MEĐU IZMEĐU

RASPARENA BOJA OČIJU

229 pregleda
Profimedia

Heterohromija predstavlja u većini slučajeva razliku u boji irisa, što je prema rečima naučnika rezultat viška ili manjka melanina, koji može biti nasledan ili stečen.

Heterohromija oka je pojam koji se koristi da bi se opisale razlike u boji oka. Iako je prema mišljenju naučnika ovo stanje retko među ljudima, neke od istorijskih ličnosti su je imale, dok se u životinjskom svetu češće javlja.Heterohromija predstavlja u većini slučajeva razliku u boji irisa, što je prema rečima naučnika rezultat viška ili manjka melanina, koji može biti nasledan ili stečen.

Kompletna heterohromija ili heterochromia iridis, predstavlja stanje u kom se čovekovi irisi u potpunosti razlikuju jedan od drugog. Na primer, iris na jednom oku može biti smeđe boje, dok je drugi zelen. Delimična ili segmentirana heterohromija je stanje u kojem se deo jedne šarenice razlikuje u boji od ostatka. Dok centralna heterohromija podrazumeva prsten druge boje unutar irisa.U većini slučajeva heterohtomija predstavlja bezopasnu genetsku mutaciju – koja utiče na način na koji se pigment razvija u šarenicma oka neke osobe, ali takođe može biti posledica povrede ili bolesti koja je nastala ili se razvila tokom života. Ovaj vid heterohtomije se ređe javlja i to usled fizičkog oštećenja šarenice, upala, konzumacije određene grupe lekova za lečenje glaukoma ili usled tumora.

Reč heterohromija potiče od starogrčkih reči – heteros, koja znači različit i – hroma tj. boja. Heterohromiju oka, kao ljudsku karakteristiku, prvi je opisao Aristotel, a nazvao ju je heteroglaukos, kako piše RTS.Tokom vekova, zabeležno je da su neke od istorijskih ličnosti takođe imale heterohtomiju oka. Veruje se da je zato vizantijski car Anastasije I stekao nadimak Dikoros, što u prevodu znači onaj koji ima dve zenice”. Prema opisima istoričara njegovog doba, desno oko mu je bilo svetloplavo, a levo je bilo tamno. Mnogi njegovi onovremenici su smatrali da je ova karakteristika izuzetno atraktivna.

Iako ne postoji pouzdan podatak koji bi potvrdio tačnost ove činjenice, mnogi istoričari smatraju na osnovu nekih antičkih izvora da je najčuveniji primer heterohtomije bio Aleksandar Veliki. Prema nekim književnim delima, on je opisan sa jednim plavim okom, dok je drugo bilo smeđe ili tamno zeleno.Takođe, jedan od najvećih genija u istoriji – nemački pesnik, romanopisac, naučnik i državnik – Johan Volfgang Gete je imao oči različite boje. U 21. veku možda jedan od najpoznatijih primera je muzičar Dejvid Bouvi – sa jednim plavim i jednim tamnim okom.

Heterohromija je češća u životinjskom svetu nego kod ljudi. A najčešće se javlja kod pasa, posebno kod rasa kao što su sibirski haski i australijski ovčar.Najviše zabeleženih slučajeva kod mačaka se uglavnom odnosi na one sa belom dlakom. U te vrste spadaju mačke, posebnih pasmina kao što su turska van, turska angora i japanska bobtejl. Takozvane mačke s rasparenom bojom očiju” imaju jedno oko braon, narandžaste, žute ili zelene boje, i jedno plavo oko.U ostatku životinjskog sveta, potpuna heterohromnija se najčešće javlja kod konja sa pinta bojom, a i kod goveda, i bivola.

(Izvor Nacionalna geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar