SUNČEVA AVLIJA

NEUNIŠTIVI ASTEROID

236 pregleda
JAXA

Naučnici: Teško ga je razoriti, to bi mogao biti ozbiljan problem.

Oko našeg Sunčevog sistema juri mnoštvo kamenja i drugog materijala, poput asteroida i kometa. Ako bi jedan od njih krenuo ka Zemlji, da li bismo mogli sprečiti sudar koji predstoji? Možda. Nedavna misija DART pokazala je da možemo promeniti putanju nekih asteroida. No stručnjaci su sada otkrili da je jedna vrsta svemirske stene praktično neuništiva, odnosno da ju je teško eliminisati.

Asteroidi se, uglavnom, nalaze u asteroidnom pojasu, a mogu se klasifikovati u dve glavne kategorije. Monoliti se sastoje od jednog čvrstog komada stene i procenjuje da oni s prečnikom od oko jednog kilometra obično preživljavaju u svemiru samo nekoliko stotina miliona godina.Drugi tip su asteroidi krhotine, a sastoje se od mnoštva delova nastalih nakon potpunog ili delimičnog uništenja postojećih monolitnih asteroida, i do sada nije bio poznat njihov točan vek trajanja, piše Science Alert.

Misija DART (Double Asteroid Redirection Test) pod okriljem NASA je u septembru 2022. uspešno udarila u asteroid Dimorf i promenila mu putanju. Pređašnje misije svemirskih agencija ustanovile su da je Dimorf asteroid krhotina, da takvih tela ima u izobilju u svemirskim prostranstvima i da imaju nisku gustoću jer su porozni.S obzirom na to da su česta pojava, ti asteroidi mogu predstavljati veliku pretnju Zemlji, stoga su važna sva istraživanja povezana s njihovim sastavom, svojstvima, smerom kretanja ili drugim karakteristikama.

Naučnici smatraju da je Itokava toliko otporan jer apsorbuje udarce. Naime, budući da je to krhotina, poroznost mu iznosi oko 40 posto. Drugim rečima, gotovo polovina ovog asteroida ispunjena je šupljinama udari gnječe te praznine između fragmenata umesto da ih razbijaju. Itokava je, dakle, poput divovskog svemirskog jastuka – jednom kada se formira, jako ga je teško uništiti.

Japanska svemirska letelica hajabusa 2010. proučavala je 535 metara dugačak asteroid Itokava u obliku kikirikija. Sonda je na Zemlju donela više od tisuću čestica tog svemirskog kamena, od kojih je svaka bila manja od zrnca peska. To su bili prvi uzorci doneti sa asteroida.Japanski naučnici su nakon analize uzoraka utvrdili da je Itokava nastao nakon potpunog uništenja matičnog asteroida koji je bio veliki najmanje 20 kilometara. Sada su stručnjaci sa australijskog Univerzeteta Karten otišli korak dalje i u najnovijem istraživanju proučavali nekoliko tih čestica pomoću dve tehnike.

Prvom su ispalili snop elektrona na česticu i detektovali elektrone koji se raspršuju, što nam govori je li u stenu udario meteor. Drugom metodom se pomoću lasera meri količina radioaktivnog raspada u kristalu, ato nam ukazuje na starost tog udara.Rezultati su pokazali da se veliki udar koji je uništio Itokavin matični asteroid dogodio pre više od 4,2 milijarde godina, odnosno da je sam događaj star gotovo kao Sunčev sistem. To znači da je Itokava preživeo u svemiru mnogo, mnogo dulje od monolitnih asteroida.

Naučnici smatraju da je Itokava toliko otporan jer apsorbuje udarce. Naime, budući da je to krhotina, poroznost mu iznosi oko 40 posto. Drugim rečima, gotovo polovina ovog asteroida ispunjena je šupljinama i udari gnječe te praznine između fragmenata umesto da ih razbijaju. Itokava je, dakle, poput divovskog svemirskog jastuka – jednom kada se formira, jako ga je teško uništiti.

Ove informacije su ključne za sprečavanje potencijalnog sudara asteroida sa Zemljom. Mada je misija DART bila uspešna, prenos kinetičke energije između male letelice i asteroida od hrpe krhotina je vrlo mali, a to znači da je takav asteroid otporan na jače udare. Stoga će, smatraju naučnici, u slučaju ozbiljne pretnje sudara sa Zemljom verovatno morati da se primeni agresivniji pristup.Na primer, možda ćeupotrebiti udarni talas nuklearne eksplozije da bise asteroid odgurnuo, s obzirom na to da ona može preneti mnogo više kinetičke energije na telo koje se sastoji od krhotina.

Tela (objekti) koji prolaze blizu Zemlje (near-Earth object, NEO), poput asteroida ili kometa, često projure relativno blizu naše planete, a mediji su skloni preterati sa izjavama opasnosti samo na temelju toga što su svrstani u kategorije PHO i NEO, koje su zvučnog imena. No šta te kategorije uopće znače? NEO je svaki objekat koji u blizini Sunca prođe na udaljenosti manjoj od 1,3 AJ (AJ, astronomska jedinica). AJ označava okvirnu udaljenost Zemlje od naše zvezde i iznosi 150 miliona kilometara. To znači da se radi o telima koja će proći blizu naše planete u relativnom smislu.Primerice, neki asteroid kategorije NEO može proći unutar udaljenosti od 6,3 miliona kilometara od naše planete, što je zapravo dosta daleko. Za upoređenje, Mesec je od nas u proseku udaljen 384.400 kilometara. Potencijalno opasan objekat (PHO) je svemirsko telo čiji je prečnik veći od 140 metara i prolazi pokraj Zemlje na udaljenosti 0,05 AJ (7.500.000 kilometara) ili manjoj.

Udari većih asteroida i kometa su u prošlosti uveliko uticali na živi svet na Zemlji. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se pre 66 miliona godina kada se 10 kilometara širok asteroid srušio na područje današnjeg poluoistrva Jukatan u Meksiku.Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništio 75% svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve kopnene dinosaure.

„Znamo gde se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo videti pomoću sadašnje generacije teleskopa i znamo da se nijedan od otkrivenih neće približiti našoj planeti u sledećih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno spavati, izjavio je astronom Alan Ficsimons sa Kvins univerzitetau Belfastu, a prenosi Wall Street Journal.Međutim, još nismo otkrili sve manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cele gradove i opustoše ogromna područja. Mapiramo te manje sa sve većom preciznošću, ali moramo da budemo u stanju da preduzmemo neke korake ako otkrijemo da je neki na direktnom putu ka Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije.

Primer opasnosti koju predstavljaju mali asteroidi i komete jeste objekat koji je 15. februara 2013. prodro u Zemljinu atmosferu u blizini ruskog grada Čeljabinska. Smatra se da je imao prečnik od 20 metara. Eksplodirao je u atmosferi izazvavši ogromnu eksploziju, u kojoj je ozleđeno više od 1.500 ljudi. Da je ušao u atmosferu samo 20 kilometara severnije, napravio bi mnogo veću štetu. Imali smo veliku sreću što nije bilo značajnijih ozleda. No moramo biti svesni da će se tako nešto dogoditi u budućnosti i delovati na vrijeme, poručio je Džej Tejt, direktor britanskog Nacionalnog informacijskog centra za objekte NEO u Najtonu. Istraživanje pod imenom Rubble pile asteroids are foreverobjavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

(Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar