SRICANJE ISTORIJE

PERSIJSKI BESMRTNICI

402 pregleda
Profimedia

Možda najstarija elitna vojna jedinica na svetu, pred kojom su padali celi gradovi. Neprijateljima su već pojavom uterivali strah u kosti.

Brojni antički izvori pominju ovu elitnu vojnu jedinicu koja je već svojom pojavom izazivala strah. Zabeleženo je da su im se celi gradovi predvali bez borbe, a i da je sam Aleksandar Makedonski bio opčinjen njihovom vojnom veštinom i hrabrošću. Oni su bili Persijski besmrtnici, u miru carska garda, a u ratu elitni vojnici.Da li je žena osmislila koncept elitnih jedinica?

Persijski besmrtnici bili su elitna vojna jedinica čije je postojanje na istorijskoj sceni trajalo relativno kratko. Perciznije rečeno, njihovo delovanje je zabeleženo u vremenskom periodu od 550. do 330. godine p. n. e. Jedinicu je bez izuzetka činilo 10.000 vojnika koji su birani iz redova najboljih ratnika u carstvu. U miru su delovali kao careva straža, dok bi se u ratnim vremenima njihova uloga menjala te su postajali deo stalne vojske.

Naučnici danas sugerišu da su Persijski besrtnici, najverovatnije, prvi put formirani nakon zauzimanja Vavilona, 539. godine p. n. e. kada je ovom mesopotamskom gradom, po naredbi kralja Kira, upravljala moćna žena Panatea Artešbod. Komandant po prirodi, ona se danas smatra tvorcem ove, po svemu sudeći, prve elitne jedinice na svetu.Ksenofont u svojoj delimično izmišljenoj biografiji kralja Kira, Kiropediji”, navodi da je ovaj kralj sam osmislio koncept elitne straže, iako se dosta istoričara danas ne slaže sa ovom tvrdnjom. Oni iznose hipotezu da je najverovatnije Panatea bila ta koja je, zajedno sa suprugom, osmislila čuvenu gardu.Odakle potiče pojam besmrtnici?

Kakootac istorije Herodotnavodi besmrtnika je bilo tačno 10.000 u svakom trenutku, a održavanje tog broja dovelo je do nastanka naziva. Svaki put kada je neki od besmrtnika penzionisan, ubijen ili teško ranjen bio bi zamenjen novim članom.Jedna od obaveza članova bila je i da svoje mrtve odmah uklanjaju sa bojnog polja, a kako bi ih uvek bilo 10.000 odmah suzamenjivani novim. Bez leševa koje neprijatelji mogu da vide,u očima njihovim stvarana je iluzija o besmrtnim ratnicima.

Besmrtnike su činili, uglavnom, Persijanci, a u antičkim izvorima piše da je dobar deo Medijana i Elamata bio asimilovan u njihove redove. Istorčari sugerišu da ova činjenica govori o Kiru koji se očigledno nije plašio da svojim bivšim neprijateljima dodeli visoke i odgovorne položaje.Birani pretežno među bogatijim članovima ahemenidskog društva u starosnoj dobi od 5 godina, od malena su obučavani da postanu vojnici. Njihova obuka je podrazumevala učenje jahanja, gađanja strelom, a i lova i obrade zemlje. Sa 20 godina bi postajali vojnici, dok su u penziju išli sa navršenih 50 godina nakon – po tadašnjim merilima – gotovo celog života provedenog u ratu i sukobima. Tada su ostvarivali pravo na penziju i zemlju.

Pored dobro uvežbenaih sposobnosti ratovanja, glavno oružije ovih ratnika bilo je skoro 2 metra dugo koplje sa izuzetno oštrim vrhom. Ono je imalo protivtežu sa suprotne strane, pa je u određenim situacijama služilo kao tupi predmet kojim je neprijatelj mogao da se usmrti.Vremenom su protivteže evoluirale i poprimile oblik voća, koje je označavalo pripadnost unutar jedinice. Pa su tako 1.000 najelitnijih članova imali protivtežu u obliku jabuke, tvrde istoričari. Pored koplja, sastavni deo naoružanja činile su lagane borebene sekire – sagaris.

Kako istraživači tvrde, Persijski besmrtnici nisu pridavali previše pažnje zaštiti glave. Umesto očekivanih šlemova nosili su neku vrstu tijare, koje su prema različitim izvorima imale različite oblike i služle su više kao ukras nego kao deo opreme. Oklop im je pružao veću zaštitu, a sastojao se od bronzanih ploča i gvožđa. Pored toga nosili su i masivne, kožom presvučene štitove od pruća i drveta.Na bojnom polju ova teška pešadija jurišala je u pratnji hiljada strela koje su izbacivali strelci, dok je konjica išla sa bočnih strana. Njihova taktika dorinosila je i psihološkoj prednosti jer su oklopnici koji jurišaju u pratnji hiljada strela bili zastrašujuć prizor. Zabeleženo je da su se mnogi gradovi na ovaj prizor predavali bez borbe.Da li je njihov uspeh legenda ili stvarnost?

Nakon Kirove smrti 530. godine p. n. e. jedinicu Persijskih besmrtnika su zadržali njegovi naslednici. Zabeleženo je da su se borili tokom celog trajanja Ahemenidskog carstva, za vreme Kambiza Drugog i Darija Velikog. Među istoričarima vlada mišljenje da je Darije koristio ovu elitnu brigadu kada je napao Grčku, ali da njihovo prisustvo nije moglo da spreči poraz u bici kod Maratona 490. godine pre nove ere.

I pored slavne istorije i mnogo izvojevanih pobeda, bitka s kojom se Persijski besmrtnici najviše poistovećuju dogodila se kod Termopila. Danas svako dete zna priču o Spartancima koji su zamalo pobedili brojčano nadmoćniju persijsku vojsku. Tada je spartanski general Leonida Prvi podstakao svoju skromnu elitnu silu od 300 ljudi do te mere da nisu samo odbili Kserksove ljude, već su ih prisilili na postepeno povlačenje. U tom trenutku Kserksov plan B bio je da pošalje svoje Besmrtnike na Spartanace.

Međutim, u vreme Kserksove vladavine Spartanci su imali naprednije oružje i zaštitu, što će se pokazati kao bitan faktor i na drugim borbenim poljima prilikom invazija na Grčku.Uprkos značajnim porazima, Besmrtnici će ostati u funkciji elitne jedinice sve do bitke kod Gaugamele 331. godine pre nove ere. Tada su se Persijanci sukobili s makedonskim snagama Aleksandra Velikog. Ovaj poraz je označio kraj Persijskog carstva, mada stručnjaci kažu da to nije bio kraj Persijskih besmrtnika

Aleksandar je bio veliki poštovalac Kira i odlučio je da zadrži elitnu silu persijskih vojnika kao deo zaštitnog štita koji ga okružuje. Nakon njegove smrti ostaje nejasno da li su naslednici zadržali tradiciju održavanja elitne grupe vojnika. Ipak, njihovo ime očuvano je u istoriji, dobili su ono što je većina ratnika tog vremena priželjkivala – večnu slavu.

(Nacionalna geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar