MEĐU IZMEĐU

NEDOKUČIVI GRAVITON

295 pregleda
Youtube

Tamna materija, neuhvatljiva supstanca koja čini najveći deo mase svemira, možda je načinjena od velikih čestica koje su se prvi put pojavili odmah posle Velikog praska.

Postojanje tamne materije može da se uoči samo zahvaljujući njenom gravitacionom uticaju na uobičajenu materiju, a naučnici veruju da nova izračunavanja pokazuju kako su gravitoni najbolje objašnjenje.„Masivni gravitoni su nastali sudarima običnih čestica u ranom univerzumu. Verovalo se da je taj proces bio toliko redak da bi masivni gravitoni bili kandidat za tamnu materiju, kaže Đakomo Kačapalja, fizičar sa Univerziteta Lion, jedan od autora nove teorije o tamnoj materiji.

U studiji koju je uradio Kačapalja, zajedno sa fizičarima s Koreja univerziteta Hajingom Saijem i Seungom Lijem, a objavljena je u časopisu Physical Review Letters, navodi se da je dovoljno ovih gravitona nastalo u ranim stadijumima svemira za svu tamnu materiju koja je detektovana u univerzumu.Gravitoni, ukoliko postoje, trebalo bi da imaju masu manju od jednog megaelektronvolta, ne više od dvostruke mase elektrona, stoji u studiji. Taj nivo mase je daleko ispod nivoa na kom Higsov bozon generiše masu obične materije – što je ključno za model da se proizvede dovoljno gravitona za celokupnu tamnu materiju u univerzumu.

Naučnici su do hipotetičkih gravitona došli tražeći dokaze drugih dimenzija, za koje neki istraživači veruju da postoje, pored tri dimenzije prostora i četvrte dimenzije, vremena. Pretpostavka ovih naučnika kaže da se gravitoni materijalizuju u našem univerzumu kada se gravitacija raširi kroz druge dimenzije. Međutim, te čestice bi ulazile samo u slabu interakciju sa običnom materijom i to isključivo kroz gravitaciju. Takav opis je veoma sličan onome što znamo o tamnoj materiji, koja ne ulazi u interakciju sa česticama svetlosti, ali ima gravitacioni uticaj na njih. Taj gravitacioni uticaj sprečava, na primer, raspad galaksija, navodi Live Science

„Glavna prednost masivnih gravitona kao čestica tamne materije je da oni samo utiču gravitaciono, a uspevaju da izbegnu da budu otkriveni”, nastavlja Kačapalja. Drugi kandidati za tamnu materiju, kao što su masivne čestice slabe interakcije, aksioni i neutrini, mogu da budu primećeni zahvaljujući njihovim suptilnim interakcijama sa drugim silama i poljima. Činjenica da masivni gravitoni imaju uticaj na druge čestice i sile samo preko gravitacije takođe je njihova prednost.

„Zbog slabe interakcije, oni se troše veoma sporo i ostaju stabilni tokom celog života univerzuma. Iz nekog razloga, oni su sporo stvoreni tokom ekspanzije svemira i akumulirani su do danas”, objašnjava Kačapalja. Naučnici su do sada verovali da nije stvoren dovoljan broj masivnih gravitona da bi činili tamnu materiju. Međutim, sada su utvrdili da je u pikosekundi posle Velikog praska stvoreno više gravitona nego što se mislilo. U takvom odnosu, nastalo je dovoljno masivnih gravitona da bi se njima objasnila tamna materija, stoji u studiji.

(Ilustracija Gominet/Paris Observatory)

(Izvor Sputnjik)

O autoru

administrator

1 komentar

  • Graviton ne postoji.Tamna energija ne postoji.Tamna materija ne postoji.GRAVITACIJA ne postoji na način kako se danas zamišlja.Doduše postoje“matematičke formule“koje donekle opisuju te događaje.Opisuju ponašanje ali ne i suštinu tih događaja.Odnosno ne znaju šta je „tamna materija“ u srži,ne znaju šta je „tamna energija“ u srži.NE ZNAJU šta je „GRAVITACIJA“ u srži.Graviton je samo jedan od izmišljenih(logički sled)mogućih događaja.Ako trenutno zanemarimo graviton i „gravitaciju“shvatimo kao zakrivljenje prostor vremena onda sve navedeno možemo predstaviti na sledeći način.Kada se na primer radio talas odašilje u prostoru to se on prostire u pravcu zračenja veoma daleko.To znači da npr u roku od 10 sec. on će biti udaljen od izvora 3000000Km.To znači da i ako bi izvor prestao da zrači-emituje zračenje ona i dalje egzistira i širi se dalje u prostoru ,normalno sve više slabeći.To se isto dešava i sa „gravitacijom“.Ako bi kojim slučajem sunce nekako nestalo iz našeg sistema ,Zemlja bi to osetila posle 8 min.,a Pluton za 6 sati.To znači da „gravitacija“ egzistira dalje u prostoru.Ako bi na primer nestala supermasivna crna rupa u sazvežđu strelca našeg mlečnog puta,zemlja bi njen nestanak osetila tek posle 26000 godina.“Izračena gravitacija“ egzistira dosta dalje od samog izvora.Zapravo „gravitaciona energija“ se prostira mnogo dalje od spoljnjeg oboda same galaksije ,čak i u prostoru gde nema materije(mislim na gustinu kao u samoj galaksiji).To što mi ne registrujemo materiju u tom vanjskom prostoru same galaksije a registrujemo“gravitaciono sočivo“ je upravo rezultata prethodno navedenih primera.“Gravitaciona energija“ egzistira dosta dalje od prve veće materijalne gustine-skupine galaksije i ponaša se kao autohtona energija,i ako to nije.Zbog toga one prve stupaju u interakciji sa drugim takvim „gravitacioniom energijama“druge galaksije a naši naučnici to registruju kao tamnu materiju koja prvo interaguje pre recimo spajanja galaksija.Naša današnja naučna saznanja se dosta fokusiraju na čestične entitete,kako materije tako i prenos sila da su same sebe zatvorile u vrtlog nepoznanica.U stvari podela treba biti po načinu kretanja.Odnosno postoje nekoliko različitih načina kretanja poput,oscilatornog(transverzalno,longitudinalno,,,),translatorno kretanje same materijalne čestice.Međutim postoje još vrste kretanja koje današnja nauka ne poznaje a samu nepoznanicu pripisuje nekim višim dimenzijama ili parallnim univerzumima?!Jedno je apsolutno sigurno a to je da u univerzumu vlada sinhronicitet i da su sve tačke prostora i vremena povezane .Što se dešava u jednom delu univerzuma to se direktno preslikava na drugi kraj.To na primer znači da su svi događaji koje mi registrujemo u našem lokalnom zvezdanom sistemu važe i na drugi kraj svemira.Takođe naš život direktno utiče na drugi kraj univerzuma a mi smo verovatno rezultat nekih bioloških procesa koji su se negde u univerzumu već desili.To znači da život koji ovde postoji takođe je ako ne istog onda sličnog (normalno zavisi od različitih uslova)oblika kao na zemlji.Odnosno ono sa čime sam hteo da zaključim jeste da sama čestica materije je jedan oblik kretanja a prostor drugi oblik kretanja.I sve je živo povezeno u univerzumu ali se opet razlikuju po kretanju.

Ostavite komentar