MEĐU IZMEĐU

PRLJAVO POSUĐE NEOLITA

Ilustracija (Vikipedija)

Zanimljivo je da je u nekoliko posuda, pored mleka, pronađena surutka.

Zahvaljujući novoj istraživačkoj metodi, internacionalna grupa istraživača, na čelu sa arheološkinjom Evom Rozenstok, nedavno je na području današnje Turske analizom naslaga sa grnčarskog posuđa starog 8.000 godina, otkrila da su se naši praistorijski preci, hranili slično kao i mi danas – žitaricama, mahunarkama  i mlečnim proizvodima, uglavnom sirom i mlekom.

Zanimljivo je da je u nekoliko posuda, pored mleka, pronađena surutka. Njeni ostaci naveli su istraživače da zaključe da su pripadnici ove davno nestale civilizacije iz perioda mlađeg kamenog doba, znali kako se prave jogurt i sir.

Analiza lipida omogućava utvrđivanje
porekla ostataka hrane starih preko
10.000 godina što je arheolozima olakšalo
proces rekontrukcije načina života
veoma starih civilizacija.

I dok je široko primenjivana analiza ostatka lipida najčešći način za utvrđivanje porekla hrane sa praistorijskog posuđa, analiza proteina, koja je korišćena u ovom istraživanju, omogućila je još detaljniji uvid u meni naših predaka.

Glavna prednost analize proteina leži u raznovrsnijem i preciznijem uvidu. Naime, proteini se mogu lako razlikovati čak i ukoliko se u posudi nalazilo više različitih vrsta žitarica ili ako je, što nije redak slučaj, posuda bila više puta korišćena, što je, kako se ističe, analizom masti gotovo nemoguće izvesti. Dodatni razlog je i to što se lipidi najčešće nalaze u životinjskom mesu bogato zasićenom mastima, a proteini u raznovrsnom hranljivom bilju i mahunarkama, što omogućava potpuniji uvid u raznovrsnost ishrane drevnih naroda.

Ipak, mada manje precizna, analiza lipida omogućava utvrđivanje porekla ostataka hrane starih preko 10.000 godina što je arheolozima olakšalo proces rekontrukcije načina života veoma starih civilizacija, vođenja domaćinstava, vidova privređivanja i potrošnje.

Kada su u pitanju proteini, istraživači u svom radu, objavljenom u časopisu Nature Communications navode da se i dalje ne zna koliko dugo molekuli belančevina mogu odolevati vremenu te je neophodno uraditi još istraživanja koja bi, pored upoznavanja kulinarskih navika naših predaka, doprinela unapređenju ove nove, neobično precizne metode.

(Anđela Mrđa, CPN)

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar