EKOSOFIJA

RAK SE HRANI ŠEĆEROM

645 pregleda
Pohlepan na glukozu (Vikipedija)

Devetogodišnja studija u Belgiji pokazala na koji način šećer utiče na umnožavanje tumorskih ćelija.

Pre oko 90 godina nobelovac Oto Varburg zapazio je da ćelije raka pohlepno konzumiraju glukozu i proizvode mlečnu kiselinu, čak i pod aerobnim uslovima, odnosno kada im je dostupan kiseonik. Ovo je poznato i kao Varburgov efekat, odnosno Varburgova hipoteza.

Međutim, tačan mehanizam po kojem se ovaj proces odvijao bio je nejasan. Tim istraživača sa Katoličkog univerziteta Leven u Belgiji nakon devetogodišnjeg istraživanja za korak je bliži razjašnjenju povezanosti metabolizma šećera i abnormalnog rasta ćelija raka.

Naučnici su dugo hipotetaisali
o Varburgovom efektu i dovodili
ga u vezu sa abnormalnim
umnožavanjem tumorskih ćelija.

Za razliku od običnih ćelija, koje primarno proizvode energiju putem takozvane oksidativne fosforilacije, metaboličkog procesa koji koristi energiju oslobođenu oksidacijom hranljivih materija za proizvodlju adenozin trifosfata (ATP), ćelije raka se u najvećoj meri oslanjaju na glikozu, neefikasan način za stvaranje ATP molekula putem fermentacije šećera. Međutim, zbog čega je to tako i da li su ćelije raka zbog toga u prednosti, ostalo je i dalje nerazjašnjeno.

Kao i adultne ćelije i ćelijama raka je između ostalog potreban šećer kako bi se razvijale. Međutim, ćelije raka mnogostruko više konzumiraju glukozu i u mnogo većoj meri dovode do stvaranja mlečne kiseline kroz proces fermentacije šećera. Mlečna kiselina se potom kroz različite biohemijske procese u jetri ponovo konvertuje u glukozu i ceo proces se ponavlja.

Razgradnja šećera je povezana sa aktivacijom
Ras proteina, koji
kada dođe do mutacije neprekidno
stimuliše umnožavanje ćelija.

Naučnici su dugo vremena hipotetaisali o Varburgovom efektu i dovodili ga u vezu sa abnormalnim umnožavanjem tumorskih ćelija. Međutim, veoma je bilo teško utvrditi da li je Varburgov efekat simptom ili uzrok nastanka raka. Značajno izraženija pojava fermentacije šećera veoma je važan metabolički proces ćelija raka, budući da možda upravo tu leži ključ za uspešnu borbu protiv malignih oboljenja. Naučnici se pitaju na koji način bi bilo moguće uskratitit glukozu ćelijama raka, ali očuvati njen optimalan dotok normalnim ćelijama u organizmu?

Istraživači iz Belgije navode da je sada moguće povući korelaciju između stepena izraženosti Varburgovog efekta i agresivnosti tumora, međutim nagalašavaju da još nisu otkrili zašto se Varburgov efekat javlja čak i kada je ćelijama raka dostupan kiseonik.

Tim sa Univerziteta Leven je svoja izučavanja sprovodio na ćelijama gljivica koje, kao i ćelije raka, imaju aktivan metabolizam šećera i stoga su veoma korisne za ovaj tip istraživanja. Posebno su se bavili izučavanjem mutacija u familiji gena Ras. Kako je ustanovljeno, razgradnja šećera je povezana sa aktivacijom Ras proteina, koji kada dođe do mutacije neprekidno stimuliše umnožavanje ćelija, kako kod gljivica tako i kod kancera.

Ono što su istraživači dodatno otkrili je da je povećani dotok glukoze kod gljivica doveo do izraženije aktivacije Ras proteina, i konsekventnog, ubrzanog umnožavanja ćelija. Svoje istraživanje navode kao značajan pomak u ovoj oblasti, ali naglašavaju da je ovo samo dobra osnova za dalje istraživanje ovih mehanizama kako bi se utvrdio tačan uzrok Varburgovog efekta. Istraživanje belgijskog tima objavljeno je u časopisu Nature Communications.

(Ivana Horvat, CPN)

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar