ARHIMEDOVA TAČKA

PRVA ŽENA DR MATEMATIKE

538 pregleda
Wikimedia Commons

 Sofija (Sonja) Kovaljevska bila je čuvena ruska matematičarka koja je dala značajan doprinos analizi, parcijalnim diferencijalnim jednačinama i mehanici. Otvorila je put drugim ženama koje su želele da se bave naukom i prva žena koja je doktorirala (u modernom smislu) matematiku, prva žena imenovana za profesora u severnoj Evropi i jedna od prvih žena urednica naučnih časopisa.


Prof. dr Miodrag Petković

Sofija (Sonja) Kovaljevska, rođena Korvina-Krukovski (1850-1891), svakako je jedna od najpoznatijih matematičarki. Njen otac bio je armijski oficir i direktan potomak Matijasa Korvinusa, kralja Mađarske, ali je njen deda, ženidbom s Cigankom, izgubio prinčevsku titulu. Njen deda po majci bavio se naukom. Sofija je pridavala veliki značaj svom kontroverznom dualnom nasleđu i njime objašnjavala mnoge iznenadne promene svog karaktera.


Poštanska
marka iz 1951.

Sofija je veoma rano iskazala snažno interesovanje za matematiku, mada ju je do kraja života interesovala i književnost. Još kao devojčica, zidove svoje sobe oblepila je matematičkim radovima. Otac joj nije zabranjivao ovo interesovanje, ali nije mogla da pohađa fakultet jer ženama u Rusiji (kao i nigde drugde) to nije bilo dopušteno. Učila je iz radova Mihaila Ostrogradskog, sama ili uz pomoć tutora. Želeći da otputuje u Evropu radi daljih studija, bila je primorana da iz interesa sklopi formalni brak s mladim talentovanim paleontologom Vladimirom Kovaljevskim (1842-1883), inače ne bi mogla da putuje sama. Vladimir je kasnije postao poznati naučnik i akademik, preveo je Darvinova dela i sarađivao s njim.

Godine 1869. Sofija je otišla s mužem u Hajdelberg, gde je ostala godinu dana, ali joj nije dozvoljeno da pohađa studije zvanično. Ipak, ubedila je univerzitetske vlasti da nezvanično pohađa nastavu, a profesori su joj bili, među ostalima, Herman fon Helmholc, Gustav Kirkof i Robert Bunsen. Posle toga odlazi u Berlin gde je imala sreću da upozna čuvenog matematičara Karla Vajerštrasa, koji je pristao da joj daje privatne časove u od 1870. do1874.

Objavili su nekoliko zajedničkih radova, a Sofija je na osnovu svojih radova o parcijalnim diferencijalnim jednačinama, dinamici Saturnovog prstena i eliptičnim integralima dobila od Univerziteta u Getingenu titulu doktora in absentiaza tezu pod nazivom O teoriji parcijalnih diferencijalnih jednačina. Vajerštras je do kraja njenog života ostao iskren prijatelj (mada je potajno verovatno osećao i nešto više prema izuzetno lepoj Sofiji). U tom momentu Sofija je bila jedina žena doktor matematike u Evropi, ali uprkos tome nije mogla da dobije akademsku poziciju jer u to vreme to nije bilo dozvoljeno ženama. Umesto toga, predavala je jedno vreme aritmetiku srednjoškolkama.

Nakon više Vajerštrasovih neuspešnih pokušaja da joj nađe poziciju na nekom univerzitetu, Sofija se potpuno iscrpljena od napornog rada vratila u Rusiju. Njena slava stigla je pre nje i ona je počela sa svojim suprugom da vodi lagodan život visokog petrogradskog društva. Uživala je ovenčana slavom, okružena laskanjima i divljenjem i potpuno zaboravila na matematiku ali i na svog velikog dobrotvora Vajerštrasa. Godine 1878. rodila je ćerku Sofiju, ali njen brak je po svim izvorima bio težak i pun nerazumevanja, iako je i sam Vladimir Kovaljevski bio priznati naučnik. Dve godine kasnije, suočena sa finansijskom propašću, odlučila je da se vrati matematici. Obratila se Vajerštrasu, koji je dobrodušno zaboravio njenu nezahvalnost i opet bio spreman da joj pomogne.


Karl Vajerstras (Wikipedia)

Sofija je 1880. godine doputovala u Berlin gde joj je Vajerštras preporučio da se bavi izučavanjem prostiranja svetlosti kroz kristalni medijum. Od 1981. ona i njen suprug Vladimir se živeli odvojeno. Često u stanju duboke depresije i suočen sa optužbama za berzanke prevare, Vladimir je izvršio samoubistvo 1883. godine. Zahvaljujući snažnoj podršci Mitag-Leflera, švedskog matematičara i bivšeg Vajerštrasovog učenika, Sofija je od 1884. počela da drži predavanja na Univerzitetu u Stokholmu, najpre kao privatdocent. Kovaljevska je upoznala Mitag-Leflera preko njegove sestre En Lefler, književnice, glumice i pisca pozorišnih komada.

Po preseljenju u Švedsku Sofija je promenila svoje ime u Sonja, koje je i stajalo na njenim radovima. Godine 1889. Sonja je imenovana za profesora. Ovo je bio nezamisliv presedan za to doba koji je označio prekretnicu u tretiranju žena u nauci. Obično se u literaturi navodi da je Sonja Kovaljevska bila prva žena univerzitetski profesor. Ovo nije tačno, jer su pre nje u 18. veku na poziciji univerzitetskog profesora bile Italijanke Kaura Basi i Marija Gaetana Anjezi. Sonja Kovaljevska je istovremeno postala i urednik časopisa Acta Mathematica.Izabrana je i za člana Ruske akademije nauka, ali nikada nije dobila ponudu za profesorsku poziciju u Rusiji.

Njeno najveće dostignuće je Bordenova nagrada koju joj je dodelila Francuska akademija nauka 1888. za rad pod nazivom O rotaciji krutog tela oko fiksne tačke. Rad je ocenjen kao tako značajan doprinos da je iznos nagrade povećan sa 3.000 na 5.000 franaka. Treba reći da su uslovi konkursa predviđali anonimnost autora sve do izbora nagrađenog rada.

Osim matematičkih radova, Sonja Kovaljevska se povremeno bavila književnošću. Godine 1888. upustila u skandaloznu” ljubavnu romansu sa Maksimom Kovaljevskim, bratancem njenog pokojnog supruga Vladimira. Godine 1891. otišla je u Pariz da se sretne s njim, ali se tom prilikom razbolela od gripa, što se iskomplikovalo u zapaljenje pluća. Nažalost, nije se oporavila i umrla je u Stokholmu u 41. godini života. Sahrana je bila veličanstvena. Ljudi su slali ogromne količine cveća iz svih zemalja Evrope. Grob je ubrzo postao mesto hodočašća boraca za ženska prava. O njenom životu su snimljena tri filma i jedna TV drama, a jedan krater na Mesecu nosi njeno ime.


Grob Sonje Kovaljevske (
Wikipedia)

Iako je Sonja Kovaljevska napisala samo deset radova, većina rezultata bila je od ogromnog značaja i u velikoj meri je uticala na radove koji su usledili u matematici i matematičkoj fizici. Njen rad o diferencijalnim jednačinama vredan je doprinos matematici koji je doveo do rezultata danas poznatog kao Koši-Kovaljevski teorema o analitičkim parcijalnim diferencijalnim jednačinama. Drugi veliki doprinos bio je njen rad o rotaciji asimetričnog čvrstog tela oko fiksne tačke, za koji je dobila nagradu Francuske akademije nauka. Ipak, njen možda najveći uspeh je ohrabrenje drugim ženama da konkurišu za univerzitetske pozicije.

O autoru

administrator

Ostavite komentar