ARGUSOV POGLED

(NE)POSEBNOST ČOVEKA

617 pregleda

Razrada koncepta „neljudske osobe”, proslavljena kao oružje oslobođenja i u kontekstu ostalih bitaka protiv diskriminacije, ne zaustavlja se na životinjama.

Ana Pavlović

Verujemo da je subjektivni utisak isključivo stvar naše volje, jer smo (kako veli Korin Pelušon) prethodno izbrisali ono što nas čini zavisnim od drugih ljudi i neljudi i zaboravili na svoju telesnost i ranjivost. Kada bismo postali svesni te teorijske fikcije, da li bi to značilo da smo na putu nove antropologije? Ona će (po primatologu Fransu de Valu) uništiti esencijalizam (tu famoznu „posebnost čoveka”) i zameniti ga diferencijalizmom u slavu smrti humanizma, a u ime ustoličenja poštovanja svekolikog životinjskog carstva.

„Čovekova posebnost? Mogla bi to biti njegova arogancija”, sarkastičan je De Val. No bez obzira na to da li pokušavamo da podsetimo ljude na njihove urođene osobine, ili da ukažemo na one u životinjama stečene ‒ uvek nalećemo na razlike. Ako nigde drugde, onda u moći refleksije (svesnosti o samosvesti), kumulativnom znanju, kapacitetu apstraktnog razmišljanja, i napose jeziku – koji se ne svodi ni na signale, niti na samu komunikaciju, već može da prenosi ideje, da bude predmet igre, da se razvija…

Arne Nes (guru „duboke ekologije”) vođen
ljubavlju prema drugosti, bez zadrške je
izjavio da „razvoj neljudskih oblika života
zahteva znatno smanjenje” ljudske populacije.

Umanjivati ili poricati postojanje ovih razlika time što se svesnost uzima kao adekvatniji etalon nije bezazlena igra rečima jer se, kao i sve ostalo, čini u ime morala ‒ istog onog univerzalnog „morala” koji je proizvod ljudskih sposobnosti.

Pa tako možemo stići i do filozofa Pitera Singera (usput, tvorca „biblije” boraca za prava životinja iz 1975, Animal Liberation), koji u La Recherche-u konstatuje: „Mislim da ubiti novorođenče nikada nije toliko strašno kao ubiti osobu”.

A zatim, kao propovednik sistema po kome se osoba definiše kao jedinka svesna sebe, koja teži efikasnosti, ima osećaj prošlosti i budućnosti, kao i mogućnosti komunikacije i stupanja u odnose, smatra da ljudsko biće koje nije razvilo ove karakteristike nije osoba – te da je samim time „gore ubiti šimpanzu nego ubiti ljudsko biće koje, usled nekog urođenog hendikepa, nije postalo osoba”.

Paralelno sa tim, Arne Nes (guru „duboke ekologije”) vođen ljubavlju prema drugosti, bez zadrške je izjavio da „razvoj neljudskih oblika života zahteva znatno smanjenje” ljudske populacije.

Ne zna se da li inspirisani Stounovim
(Kristofer) pisanijem, tek su zakonodavci
indijske države Utarkand 2017. Priznali
subjektu pod nazivom reka Ind (kao živom
entitetu) status pravnog lica.

Razrada koncepta „neljudske osobe”, proslavljena kao oružje oslobođenja i u kontekstu ostalih bitaka protiv diskriminacije, ne zaustavlja se na životinjama. Već je postala uočljiva fascinacija inteligencijom drveća (da oprosti Hamvaš!). „Tajni život drveća” Petera Volebena postao je bestseler ali ga je, poput lista s nekog od protagonista ovog štiva, „oduvao” Kristofer Stoun. On u delu „Da li bi drveće bilo u mogućnosti da učestvuje u pravosudnom procesu?”, protiveći se ideji da priroda postoji zarad ljudi, proširuje koncept prava na šume, okeane i reke. Najozbiljnije zastupa stav da bi gornji subjekti trebalo da dobiju status pravnih lica i da budu zastupljeni preko tutora (po uzoru na osobe nesposobne da samostalno učestvuju u pravosudnim procesima).

Nova drugost (Vikipedija)

Ne zna se da li inspirisani Stounovim pisanijem, tek su zakonodavci indijske države Utarkand 2017. priznali subjektu pod nazivom reka Ind (kao živom entitetu) status pravnog lica.

Još nismo dosegli nivo „nove drugosti” ‒ veštačke inteligencije, ali su prognoze optimističke: dok je u Gran paleu ovog proleća trajala izložba „Umetnici i roboti”, „Telerama” je objavila tekst naslovljen sa „Ko je ovde pravi umetnik?”. Evropski parlament, koji uvažava autonomnost, kao i sposobnost veštačke inteligencije da uči, razmatra mogućnost da i njenim nosiocima dodeli status pravnih lica (Rezolucija EP od 16. 2. 2017, a u vezi sa preporukama Komisije za građanska prava u robotici).

Ko zna, možda će i njih proglasiti svesnim.

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar