SKLAPANJE PAMĆENJA

RENESANSNI NAUČNIK

867 pregleda

Kao svetski poznati naučnik i pisac preko 150 naučnih radova, akademik Rajko Tmović često je bio citiran pre svega u naučnim krugovima i među studentima od kojih su neki kasnije i sami postali veoma poznati u svetu nauke i tehnologije.

 Akademik Dejan Popović

 Upoznati i provesti deo života sa akademikom Rajkom Tomovićem je bila privilegija. Rajko Tomović je bio u stanju da bude strogi roditelj, učitelj koji daje prostora mašti svoji učenika, i prijatelj koji otvara nove svetove. Nosio je u sebi neobičnu energiju koja je davala saradnicima krila, ali i ukazivala da je let zadovoljstvo samo onima koji umeju i da slete, peraja onima koji hoće da se otisnu na okeane ali shvataju da okean vreba, a da je neophodno stići na željenu obalu.

Moje saznanje o rezultatima i radu Tomovića pripada vremenu u kome je imao oko 40 godina i kada je vodio ekipu velikih stvaralaca i profesionalaca, a čiji rad je rezultovao potpuno novim viđenjima upravljanja složenim sistemima, posebno u domenu kada se spajaju priroda i mašine. Na specifičan način je razvijao svoje viđenje kibernetike. U to vreme, a možda i danas se termin kibernetika koristi sa različitim značenjima. Ono što je kibernetika donela je shvatanje postoji potreba za sintetičkom disciplinom koje daje merljivu sliku odnosa nauke, tehnologije, teorije informacija i društva. Akademik Tomović je prednjačio svojim iznošenjem često kontraverznih koncepcija tehničkih rešenja pokušavajući da u njih integriše manifestacije prirode i ukupnih društvenih stremljenja. Ovaj pristup je od nekih savremenika prihvatna kao kompetentan i brilijantan, ali je bilo i onih  koji su isticali neubedljive i proizvoljne tvrdnje. Retrospektivno, ne postoji sumnja da je prva procena i njegovom pionirskom doprinosu i otvaranju novih shvatanja u nauci i društvu bila vizionarska i jedinstvena.

Moj prvi profesionalni susret sa akademikom Tomovićem je bio sredinom sedamdesetih godina prošlog veka. Bio sam asistent na predmetu Mehanika, a profesor Rajko Tomović me je u hodniku Elektrotehničkog fakulteta opušteno, bez ikakvog uvoda ipitao: „Da li ti umeš i hoćeš da projektuješ ortozu?”  Nikada pre toga nisam čuo reč ortoza, ali sam mu spremno u svom uobičajenom optimizmu odgovorio: „Ne znam šta je ortoza, ali hoću i umeću čim naučim šta treba da uradim” i nastavio sa pitanjem „Da li možete da mi kažete šta je to ortoza?” Odgovor koji sam dobio je bio ubedljiv: „Ne znam, pa zato i tražim saradnika da to uradi.”

To mi se jako dopalo, i pretpostavio sam i zaželeo da ovo bude trenutak  ukrcavanja na uzbudljivo putovanje u nepoznato u oblasti razvoja sistema čovek-mašina. Bio sam u pravu, plovili smo skoro trideset godina na raznim brodićima i brodovima uz karakteristične bure i oluje, a retko i bonace, ali sve to na upoznavanju i pronalaženju novih svetova. Meni je posle njegovog odlaska ostalo da mogu sa ponosom da kažem „Moj profesor bio je Rajko Tomović”.

Posebno pitanje vezano je za mesto Rajka Tomovića u komunizmu Jugoslavije i njegovim vezama sa celim svetom. Tomović je izgradio put koji je menjao shvatanje o jednačenju jugoslovenskog modela komunizma i kasnije samoupravnog socijalizma sa diktaturom i staljinizmom, i to i na Istoku i na Zapadu. Uspeo je da prikaže da slobodne misli naučnika i istraživača u Srbiji mogu da budu diseminirane i da je jugoslovenska sredina prostor na kome mogu da se razvijaju i rastu ideje i rešenja za ceo svet. Iskreno verujem, a to sam proverio u razgovorima sa mnogim najpoznatijim naučnicima širom sveta da je put koji je projektovao i gradio Rajko Tomović sa kolegama značajno doprineo da ova naša sredina postane prepoznati deo naprednog svetskog trenda istraživanja i razvoja.

Rajko Tomović je 1. novembra 1919. godine rođen na samom jugu današnje Mađarske, u mestu Baja, od oca Mirka i majke Irene Basta. Već kao učenik pokazao je interese i sposobnosti i uz rođenog brata koji jr takođe bio veoma darovit ostao zapamćen u poznatoj državnoj gimnazija u Somboru. Ova škola sa tradicijom koja počinje 1872. godine iznedrila je vredne stubove srpskog društva, a pomenućemo samo neke: Veljko Petrović i Mladen Leskovac, književnici, Sima Đirković, istoričar, Bogdan Maglić, naučnik, Dušan Trbojević, pijanista i, naravno, Rajko Tomović, naučnik kome je posvećen ovaj tekst.

Po maturiranju 1938. godine Rajko Tomović se upisuje da studira na Tehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Njegovo školovanje prekida Drugi svetski rat. Kao istaknuti antifašistički borac još iz tog vremena biva uhapšen i provodi dug period u koncentracionim logorima, prvo na Banjici i Starom sajmištu da bi zatim dospeo u ruke Gestapoa i prebačen u Trepču. Pred kraj rata je po kazni radio u rudniku Trepča na Kosmetu. Uspeva da pobegne iz ove radne obaveze i priključuje se partizanima. Neposredno posle rata vraća se svojim izazovima i završava prekinute studije 1946. godine sa najvećim ocenama.

U posleratnom studentskom periodu bio je aktivno uključen u političke aktivnosti na fakultetu i na specifičan način prepoznat kao osoba koja svojim talentom, sposobnošću za komunikaciju, predanošću i mirnoćom može mnogo da postigne na organizaciji naučnog  stručnog rada, povezivanju tehnike i društva, i ono što je najznačajnije stvaranju naučne saradnje naučnika iz Jugoslavije sa Istokom i Zapadom.

Važni je reći da je akademik Rajko Tomović uspešno uspevao da ostane van profesionalnog koloseka politike, ali sa značajnim uticajem na političare što je u socijalističkoj zemlji bilo ključno u različitim turbulentnim vremenima. Bio je kosmopolita i potpuno integrisan u ukupno obrazovno-naučnu zajednicu koja se formirala tih posleratnih godina. Teško je naći parnjaka u uspešnosti građenja mostova za naučnu i stručnu saradnju tada potpuno podeljenog sveta na komunističke i kapitalističke zemlje. On u ovom poslu nije bio usamljen i imao je podršku kako jednog broja ljudi sa raznih univerziteta i  naučnih instituta u Jugoslaviji, tako i političkog vrha do najvišeg nivoa.

Paralelno sa prilježnim radom na doktoratu akademik Tomović je uspeo da poveže domaće sa prestižnim naučnim institucijama u tadašnjem Sovjetskom Savezu (SSSR), a zatim i naučnim organizacijama u najrazvijenijim državama Evrope i Severne Amerike. Radio je u periodu između 1950. i 1952. godine van Univerziteta. Prvo je bio zaposlen u Ministarstvu energetike, a zatim u Institutu za nuklearna istraživanja u Vinči. Njegov istraživački rad bio je usmeren ka analognoj računarskoj tehnologiji. Doktorirao je 1952. godine u oblasti tehničkih nauka u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu.

Bitno je naglasiti da su mnoge akcije u domenu istraživačkog rada bile finansirane planiranim državnim strateškim programima i da je istovremeno starana i privredna struktura koja može da podrži naučne rezultate njihovim prevođenjem u svakodnevne tokove za dobrobit zemlje. To je period u kome su akademici SANU u oblastima građevinarstva i mašinstva stvorili glavne saobraćajnice, mostove, hale, brodogradilišta, aerodrome. U ovom periodu je deo sredstava za rad dolazio i od posebnog ugovora sa SAD koji je bio vezan za pomoć u preživljavanju zemlje u izolaciji vezanoj sa Inform Biro. Iz ovih izvora je u velikoj meri finansiran rad u domenu robotike u Institutu Pupin, i obezbeđen pristup najnovijim tehnologijama posebno u domenu medicinske robotike. Ovi isti programi su u nekim drugim delovma Jugoslavije omogućili razvoj drugih naučnih disciplina. Na univerzitet se vraća 1962. godine, a dve godine kasnije postaje profesor za oblast Automatike.

Akademik Tomović je bio zaposlen u Institutu „Boris Kidrič” u Vinči do 1960. godine, da bi posle dve godine rada u Institutu „Mihajlo Pupin” prešao na Elektrotehnički fakultet u Beogradu i pridružio se Katedri za automatiku koju je vodio akademik Dušan Mitrović i na kojoj je već radio njegov kolega prof. Miodrag Rakić. U Institutu „Mihajlo Pupin” je šezdesetih godina formirao prošlog veka osniva veoma uticajnu Laboratoriju za robotiku, jednu od prvih u Evropi.

Akademik Tomović je predavao „Nelinearne sisteme upravljanja” na redovnim i „Teoriju sistema” na poslediplomskim studijama za koje je napisao udžbenike, prevedene na engleski i štampane i u inostranstvu. Od 1961. stalni je gostujući profesor na University of California Los Angeles (UCLA) i University of Southern California (USC) Los Angeles. Predavao je po pozivu na univerzitetima SAD, SSSR, Francuske, Nemačke, Italije, Engleske, Japana, Indije, Malezije itd.

Radeći u najvećim državnim istraživačkim institutima i na Beogradskom univerzitetu akademik Tomović je uspostavio temelje za Društvo za elektroniku, telekomunikacije, automatiku u nuklearnu tehniku (ETAN) po uzoru na slične asocijacije u svetu da bi to Društvo pod njegovim dugim rukovodstvom procvetalo i iznelo na svojim granama uglede naučnike. privrednike i  izuzetnu vidljivost Jugoslavije u svetu nauke i istraživanja. ETAN je od 1956. godine počeo svoju misiju na okupljanju istraživača i praktičara i to pre svega u domenu elektrotehnike ali i šire u spoju tehnike i društva na redovnim godišnjim nacionalnim i internacionalnim sastancima.

Mnogi će se danas složiti da se u to vreme živelo i stvaralo od ETAN-a do ETAN-a. Konferencija je svake godine menjala mesto održavanja obilazeći gradove i republike bivše Jugoslavije. Većina mladih asistenata tehnoloških nauka kako danas kažu se formirala upravo na konferencijama ETAN-a. Bilo je to mesto na kom se moglo diskutovati o prestižnim temama iz raznih oblasti nauke i tehnologije. U okviru Društva za ETAN su organizovane sekcije koje su bile članovi međunarodnih profesionalnih asocijacija i koje su organizovale značajne međunarodne skupove koji su u punoj meri bile mesta okupljanja naučnika iz komunističkih država (SSSR, Poljska, Čehoslovačka, Bugarska, Mađarska, Rumunija) sa razvijenim zemljama (Japan, SAD, Kanada, Nemačka, Italija, Francuska, Velika Britanija, Austrija, Švajcarska, Španija, zemlje Beneluksa, zemlje Skandinavije). Verovatno najpoznatija serija trijenala pod nazivom External Control of Human Extremities trajala je od 1962. do 1990. godine i njen skraćeni naziv je bio Dubrovnik meeting s obzirom na mesto održavanja. Ovi skupovi su bili mesto rođenja i krštenja novih tehnologija u oblasti medicinske robotike na bazi novih saznanja iz neuronauka.

Na devetom Dubrovačkom sastanku, 1987. godine, visoki funkcioner u oblasti nauke u SAD i genijalni naučnik James Reswick napisao je i recitovao kratku pesmu The Moon and a Man svom bliskom prijatelju Rajku Tomoviću. Jedna strofa pesme koju smo sačuvali glasi:

OertheancientDubrovnikthewiseoldmoon

sent her magic beam so soft yet strong.

Of love and friendship, and sang a tune

that freed the mind to right and wrong.

Eight decades and a few years some

he dreamed a way to help the sick.

Handicapped millions may never know

how the moon and a man could change their lives.

Raise high your glasses in loud acclaim

to the man who truly found his niche

And brought great hope to halt and lame,

lets salute – Rajko Tomović”.

Ovih nekoliko stihova ukazuju na mesto koje je akademik Tomović stvorio u srcima i mislima svojih kolega, ali mnogo više u životima ljudi koji su direktno ili indirektno mogli da koriste neke od njegovih rezultata.

Ovo mesto je direktno vezano za istraživački rad Rajka Tomovića u kome je sarađivao sa istaknutim stvaraocima i nizom nobelovaca i dobitnika drugih prestižnih nagrada za životna dela koji su bili nosioci razvoja svetskih univerziteta poput: University of California Los Angeles (UCLA) i University of Southern California (USC) u Los Anđelesu, Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Harward University, Cambridge, MA; Ohio State University (OSU), Lomonosov univerzitet u Moksvi; Institut za automatika, Energetski institut, Institut za mehaniku Moskovskog univerziteta, SSSR, Waseda University, Tokyo, Japan itd.

U saradnji sa akademikom dr Miomirom Vukobratovićem napisao je rad na temu nelinearnih sistema koja se smatra jednim od prvih u oblasti teorije dodira. Takođe je bio pobornik ideje o korišćenju nenumeričkih tehnika prilikom upravljanja velikim sistemima. Verovao je da se mnoga rešenja za probleme u robotici mogu zapravo naći u prirodi. Dr Norman Caplan, u dugom periodu direktor National Science Foundation, Washington, DC, Rajka Tomovića je opisao kao „renesansnog naučnika”. Dr Kaplan je to rekao davne 1984. godine kad je Rajko Tomović predložio projekat o prenosu tehnologija i know-how iz Jugoslavije u SAD posle predavanja za direktore programa NSF. Verovali ili ne, američka strana je odobrila sredstva za rad na tom projektu!

Kao svetski poznati naučnik i pisac preko 150 naučnih radova često je bio citiran pre svega u naučnim krugovima i među studentima od kojih su neki kasnije i sami postali veoma poznati u svetu nauke i tehnologije.

Rajko nas je napustio u Beogradu 2001. godine i nije krenuo na tek pripremljenu naučnu turneju na MIT, Cambridge, Massachusetts, i UCLA, Los Angeles, California. Ova poseta je planirana na osnovu ličnih poziva vodećih istraživača i profesora koji su od akademika Tomovića, koji je u tom trenutku ušao u devetu deceniju života, sa njihovim željama i namerama da sa njim provere neke od svojih ideja u pravaca rada i da akademika Tomovića čuju njihovi studenti.

OVDE pročitajte intervju sa akademikom Rajkom Tomovićem pod naslovom MAŠINE NEĆE MISLITI

Akademik SANU Dejan B. Popović jedan je od učenika i dugogorišnji bliski saradnik akademika Rajka Tomovića

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar