglavnom ima dve ručke, a ralo jednu, pa tako ispada da je Veliki medved u stvari Ralo, a ne Plug!

Francuzima je to, verovali ili ne, samo jedan veliki tiganj. To ne bi trebalo da nas čudi, s obzirom da su svetski priznati kulinari. Razumeju se u još neke stvari, ali o tom potom.

Za Skandinavce su ove iste zvezde vatrene Odinove kočije, a Arapi u njima vide tri žalosne žene u posmrtnoj povorci iza pokojnika na tabutu. Za neke severnoameričke Indijance reč je o medvedu kojeg prate tri uporna lovca. Ako se zarumeni nebo za vreme „indijanskog leta”, koje vremenski odgovara našem miholjskom, to je, po prastaroj legendi, znak da su lovci sa psima sustigli medveda i raskrvarili ga! Stari Rimljani su za ove zvezde imali naziv septemtrio (lat. septem – sedam + trio, onis, m – vo) – predstavljale su sedam žednih, prašnjavih volova koji kruže polarnim nebom i nikada, baš nikada ne silaze do vode.

Priča o Velikim kolima je sastavni deo knjige „Rebusi i kako ih se rešiti”, a napisana je da bi buduće enigmate, uz priložene primere povezane sa dva sazvežđa, lakše došle do zaključka da iz raznoraznih razloga na iste objekte ne gledaju svi uvek istim očima, ne vide uvek svi isto. Ako nam je stalo do ispravnog rešenja nekog rebusa moraćemo otkriti šta je to što u elementima postavke vidi sam autor – njegova je uvek poslednja!

Knjigu Miodraga Ivaniševića „Rebusi i kako ih se rešiti”, Izdavač Hadar, Beograd, možete naručiti pouzećem na telefon: 066/240 499 ili e-mail: miodrag.ivanisevic@gmail.com

 

 

 

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar