VREMENSKA MAŠINA

PREDVIDEO VODU NA MARSU

601 pregleda
Severna ledena kapa (ESA)

Još 1961. godine naš naučnik Miloš Zeremski napisao je u časopisu „Vasiona” da na Zemljinom susedu treba očekivati postojanje vode! Kakve to veze ima s Karađorđem?

Zamislite samo: još 1961. naš naučnik se osmelio da napiše da na Marsu ima vode, što je tek skoro potkrepljeno?

Časopis „Vasiona” (izdavač Astronomsko društvo „Ruđer Bošković” iz Beograda) objavio je članak dr Miloša Zeremskog koji je, opisujući reljef, predvideo da na Zemljinom svemirskom susedu treba očekivati postojanje vode! Svoj iskaz utemeljio je na klimatskom tumačenju: izostanak vodene pare u polarnim predelima mora se odnekuda nadoknađivati!

Miloš Zeremski (lična arhiva)

Međutim, da bi postao led, onakav
kakav se javlja na Zemlji, mora da
postoji otapanje (pretvaranje snega
najpre u tečno, a potom u čvrsto stanje).

„Polarne oblasti (kape) su pokrivene snegom ili ledom čija maksimalna debljina iznosi tri santimetra. Zbog ovako male debljine ledenog pokrivača i brzog smanjivanja površine pod njim, naročito s proleća, smatra se da led otapajući se ne prelazi u vodu već direktno isparava odlazeći u atmosferu. Ovo shvatanje bi se izvesno moglo usvojiti za snežni pokrov. Međutim, da bi postao led, onakav kakav se javlja na Zemlji, mora da postoji otapanje (pretvaranje snega najpre u tečno, a potom u čvrsto stanje). Ali razmotrimo šta će biti s vodenom parom pri glavnom otapanju”, pisao je pre gotovo pola veka Miloš Zeremski.

Deficit snega

Da li će se zadržati u atmosferi iznad polarnih područja i kondezacijom se ponovo vratiti na isto tle ili će se preseliti u ekvatorijalne predele?

Imajući u vidu da se „crvena planeta” okreće (rotira), to znači da se, kao posledica razlike u temperaturi, javlja i planetarno i regionalno strujanje (vetrovi). Drugim rečima, kruženje (cirkulacija) vazduha i vodene pare između pomenutih oblasti. Šta se pri tome zbiva?

Pretpstavimo da je vodena para, nastavio je Miloš Zeremski, vazduhom dospela iz polarne u ekvatorijalne oblasti. Zbog niske temperature u visini, mogla je nastati jača kondenzacija i izlivanje kiše. Ukoliko se padavine sruče na svetle površine-pustinje, tada će se jedan deo vode upiti u rastresito pustinjsko tlo, drugi će oteći površinski, a treći se isparavanjem ponovo vratiti u atmosferu.

Ako se, pak, kiša izlije na tamne površine koje su, po nekim naučnicima, obrasle mahovinom i lišajevima, tada će jedan deo vode utrošiti pomenute biljke za svoje životne radnje, drugi deo će upiti tle, treći će oteći površinski, a četvrti se isparavanjem ponovo vratiti u atmosferu.

Da li postoji prvi ili drugi izvor
hranjenja vodom ili oba zajedno,
to će se dokazati u budućnosti.

„Kao što vidimo, i u jednom i u drugom slučaju vrlo mala količina vode će se vratiti u atmosferu. Pod uslovom da ta voda (vodena para) ponovo dospe u polarne oblasti, tada će već posle (njene) prve cirkulacije ovde pasti znatno manje količine snega. Taj deficit snega će se odraziti na debljinu snežnog ili ledenog pokrivača, a s tim u vezi i na dužinu njegovog trajanja tokom zimskog perioda.

Međutim, posmatranjima je utvrđeno da se Marsove kape približno u isto vreme, s proleća, počinju da smanjuju, što znači da se debljina njihovog ledenog prekrivača menja. Ako ovo usvojimo kao verovatno, tada se prikazani deficit vodenog taloga odnekuda mora nadoknađivati.

Hranjenje bodom

On se može nadoknađivati ili iz manjih vodenih basena (u obliku jezera) koji verovatno postoje u ekvatorijalnoj oblasti ili od juvenilne vode, iz Marsove unutrašnjosti, preko vulkanskih erupcija i dubokih rasednih pukotina. Da li postoji prvi ili drugi izvor hranjenja vodom ili oba zajedno, to će se dokazati u budućnosti. Ali pri iznetoj klimatskoj analizi, te izvore treba očekivati”, zaključio je Miloš Zeremski.

Neretko je dr Miloš Zeremski pomagao u odgonetanju pojedinih zagonetki, pa je tako ustanovio na kojem je mestu tačno Đorđije Petrović Karađorđe podigao Prvi srpski ustanak u Orašcu 1804. A to nije bilo tamo gde je postavljeno spomen-obeležje, već 150-170 metara nizvodno, s desne strane, na jednom fosilnom klizištu.

Tvrdnju potkrepljuje litografija iz dvotomne knjige Konstantina N. Nenadovića, štampana u Beču 1883. godine, na kojoj su prikazani Crni Đorđije i nekoliko stotina ustanika. Nedokučivi su putevi naučnih uvida, pokatkad veoma čudnovati zar ne?

Stanko Stojiljković

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar