ATINSKI TRG

ODABIR NIJE EVOLUCIJA

1.209 pregleda

Pod pojmom prirodno odabiranje filozofsko i naučno mnenje misli na drugi zakon termodinamike, na uvećanje entropije: verovatno će, pri svakoj promeni sistem preći u verovatnije stanje ili, ukratko rečeno, verovatno će se desiti ono što je verovatnije. To je čista tautologija i time je i apsolutna istina.

Nikola Pilipović

Prirodno odabiranje nije evolucija. Ovu smelu tvrdnju veoma je lako dokazati, štaviše to su potpuno suprotni pojmovi. Nije potrebno da izlazimo iz terminologije i tumalenja koje sami evolucionisti i filozofi biologije nameću.

Pod pojmom prirodno odabiranje filozofsko i naučno mnenje misli na drugi zakon termodinamike, na uvećanje entropije: verovatno će, pri svakoj promeni sistem preći u verovatnije stanje ili, ukratko rečeno, verovatno će se desiti ono što je verovatnije. To je čista tautologija i time je i apsolutna istina. A prirodno odabiranje je to isto samo, za razliku od drugog zakona termodinamike koji za svoj predmet ima materijalni objekt uopšte, ono je primenjeno na pojam živo biće: opstaje ono biće čija verovatnoća opstanka je veća, što je takođe tautologija i time apsolutna istina.

Prema tome, prirodno odabiranje je oksimoron,ono što prvi deo tvrdi drugi njegov deo toporiče: verovatno će nastati ono stanjekoje je manje verovatno.

Filozofi biologije i evolucionisti beže od te činjenice, jer idući za Imanuelom Kantom i ostalim filozofima, znaju da je analitički sud, a tautologija je upravo to, potpuno prazan pojam, što je  tačno. Prazan, ali ne i beskoristan. Naprotiv, ako mu se doda predmet: materijalni objekat, živo biće, brojevi, na primer, onda on postaje fundamentalni heuristički princip od najvećeg značaja: drugi takon termodinamike, zakon o održanju mase – energije, princip kontinuiteta, princip kauzaliteta, matematika.

Naravno ne kao saznanje, već upravo suprotno kao granica mogućeg znanja – ono što je Kant stidljivo i neuverljivo želeo da pripiše svojoj metafizici i saznanju a priori – jer tautologije su jedine apsolutne istine, jedino na šta se možemo osloniti u traganju za razumevanjem prirode, sve ostalo su samo iskustvene istine ili čisto mnenje.

Vratimo se pojmu prirodno odabiranje i kratkom dokazu da je on suprotan pojmu evolucija. Podsetimo se da pod pojmom živo biće biologija i svo filozofsko i naučno mnenje (za razliku od javnog mnenja, koje ima rezervu prema takvom stavu) misli na složenu i uređenu materijalnu strukturu podobnu savršenom mehanizmu koji sam sebe održava, uglavnom implicitno to izlažući, a samo izuzetno i decidno, jer takvo tumačenje ipak deluje samo  kao nužno zlo.

Treći pojam koji učestvuje u dokazu jeste evolucija. Ma šta mislili pod tim pojmom, nesporno je da su potonje forme složenije i uređenije nego prethodne, da je sisar složeniji od vodozemca, vodozemac od insekta a insekt od bakterije, to jest da evoluciju neizbežno prati i usložnjavanje materijalne strukture bića. Istorija evolucije na Zemlji je istorija sve složenijih materijalnih struktura.

Nije moguće pojam koji sam sebe negira dovesti u odnos prema drugom pojmu, to jest odnos pojma prirodno odabiranjeprema pojmu evolucije nema nikakvog smislajer sam pojam prirodno odabiranje nema smisla.

Ako, dakle, kroz prirodno odabiranje nastaju sve verovatnije forme živih bića, onda to znači da nastaju i sve verovatnije forme materijalne strukture. Ali kroz prirodno odabiranje nastaju sve složenije materijalne strukture, a one su manje verovatne, kao što nalaže drugi zakon termodinamike za sve materijalne objekte, pa i za materijalnu strukturu bića. Znači princip prirodnog odabiranja je u koliziji sa drugim zakonom termodinamike, a to znači i sa samim sobom. Prema tome, prirodno odabiranje je oksimoron, ono što prvi deo tvrdi drugi njegov deo to poriče: verovatno će nastati ono stanje koje je manje verovatno.

Nije moguće pojam koji sam sebe negira dovesti u odnos prema drugom pojmu, to jest odnos pojma prirodno odabiranje prema pojmu evolucije nema nikakvog smisla jer sam pojam prirodno odabiranje nema smisla. U ovom razmišljanju nema greške, znači greška je u samoj osnovi razumevanja pojma života i pojma živog bića, u tome da biće ne čini samo materijalna struktura, jer ono opstaje uprkos drugom zakonu termodinamike.

Greška je fundamentalna i nepopravljiva; ceo svet života, živih bića, čoveka, bića civilizacije i evolucije ostao je ne nepoznat, već skriven iza sveta kauzaliteta. Živimo u svetu zabluda i neznanja, ne znamo šta nam se dešava i kakva budućnost nas čeka.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar