MEĐU IZMEĐU

NEPOZNATI IZVOR KRVI?

246 pregleda
Shutterstock

Kod sisara može imati ne jednu već dve vrste ćelijskog porekla.

Ljudsko telo je toliko složeno da nas mogu iznenaditi njegovi najvažniji i dobro proučeni sistemi. Krv kod sisara, na primer, može imati ne samo jednu već dve vrste ćelijskog porekla. „LJudi su verovali da većina naše krvi potiče od vrlo malog broja ćelija koje na kraju postaju krvne matične ćelije, poznate kao hematopoetske matične ćelije”, kaže ćelijski biolog Fernando Kamargo sa Univerziteta Harvard.Iznenadili smo se kad smo pronašli drugu grupućelija koje ne potiču od matičnih. One čine većinu krvi u fetalnom životu do mlade odrasle dobi, a zatim se postupno počinju smanjivati. Te ćelije su poznate kao embrionalni multipotentni progenitori (eMPP).”

Hematopoetske matične ćelije nastaju iz ćelija koje oblažu arterije. Prethodno se smatralo da se eMPP-ovi u nekom trenutku odvajaju od hematopoetskih matičnih ćelija.Koristeći nedavno osmišljenu strategiju genetskog kodiranja, biomedicinar Sačin Patel sa Harvarda i kolege pratili su razdvajanje ćelija i uočili da hematopoetske matične ćelije i eMPP-ovi proizlaze iz iste podloge, piše Science Alert.

Umetnuli su delove DNK sekvenci što se lako detektuju u genomućelija miševa koji su se prenosili na sve ćelijske potomke. To im je omogućilo da prate poreklo svih ciljnih ćelija, otkrivajući da su eMPP ćelije odgovorne za većinu limfoidnih ćelija kod mladih miševa.Izgleda da su eMPP ćelije izvor mnogih imunoloških krvnih ćelija, uključujući bele krvne ćelije (B i T ćelije). Dok hematopoetske matične ćelije, takođe, mogu proizvesti imunološke ćelije, one to čine na ograničeni način. Više su sklone stvaranju ćelija koje čine komponente potrebne za zgrušavanje krvi.

„Pokušali smo razumeti posledice mutacija koje dovode do leukemije gledajući njihove učinke na krvne matične ćelije i eMPP kod miševa. Želimo da vidimo da li su leukemije koje nastaju iz ovih različitih ćelija same po sebi različite”, objasnio je Kamargo.Zanimljiva je činjenica da se doprinos eMPP-a smanjuje sa odrastanjem, što može objasniti dugogodišnju misteriju zašto naš imunološki sistem slabi sa starenjem.

Patel i kolege su, takođe, testirali kako bi novo znanje moglo poboljšati transplantaciju koštane srži i otkrili da eMPP transplantacije kod miševa nisu dugo trajale.Kada bismo mogli dodati nekoliko gena da se eMP-ovi dugoročno usade, oni bi potencijalno mogli biti bolji izvor za transplantaciju koštane srži”, dodao je Kamargo.Oni su češći kod mlađih davalaca srži nego matične ćelije, a pripremljeni su za stvaranje limfoidnih ćrlija, što bi moglo dovesti do bolje rekonstitucije imunološkog sistema i manje komplikacija od infekcije nakon presađivanja.Naravno, sve ovo vredi ako se nalazi potvrde i u istraživanjima na ljudima. To je sledeći korak. Naime, nemaju sve vrste sisara iste razvojne procese.Istraživanje pod nazivom Lifelong multilineage contribution by embryonic-born blood progenitorsobjavljeno je u časopisu Nature.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar