VREMENSKA MAŠINA

OGLEDANJE LOŠE SREĆE

715 pregleda
Baš sam strašan (Vikipedija)

Godine 1835. Justus fon Libig, nemački hemičar, staklo je obložio tankim slojem srebra. Tako su prvi put u istoriji i obični ljudi mogli da kupe ogledalo.

Ogledalo je ravna ili zakrivljena površina, obično proizvedena od stakla na koje je nanet reflektivni premaz. Osim za ličnu upotrebu, ogledala se takođe koriste u tehnologiji, važna su komponenta u naučnim instrumentima kao što su teleskopi, industrijske mašine, kamere i laseri.

Verovatno su ljudi prvi put počeli da se ogledaju u odblescima u vodi, potocima i rekama. Prva ogledala pravljena su od poliranog kamena i crnog vulkanskog stakla. Neki primeri takvih ogledala pronađeni su u Turskoj.

Metalne legure ili dragoceni metali
ogledala bili su vredni u drevnim
vremenima i dostupni jedino vrlo
bogatim pojedincima.

Drevni Egipćani su za proizvodnju ogledala koristili polirani bakar, a okruglo lice ogledala bi se često i ukrašavalo. Drevni Mesopotamci su takođe proizveli polirana metalna ogledala, a ogledala od poliranog kamena poznata su u Centralnoj i Južnoj Americi od 2000. godine pre nove ere.

U Kini su ogledala pravljena od polirane bronze i od legure kalaja i bakra koji su morali biti visoko polirani da bi mogli da reflektuju predmete. Metalne legure ili dragoceni metali ogledala bili su vredni u drevnim vremenima i dostupni jedino vrlo bogatim pojedincima.

Koncepti duše su često povezivani
sa ogledalima, što je dovelo
do raznih sujeverja.

Veruje se da su ogledala izrađena od stakla sa metalnom zaštitom prvi put proizvedena u Libanu u prvom veku pre nove ere. Staklena ogledala su prvi put proizvedena u trećem veku, i pronađena u Egiptu, Nemačkoj i Aziji. Usavršavanje obrade stakla u 14. veku dovelo je do otkrivanja konveksnih ogledala, što je povećalo popularnost staklenih ogledala.

Justus fon Libig (Vikipedija)

Pošto staklo predstavlja loš reflektor, mora biti prevučeno kako bi dobilo svojstva ogledala. Najprikladniji materijali za izradu metalnih premaza su srebro, zlato i hrom. Koncepti duše su često povezivani sa ogledalima, što je dovelo do raznih sujeverja.

Na primer, razbijanje ogledala uzrokuje sedam godina loše sreće, jer se duša koja se razbija sa slomljenim ogledalom regeneriše svakih sedam godina (stara rimska legenda). Ogledala takođe imaju jaku vezu sa duhovima. Ogledalima su pokrivani upokojeni, jer prema nekim sujevernim pravilima, ogledalo može zameniti dušu osobe koja umre.

U renesansi su ogledala pravljena metodom presvlačenja stakla kalcijumom i amalgamom žive. Venecija je postala centar proizvodnje takvih ogledala. Godine 1835, Justus fon Libig, nemački hemičar, proizveo je ogledalo tako što je staklo obložio tankim slojem srebra. Pronalazak tog procesa omogućio je da se pojednostavi i raširi proizvodnja, tako da su prvi put u istoriji i obični ljudi mogli da kupe ogledalo.

(Branislav Jarić, RTS) 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar