PANDORINA KUTIJA

PAD INTELIGENCIJE

235 pregleda

Naučnici su otkrili da su oni koji su se zarazili virusom SARS-CoV-2 imali znatno lošije rezultate od očekivanih u odgovarajućoj demografskoj grupi.

Mnogi ljudi koji su prebolelikovid-19 imaju znatno lošije rezultate na testovima inteligencije nego što bi se očekivalo, pokazala je velika studija nedavno objavljena u Lansetovom časopisu EClinicalMedicine. Naučnici s Imperijal koledžau Londonu koji se bave istraživanjem mozga u studiji su koristili rezultate Velikog britanskog testa inteligencije, koji je pokrenut još 2019.Testiranje inteligencije, sprovedeno preko interneta, obuhvatilo je 81.337 učesnika od januara do decembra 2020, uključujući gotovo 13.000 zaraženih kovidom-19.

Nakon što su uzeli u obzir i isključili uticaje varijabli kao što su životna dob, pol, obrazovanje, prihodi, rasna i etnička pripadnost, istorija bolesti, depresija, umor, raniji mentalni problemi i zanimanje, naučnici su otkrili da su oni koji su se zarazili virusom imali znatno lošije rezultate od očekivanih u odgovarajućoj demografskoj grupi.

I kod lečenih i kod nelečenih

Bolesnici koji su završili na respiratorima imali su najveći deficit, jednak padu IQ za sedam bodova, a pad je zabeležen čak i kod osoba koje su prebolele blagi oblik bolesti.Deficiti su bili značajni kod hospitalizovanih osoba (N = 192), a i kod nehospitalizovanih koje su imale biološku potvrdu infekcije kovidom-19 (N = 326). Analiza markera premorbidne inteligencije nije pokazala da su ove razlike postojale pre infekcije. Finija detaljna analiza kroz podtestove podržala je hipotezu da kovid-19 ima uticaj na više domena ljudske spoznaje”, tumače autori.

„Pad je bio najizraženiji u područjima u kojima se koriste kognitivne funkcije, poput zaključivanja, rešavanja problema, prostornog planiranja i otkrivanja ciljeva”. Ovi rezultati u skladu su s izveštajima o dugom kovidu, u kojima se uobičajeno pominju moždana izmaglica, problemi s koncentracijom i poteškoće u pronalaženju pravih reči”, dodali su naučnici.

Mozak ostari desetak godina

Prilikom prvog objavljivanja rezultata studije, pre nego što je prošla recenziju i štampana u relevantnom časopisu, autori su izjavili da su zabeležili pad inteligencije koji odgovara starenju mozga za desetak godina.No, neki stručnjaci koji nisu bili neposredno uključeni u istraživanje tom su prilikom istakli da rezultate, iako su vrlo zanimljivi, ipak treba uzeti sa određenom rezervom.

„U istraživanju nisu bile poznate kognitivne funkcije učesnika pre nego što su oboleli od kovida-19, a rezultati takođe ne pokazuju mogu li se bolesnici dugoročno oporaviti, što znači da uticaji na kognitivne sposobnosti možda mogu biti kratkoročni”, rekla je Džoana Vordlou, neuroznaučnica sa Univerziteta Edinburg.

U ovoj studiji procenjivanje inteligencije pre obolevanja i nakon toga ima osobit značaj jer su neka ranija istraživanja pokazala da ljudi manjih kognitivnih sposobnosti češće obolevaju od kovida-19 i da se snažnije protive raznim epidemiološkim merama, kao što je držanje distance, nošenje maski i cepljenje.Naime, jedno istraživanje objavljeno u uglednom naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, sprovedeno na uzorku od preko 800 Amerikanaca, pokazalo je da se merama društvenog distanciranja, što uključuje obrasce ponašanja kao što je držanje fizičke udaljenosti, izbegavanje rukovanja i dodirivanja, pranje ruku i nošenje maski, snažnije protive ljudi s manjom inteligencijom i slabijim kapacitetom radne memorije.

S druge strane, britanski autori su pomno isključili razne faktore koji bi mogli imati uticaj na inteligenciju. Među ostalima, u obzir su uzeli markere za inteligenciju pre obolevanja i očekivanja kognitivnih sposobnosti u jasno definisanoj demografiji, što je standardan postupak u istraživanjima u kojima se želi utvrditi kauzalnost, a ne samo korelacija između mogućeg uzroka i posledice.

SARS-CoV-2 ulazi u mozak

Britanski autori u uvodu ističu da su se odlučili na istraživanje jer sve više studija pokazuje da kovid-19 može delovati na mozak. Naime, poznato je da neki virusi mogu zaraziti neurone, pa i mozak, a SARS-CoV-2spada u takve patogene. Na tu činjenicu, među ostalim, ukazuju simptomi kao što su gubitak njuha i studije koje su pokazale da pacijenti s kovidom-19 mogu razviti niz neuroloških komplikacija, uključujući one koje su posledica moždanog udara, encefalopatije, upalnog sindroma, mikrokrvarenja i autoimunih reakcija.

Autori u studiji pišu da postoji zabrinutost u vezi s mogućim neurološkim posledicama zbog sepse, hipoksije i imunske hiperstimulacije i da postoje izveštaji o povišenim protivtelima u cerebrospinalnoj tekučnosti kod bolesnika s neurološkim simptomima, promenama bele tvari u mozgu i psihološkim i psihijatrijskim posledicama.

U prilog ozbiljnosti problema, među ostalim, govori istraživanje objavljeno u časopisu Nature Neuroscience objavljeno 20. novembra 2020. koje je pokazalo da SARS-CoV-2može uči u živce i mozak, gde može uzrokovati razna oštećenja, uključujući zgrušavanja krvi – tromboembolije.

Autori u toj studiji u uvodu pišu da su na različite načine dokazali prisutnost RNK i proteina SARS-CoV-2u anatomski različitim područjima nazofarinksa i mozga.Nadalje, opisujemo morfološke promene povezane sa infekcijom poput trombembolijskog ishemijskog infarkta središnjeg živčanog sistema i predstavljamo dokaze o neurotropizmu SARS-CoV-2. SARS-CoV-2 može ući u živčani sistem prelazeći neuralno-sluzničku površinu u sluznici mirisa, iskorišćavajući neposrednu blizinu sluznice, endotela i živčanog tkiva, uključujući osetljive mirisne i osetne živčane završetke. Nakon toga, čini se da SARS-CoV-2prati neuroanatomske strukture, prodirući u definisana neuroanatomska područja, uključujući primarni respiratorni i kardiovaskularni kontrolni centar u produženoj moždini”, tumače autori.

Zašto se čuvati SARS-CoV-2?

Mada ne postoje izravni dokazi da virusi uzrokuju neurodegenerativne bolesti poput Alchajmerove ili Parkinsonove, naučnici sve češće upozoravaju da bi upalne reakcije koje uzrokuju virusne infekcije mogle biti pokretači neurodegeneracije osobito kod osoba koje imaju genetsku sklonost ka takvim procesima. Naime, svaki upalni proces ima potencijal da izazove oštećenja u zaraženom tkivu.

Drugim rečima, prebolevanje virusnih bolesti protiv kovida-19 može rezultirati poteškoćama koje će doći do izražaja tek u starijim godinama života. To nameće pitanje treba li zdravstvene politike i ponašanje urediti na takav način da se virusne bolesti izbegavaju čak i kada nisu tako teške kao kovid-19, među ostalim, boljim kampanjama vakcinisanja.

(Izvor Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar